Predmet: Agrohemija
Tema: Plodnost (produktivnost) tla
(Seminarski rad)
Uvod
Tlo je vrlo složen sustav građen iz krute, tekuće, plinovite i žive faze. Neprestano se
mijenja u prirodnim ciklusima održavajući povoljnu strukturu i oslobađajući hranjive
elemente neophodne za život biljaka i mikroorganizama u tlu. Kruta faza sastavljena je iz
mineralnog i organskog dijela, podjednake važnosti za biljke. Mineralnu frakciju tla čine
primarni minerali (~80% krute faze tla), slabo podložni raspadanju i zanemarljive
sposobnosti zadržavanja hraniva i vode oko korijena te sekundarni ili glineni minerali
(~20%) koji zajedno sa humusom (~2%) čine organomineralni kompleks, aktivni i
najvažniji dio tla. Električni naboj česticama gline omogućuje zadržavanje hraniva i vode,
ali i međusobno povezivanje uz tvorbu prostornih struktura (agregata) izuzetno velike
adsorpcijske površine (1 m2 površine tla s 20% gline do dubine od 20 cm ima površinu
>25 km2) i značaja za plodnost tla. Električno polje koloidnih čestica tla omogućuje
vezivanje drugih nabijenih čestica (iona i molekula) pa one sprečavaju ispiranje hraniva iz
zone korijenskog sustava i zadržavaju vodu neophodnu biljkama i mikroorganizmima.
Nastanak gline je izrazito spor proces (~10 kg gline/ha/god.) pa mjezini gubici (npr.
erozijom) mogu biti znatno viši. Omjer pojedinih frakcija tla kreće se u određenim
granicama u kojima tlo predstavlja povoljan supstrat biljne ishrane. Taj gornji, rastresiti
dio Zemljine kore, koji je nastao raspadanjem litosfere pod utjecajem klimatskih činitelja i
djelovanjem živih organizama, transformiran je u prirodno biljno stanište, supstrat iz koga
biljke korijenovim sustavom usvajaju vodu, kisik i sve neophodne mineralne tvari za svoj
rast i razvitak.
Plodnost (produktivnost) označava sposobnost tla da biljkama osigura hraniva i vodu.
Plodna tla su neutralne (ili blizu neutralne) reakcije, bogata hranivima koje biljke mogu
usvojiti, dobrih fizikalno-kemijskih svojstava i ne sadrže štetne tvari. Otuda plodnost tla
ovisi o tipu tla, teksturi, vodnom i toplotnom režimu, bioraspoloživost hraniva, sadržaju
humusa, biogenosti (mikrobiološko svojstvo) i primjeni agrotehnike (obrada, gnojidba,
mogućnost odvodnje viška vode i/ili navodnjavanja i dr.).
toksične elemente (Cr, Cd, U, Hg, Pb, As i dr.)
Unutar
makroelemenata
često se izdvajaja grupa
organogenih elementa
(C, O i H) koji
čine >90% žive tvari u koje se ne ubrajaju N, P i S, premda sudjeluju u građi organske tvari,
ali u znatno manjim količinama prema ugljiku, kisiku i vodiku, a i biljke ih pretežito
usvajaju u mineralnom obliku.
Korisni (beneficijalni) elementi
pod optimalnim uvjetima rasta biljaka nemaju fiziološku
ulogu, ali utjecaj im je to povoljniji što su uvjeti rasta lošiji. Korisni elementi mogu u
nekim slučajevima zamijeniti djelomično neke od neophodnih elemenata (npr. Na i K).
Preostali elementi, a biljke ih mogu sadržavati >60, svrstavaju se u
nekorisne
ili pak
toksične
, zavisno od utjecaja na rast i razvitak biljaka.
SIMPT
OMI
NEDOST
AT
KA
BIOGENIH
ELEMENAT
A
Poznavanja pokretljivosti elemenata u biljkama (u oba smjera) značajno je kod utvrđivanja
deficijencije
elemenata na temelju pojave
simptoma nedostatka
i za njihovo usvajanje
listom (
folijarna primjena
). Npr., kod simptoma nedostatka nekog elementa u starijem
lišću vjerojatno je došlo do njegovog premještanja u mlađe lišće ili plodove, a kad se isti
simptom primjećuje na mlađem lišću, tada je jasno da se radi o manjku slabo pokretnog
elementa. Simptomi nedostatka biogenih elemenata su
kloroze
(svjetložuto, reverzibilno
obojenje lišća) i
nekroze
kada dolazi do izumiranja dijelova ili cijelog lišća. Pored
primarnog simptoma nedostatka
nekog elementa naknadno se mogu pojaviti i
sekundarni
simptomi
koji vizualnu dijagnostiku čine nepouzdanom pa je kemijska analiza
nezamjenjiva za utvrđivanje pravog uzroka, posebice kod pojave
multiplih simptoma
nedostatka ili suviška
elemenata ishrane. Naime, kod oslabljenih biljaka često dolazi do
napada bolesti pa se "maskira" osnovni uzrok pojave simptoma.
SVOJSTVA TLA
Osnovna svojstva tla značajna za ishranu i gnojidbu bilja su: dubina, tekstura i struktura,
pH reakcija, sadržaj hraniva, sadržaj humusa, sorpcijska moć, vodni režim i sadržaj štetnih
tvari.
Slika 1. Šema vizualne dijagnostike simptoma nedostatka biogenih elemenata
DUBINA
Poljoprivredna tla moraju imati dovoljnu dubinu
soluma
(tlo iznad matičnog supstrata ili
zbog obrade, sjetve, sadnje, gnojidbe, a porastom dubine soluma povećava se korijenska
zona i raste zapremina tla iz kojega se biljke opskrbljuju hranivima i vodom. Kod sjetve
ili sadnje korijen se nalazi na nekoj početnoj dubini (<10 cm) pa punu dubinu korijena
biljke dostižu sredinom vegetacije (~70% od najveće dubine). Za poljoprivrednu
proizvodnju važnaija je
efektivna dubina tla
u kojoj korijen nalazi vodu, kisik i
neophodna hraniva uz pomoć korisnih mikroorganizama (
rizoflora
). Raspored i količina
biljnih hraniva u tlu mijenja se tijekom vegetacije ovisno o zemljišnim, klimatskim i
biljnim činiteljima.
TEKST
URA
I ST
RUKTURA
T
LA
Krutu fazu tla čine međusobno povezane čestice primarnih i sekundarnih minerala različite
veličine, pri čemu su između pore ispunjene vodom i zrakom.
Slika 2. Izgled strukturnih makroagregata
