Visoka tehnološka škola strukovnih studija

                  

Šabac

Odsek: Informacione tehnologije

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA 

ODRŽAVANJE RAČUNARSKIH 

SISTEMA

Tema rada: Grafički adapter 

Prof. Dr. Boško Rodić                                       Student: Milorad Petrović, 

4-112/2012

Šabac, januar 2015.

Grafički adapter

Održavanje računarskih sistema

 2

SADRŽAJ

Uvod……………………………………………………………………………….3

Nesto opšte o grafičkim kartama…………………………………………………..4

Istorijat……………………………………………………………………………..5

Delovi grafičke karte……………………………………………………………….7

GTX980……………………………………………………………………………10

Uporedni testovi više grafičkih karti……………………………………………….13

Upotreba……………………………………………………………………………14

Servis i održavanje.....................................................................................................16

Literatura……………………………………………………………………………18

background image

Grafički adapter

Održavanje računarskih sistema

 4

Opšte o grafičkim kartama

Slike koje vidite na vašem monitoru su napravljene od sićušnih tačaka koje nazivamo pikselima. Na 
većini monitora ekran prikazuje preko milion piksela, a računar mora da odluči šta da radi sa 
svakom tačkom u cilju stvaranja slike. Da biste to uradili, potreban je prevodilac - nešto da preuzme 
binarne   podatke   iz   procesora   i   pretvori   ga   u   sliku   koju   možete   videti.   Osim   ako   računar   ima 
grafičku karticu ugrađenu u matičnu ploču, taj prevod se odvija u grafičkoj kartici.

Prisustvo grafičke karte već duže vreme se podrazumeva u toj meri da svaki PC jednostavno odbija 
da   radi   ukoliko   nema   bar   neku   varijantu   hardvera   ove   namene.   Međutim,   kako   se   od 
najjednostavnijih video adaptera sposobnih da prikažu jedino tekst i jednostavnu grafiku stiglo do 
moćnih grafičkih procesora koji su u stanju da virtuelnom prostoru daju visok stepen vizuelne i 
mehaničke realističnosti i koji po svojoj snazi često zasenjuju centralne procesore računara u koji su 
smešteni?

Prvobitni video adapteri na familiji PC računara nosili su oznake MDA (Monochrome Display 
Adapter)   i   CGA   (Color   Graphic   Adapter).   Oba   su   na   tržište   plasirana   1981.   godine   i   bili   su 
namenjeni različitim grupama korisnika.

Namenjen pre svega poslovnim korisnicima, MDA je kao grafički adapter imao izuzetno skromne 
mogućnosti. Jedini režim rada u kom je ovaj adapter mogao da radi bio je tekstualni, i u njemu je  
prikazivao matricu od 80 x 25 ANSI znakova koji su bili definisani u ROM-u adaptera i korisnik ih  
nije mogao menjati. Režim rada ovog adaptera i dan-danas predstavlja osnovni režim rada svih 
grafičkih kartica. Takođe, samostalno generisanje piksela na osnovu ASCII kôdova mapiranih na 
skup znakova smešten u ROM-u kartice predstavlja prvi vid rane akceleracije.

Posao grafičke kartice je kompleksan, ali njen način rada i komponente je lako razumeti. 

Komponente grafičke kartice rade zajedno na istim principima. CPU, radeći zajedno sa softverskim 
aplikacijama, šalje informacije o slici grafičkoj kartici. Grafička kartica odlučuje kako koristiti 
piksele na ekranu da se stvori slika. To onda šalje tu informaciju monitoru preko kabla.

Kreiranje sliku od binarnog podataka je zahtevan proces. Za upućivanje 3D sliku, grafička kartica 
prvo stvara žice, okvir od ukupne prave linije. Zatim, ona rasterizuje sliku (popunjavanje preostalih 
piksela). Ona takođe dodaje osvetljenje, teksturu i boju. Za brze igre, računar mora da prođe kroz 
ovaj proces oko šezdeset puta u sekundi. Bez grafičke kartice za izvršavanje neophodnih proračuna, 
obim posla bi bio previše za računar. Grafička kartica ostvaruje ovaj zadatak pomoću tri glavne 
komponente:

Matična ploča

Procesor

Memorija

Grafički adapter

Održavanje računarskih sistema

 5

Istorijat

Prva grafička karta, koja je puštena u prodaju kad i prvi IBM PC, je razvijena od strane IBM-a 
1981.god. Ovaj adapter se zvao MDA (Monochrome Display Adapter) i mogao je da radi samo u 
tekstualnom modu, pri tom pokazujući 80 kolona i 25 linija (80×25) teksta na ekranu. Imao je 4KB 
video memorije i prikazivao je jednu boju, beo ili zelen tekst na crnoj pozadini. Imao je analogni 
izlaz za povezivanje sa monitorom i paralelni port za povezivanje sa štampačem.

SL.1    Razvoj VGA standarda 

Prvi opšte prihvaćen standard je bio VGA (video graphics array), koji je na tržište plasirao IBM, 
1987. godine sa svojom IBM Personal System/2 (PS/2) serijom računara. Kompanije kao što su 
ATI, Cirrus Logic i S3 su radili sa ovom kartom, povećavajući rezoluciju i broj boja na displeju. To 
se, u toku tekuće godine, razvilo u SVGA (Super VGA) standard, koji je dostigao 2MB video 
memorije, rezoluciju 1024×768 piksela i prikaz od 256 boja. Ovaj standard je zvanično predstavljen 
tek dve godine kasnije, ali u suštini, razvoj tehnologije je išao relativno velikom brzinom.

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti