Raslojavanje jezika
UNIVERZITET U TRAVNIKU
EDUKACIJSKI FAKULTET
OPĆA KINEZIOLOGIJA
RASLOJAVANJE JEZIKA
SEMINARSKI RAD IZ KULTURE IZRAŽAVANJA
Student : Mentor :
ZZZZZZZ ZZZZZZZZZ
Travnik ,listopad,2014.
SADRŽAJ
SAŽETAK
..............................................................................................................................3
UVOD.........................................................................................................................................4
SOCIJALNO RASLOJAVANJE JEZIKA..............................................................................5-7
TERITORIJALNO RASLOJAVANJE
JEZIKA......................................................................8
INDIVIDUALNO RASLOJAVANJE JEZIKA .......................................................................9
FUNKCIONALNO – STILSKO STILSKO RASLOJAVANJE.......................................10-11
ZAKLJUČAK........................................................................................................................12
LITERATURA........................................................................................................................13
PRILOZI..................................................................................................................................14

UVOD
Jedna od prvih sistematičnih i znanstveno utemeljenih teorija o tome da jezik nije jedinstven i
da se u zavisnosti od niza faktora raslojava na pojedine podsistemne ( funkcionalne
vraijante, kasnije funkcionalne stilove) obično se vezuje za Praški lingvistički kružok i
njegove postulate. U našoj lingvistici ustalio se termin raslojavanja, mada nije najsretnije
izabran, budući da zapostavlja činjenicu kako se istovremeno odvija suprotan proces, proces
objedinjivanja tih podsistema u jezik (u jezički sistem ). U anglosaksonskoj lingvistici
prevladava termin jezičko variranje , koji ukazuje na činjenicu da svi jezici pokazuju
unutarnju varijativnost ( Akmajian,Demers : 1995, 259).
Polazeći od različitih kriterija , moguće je izdvojiti različite tipove raslojavanja jezika. Prema
jednoj mogućoj klasifikaciji razlikuju se četiri tipa raslojavanja jezika:
e) Socijalno,
f) Teritorijalno,
g) Individualno,
h) Funkcionalno-stilsko. (Radojanović 1986)
4
1. SOCIJALNO RASLOJAVANJE JEZIKA
Socijalno raslojavanje podrazumjeva istraživanjegovornih uloga pojedinca, koje su direktno u
vezi sa brojem njegovih socijalnih uloga. Ukupan broj govornih uloga čini govorni repertoar
jedne osobe; naravno nemaju svi iste govorne repertoare. Student matematike tako će imati
virtuelno i govorne uloge studenta matematike (poznaje metajezik nauke) sina (familijaran,
neformalani stil ) prijatelja (neformalan stil,u primjesu žargona, ponekad i vulgarizma),
zaljubljenog mladića (emocionalno-ekspresivna leksika), ali i niz drugih uloga (kupca ,pisca
molbi ...). Čitav je niz jezičkih sredstava koji će se u tim govornim ulogama razlikovati. Ipak
jedno od tih sredstava posebno je zanimljivo i sa sociolingvističkog i sa stilističkog aspekta :
zamjenice drugog lica kao sredstvo izražavanja formalnog/neformalnog stila.
Suprostavljenost zamjenica vi/ti odličan je lakmus-test za tip odnosa između sugovornika. Ti
zamjenica u obračanju obično se smatra znakom neformalnog stila, odnosno izrazom
familijarnog obraćanja, dok se zamjenica vi definira kao izraz učtivosti i distanciranosti, tj.
formalnog stila. Ove su zamjenice još dobile oznaku zamjenica moći i solidarnosti, što znači
da uzajamna upotreba „ ti“ forme označava solidarnost sudionika u dijalogu, recipročna
upotreba vi-forme ukazuje distanciranost, dok vi/ti odnos nereciprociteta, snažno signalizira
razliku u statusu sugovornika, nadmoć jednog i podčinjenost drugoga.
Na osnovu ovig činjenica stilističar može ispitivati rasprostranjenostn jedne od tri varijante
(ti/ti, vi/vi, vi/ti ) u pojedinim stilovima (funkcionalnim, individualnim i drugim ). Osim
toga,posebno su zanimljivi slučajevi kad u književnosti ili u svakodnevnim situacijam
sugovornici počinju dijalog u jednu od tri varijante, a zatim se priključuju na drugu, pa čak na
treću varijantu.
Kad sugovornici koji su u bliskim, neformalnim odnosima naglo pređu na vi/vi komunikaciju,
to je obično signal da su odnosi naglo zahladnjeli( tim se izražava uvrijeđenost ili promjena
socijlanog statusa, obično na incjetivu jednog od sudionika) ili su prenešeni u zvaničnu sferu
( promjena stila uvjetuje i promjenu obraćanja , npr. u komunikaciji na TV ili na sudu osoba
koje se dobro poznaju), ili pak pred trećim licima prekriva bliskost sugovornika.
Zanimljiv stilogeni primjer zabiljžen je u razgovoru dva mlada asistenta na fakultet
( jedan tek počinje raditi , drugi je pred odbranom doktorata):
A: Nadam se da neću morati i tebi govoriti Vi kad odbraniš doktorat.
B: Ma daj ,otkud ti takve ideje?
A: C je bio moj stari poznanik, ali otkad je postao docent, obraćam mu se sa Vi.
B: Pa jel mu smeta?
A: Ma kakvi , ništa mi nije rekao.
5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti