Poslovno pravo
UGOVOR O PRODAJI
Ugovor o prodaji je osnovni ugovor poslovnog prava i robnog prometa kojim se jedna ugovorna strana
– prodavac obavezuje da na drugu ugovornu stranu – kupca prenese pravo vlasništa na robi koja je
predmet prodaje i da pri tome garantuje za njena svojstva (odgovornost za materijalne i pravne
nedostatke), a kupac se obavezuje da primi robu i isplati prodajnu cijenu.
Osnovni cilj mu je sticanje prometne vrijednosti stvari odnosno ostvarenje dobiti. Po svojim osnovnim
karakteristikama ugovor o prodaji je: neformalan, teretan, dvostrano obavezujucu, komutativan
(konsezualan) i sinalgmatican.
Kod zakljucivanja ugovora do izrazaja dolaze principi autonomije volje, savjesnosti i postenja, kao i
zabrane stvaranja i koristenja monopolskog polozaja.
Postupak zaključivanja ugovora obuhvata sljedeće faze: eventualne faze (karakterizuju je preliminarni
kontakti i pregovori), -nužne faze, i prihvat ponude (moguc je na izricit nacin, konkludentnim
radnjama tj. Roba za robu ili sutnjom pod određenim uslovima – postojanje stalne poslovne veze). Kao
faze zakljucenja treba dodati jos i perfekciju ugovora i u određenim slucajevima intervensiju drzave.
Dokumenti pri sklapanju ugovora su: zakljucnica (pismena potvrda o usmenom zakljucenju ugovora),
narudžbenica (tretira se kao ponuda (kupca) ili prihvat ponude (zbog ponude prodavca).
Bitni elementi
ugovora o prodaji: predmet, kolicina, cijena.
PREDMET
prodaje su pokretne stvari (roba, vrijednosni papiri, energija) Uslov da bi stvar bila
predmet ugovora jeste da mora biti u prometu. Predmet prodaje po pravilu je vlastita stvar, ali moze biti
i tudja stim da se tada postavlja pitanje pravnih nedostataka. Predmet prodaje moze biti propala,
postojeca i buduca stvar. Ako je u momentu zakljucenja ugovora stvar propala tada ugovor nece
proizvoditi pravno dejstvo. Kod djelimicne propasti ugovor moze opstati npr uz snizenje cijene dok kod
buducih stvari postoji rizik zakasnjenja ili ne nastanka stvari. Stvar kao predmet ugovora mora biti
određena ili odrediva.
CIJENA
je novčana naknada koju kupac plaća prodavcu za stvar koju od njega kupuje. Onamora biti
određena ili odrediva i izražena u novcu. U protivnom bismo imali ugovor ozamjeni (razmjeni)
Cijena se određuje prema neto tezini, cemu se dodaju i ambalaza, dadžbine, prevoz, carina, troskovi
skladistenja. Cijenu je moguce odrediti:
Ugovorom: gdje cije treba biti određena ili odrediva. Ukoliko cijena nije odredjena ugovorom tada se
koriste tehnicki termini: tekuca cijena, berzanska cijena, fabricka cijena, cijena konkurencije, cijena
kostanja..
Prinudnim putem, znaci da drzava moze odrediti fiksne cijene, najvise cijene, njihovu strukturu,
zamrznuti cijene..
Dispozitivnim propisom, ukoliko cijena nije određena niti odrediva, kupac je duzan platiti cijenu koju
je prodavac redovno naplacivao u vrijeme zakljucenja ugovora.
Tokom trajanja ugovora moguca je promjena cijene prvenstveno sporazumom stranaka ali i usljed
promijenjenih okolnosti ili ostecenja stvari.
KOLIČINA
predstavlja fizičko, prostorno i kvantitativno određivanje stvari koja je predmet prodaje.
Ona jeuvijek sastavni dio predmeta prodaje. Načini određivanja količina:
Metarsko-decimalni sitem (cm, %), tehnickim terminima (vagon 10 000 kg bruto tezina, cisterna 10
000 kg neto tezina) i probliznim određivanjem (viđeno-odobreno).
Da bi ugovor o prodaji postojao, količina mora biti barem odrediva.
NEBITNI
elementi su oni sastojci ugovora, koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla niti
radisačinjavanja ugovora shodno ključnim ciljevima stranaka.
Osnovni nebitni elementi ugovora o prodaji su : kvalitet, transportne klauzule i ambalaža.
KVALITET
je skup hemijskih, fizičkih, estetskih, funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je čine
upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobičajeno koristi, bilo za posebne namjene koje proističu iz
ugovora ili okolnosti posla. Kvalitet se moze odrediti na vise nacina:
Ugovorom: (opisno, crtežom, mustrom, modelom, standardom. Tehnickim terminima: uobicajeni
kvalitet, takva-kakva, viđeno-odobreno). Ako se kvalitet ravna prema uzorku (manja kolicina stvari
cijim osobinama mora da odgovara ukupno ugovorena kolicina) onda je iz sigurnosnih razloga bitno
utvrditi autenticnost uzorka. Ako se kvalitet određuje putem tehnickih termina tada prodavac nece
odgovarati za materijalne nedostatke, izuzev u slucaju obmane.
Prinudnim propisom- kada je u pitanju javni interes (zdravlje, vojska, izvoz)
Dispozitivnim propisima, ako prodavac ne zna namjenu generickih stvari duzan je dati stvar srednjeg
kvaliteta, u suprotnom, ako zna namjenu, duzan je dati stvar odgovarajuceg kvaliteta.
AMBALAŽA
je zastitni omot robe koji mora da omoguci prevoz robe bez ostecenja te da osigura
primjenu najnizef podvoznog stava.. Ona je zaštitni omot robe.Možemo je podijeliti na potrošnu i
nepotrošnu, običnu i orginalnu te povratnu ili nepovratnu. Proizvodi u orginalnom pakovanjusu oni koji
su prije stavljanja u promet na tržištu upakovani na način koji osigurava da se sadržaj pakovanja ne
može izmjeniti, utrošiti odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili oštećivanja pakovanja, a ucilju da se tako
upakovan proizvod ponudi neposrednom potrošaču tj. korisniku. Ambalaža moze biti bitan elemenat
ugovora, ako je to propisano ili izričito ugovoreno.
TRANSPORTNE KLAUZULE
su tehnički trgovački termini kojima se prodavac i kupac na skraćeni
načindogovaraju o organizaciji transporta, snošenju troškova isporuke i transporta, sklapanju ugovora
otransportnom osiguranju i snošenju troškova tog osiguranja, te o prelasku rizika sa prodavca nakupca.
Moguće je odrediti i plaćanje carina, pribavljanje dozvola itd
ZAKLJUČNICA
je pismena potvrda o usmeno zaključenom ugovoru. U sadržaj zaključnice uvijek
ulaze bitni elementi ugovora. Sadržaj zaključnice mora u svemu odgovarati usmeno zaključenom
ugovoru. Ispostavljanje ili potpisivanje zaključnice je obavezno ako to druga strana zahtijeva.
OBAVEZE I ODGOVORNOST PRODAVCA
U osnovne obaveze ubrajaju se isporuka, garancija za materijalne nedostatke, garancija zapravne
nedostatke i ispostavljanje fakture. Sporedne obaveze vezane su za izvršenje glavnih obaveza i za
režim odgovornosti prodavca i ističuse : čuvanje stvari i obavještavanje.
OBAVEZE PRODAVCA U PRODAJI
ISPORUKA
je osnovna obaveza prodavca. Pod isporukom podrazumjevamo sistem faktičkih i
pravnih radnji od cega se mora sastojati bar iz jedne faktičke i jedne pravne radnje. Faktičkim radnjama
smatram ofizička i materijalna činjenja ili nečinjenja čiji je cilj omogućavanje kupcu da stekne posjed
na stvarikoja je predmet prodaje. Pravne radnje su izjave volje. One prate faktičke radnje i mogu se
učiniti izričito ili prećutno. Relevantni momenti kod isporuke su: predmet, mjesto, način, vrijeme i
dejstva isporuke.
PREDMET ISPORUKE
- Ako nije ništa drugo ugovoreno ili ne proizilazi iz prirode posla, prodavac
je dužan kupcu predati stvar u ispravnom stanju zajedno sa njenim pripadcima (znači u stanju u kome
je ugovoreno). Plodovi idruge koristi od stvari pripadaju kupcu od trenutka kada je prodavac bio dužan
da mu ih preda
MJESTO ISPORUKE
je geografska lokacija u kome sve, ili barem najvažnije radnje isporuke moraju
biti završene. Za mjesto isporuke se vezuju: razgraničenja dužnosti stranaka, prelazak troškova,
prelazak rizika, prelazak svojinskih prava i neka dispozitivna pravila o načinu izvršenja ugovora. Prema
mjestu isporuke prodaje (tip ugovora o prodaji) mogu biti:
• prodaje u mjestu (nedistancione)-prodavac i kupac u pravilu imaju sjedišta u istom mjestu
• prodaje sa otpremom (distancione)-kad prodavac i kupac imaju sjedišta u istom mjestu
• prodaje u mjestu opredjeljenja (distancione)-kod kojih se mjesto isporuke nalazi u mjestu
opredjeljenja i koje takođe pretpostavljaju postojanje različitih sjedišta stranaka.
Mjesto isporuke i u širem i u užem smislu se određuje prvenstveno ugovorom. Sporazum stranaka o
tome može biti izričit ili prećutan. Izričito određivanje se u pravilu vrši transportnim klauzulama. Ako u
ugovoru nije ništa dogovoreno primjenit će se dispozitivna pravila.
NAČIN ISPORUKE
je pojam koji obuhvata sve vrste radnji (izdavanje, pregled, pakovanje, utovar i
sl.) i modalitete tih radnji. Prama načinu na koji se predmet stavlja na raspolaganje kupcu isporuka
može biti: simbolična, dokumentarna I realna
- Realna
, kada se isporuka vrsi urucenjem stvari koja predstavlja predmet prodaje. Moze biti
jednokratna kada se kupcu odjednom ili unutar izvjesnog perioda stavlja cijela ugovorena kolicina. Kod
realne sukcesivne isplate ugovorena kolicina stavlja se na raspolaganje kupcu u manjim dijelovima,
gdje period isporuke pojedinim obroka karakterizira vremenski diskontinuitet. Nacin stavljanja

(obavještenje se smatra izvršenim kada je odaslano). Ali ako su stvari određene po rodu takve prirode
da prodavac ne može radnju izdvajanja izvršiti sam,dovoljno je da izvrši radnje koje su potrebne a koje
može sam izvršiti kako bi kupac mogao preuzeti stvari i da je o tome odaslao obavjest kupcu.
Garancija za materijalne nedostatke
je jamčenje prodavca kupcu da prodata roba nema nikakvih
fizičkih svojstava koja bi ometala urednu i nesmetanu, propisanu, uobičajenu ili ugovorenu upotrebu
stvari. Nedostatak postoji ako stvar nema svojstva za redovnu ili narocitu upotrebu, nema propisana ili
ugovorena svojstva, nije saobrazna uzorku ili modelu. Materijalni nedostaci mogu biti: kvantitativni ili
kvalitativni, vidljivi ili skriveni, otklonjivi ili neotklonjivi. Uvjeti za postojanje garancije moraju biti
kumulativno ispunjeni:
- postojanje nedostatka u vrijeme prelaska rizika sa prodavca na kupca
- savjesnost kupca
- nepostojanje klauzule o iskljucenju ili ogranicenju obaveze garancije
- da stvar nije prodata na prinudnoj prodaji
- uredna reklamacija
Prodavac odgovara za nevidljive nedostatke. Za vidljive i neznatne nedostatke, kao i nedostatke koji su
kupcu poznati u vrijeme zakljucenja ugovora prodavac ne odgovara. Reklamacija treba sadrzavati:
precizan opis nedostatka, poziv prodavcu da odkloni nedostatak, pratece dokumente i dokaze o
postojanju nedostatka. Kupac koji je uredno izvrsio svoju obavezu obavjestavanja prodavca o manama
stvari ima pravo na naknadu stete te neka alternativno postavljena prava:
- Da zahtijeva ispunjenej ugovora i isporuku druge stvari bez nedostatka, ili popravku iste
- Traziti snizenje kupovne cijene
- Raskinuti ugovor
Mjesto reklamiranja je mjesto pregleda ili sjediste prodavca. U pogledu vremena reklamiranja bitna je
savjesnost prodavca, vrsta nedostatka. Ako je prodavac nesavjestan rok reklamacije je neogranicen a
ukoliko je savjestan i nedostatak vidljiv reklamacija se mora uloziti odmah.
Garancija za pravne nedostatke
Pravni nedostatak postoji u slucaju iskljucenja, umanjenja ili ogranicenja kupcevog prava, od prodavca
ili trece osobe. Uznemiravanje mora biti pravno, kroz tuzbu ili prigovor. Za postojanje garancije,
jamcenje prodavca da preneseno pravo nema nedostataka, moraju kumulativno biti ispunjeni sledeci
uvjeti:
- postojanje nedostatka u vrijeme prelaska vlasnickog prava
- savjesnost kupca
- klauzula o neiskljucenju garancije
- uredna reklamacija
Reklamacija za pravne nedostatke se ulaze ukoliko preneseno pravo nije konstituirano ili nije
konstituirano u određenom obimu ili na nacin na koji je ugovoreno. U slucaju postojanja nedostatka
kupac ima 3 mogucnosti: da trazi uredno ispunjenje ugovora, srazmjerno snizenje cijene i raskid
ugovora.
Neki autori među osnovne obaveze prodavca ubrajaju i ispostavljanje fakture. Faktura predstavlja
zahtjev za placanje cijene, dokazno sredstvo i knjigovodstveni dokument.
Odgovornost prodavca za docnju sa isporukom
Pravo BIH predviđa dvije osnovne posljedice zadocnjenje prodavca sa izvršenjem realne
jednokratneisporuke kod nefiksnih oaslova:
1.održavanje ugovora na snazi uz prodavčevu naknadu štete
2.raskid ugovora uz prodavčevu nadoknadu štete
Prodavac koji je u docnji može da izvrši isporuku sve dok mu kupac ne pošalje obavještenje o
raskiduugovora. Pravo na raskid ugovora ima samo kupac, ali prije toga on mora ostaviti dužniku
(prodavcu)primjeran naknadni rok za ispunjenje isporuke, ako i on protekne tek tada kupac ima pravo
na raskid ugovora.
Kupac može raskinuti ugovor i bez davanja naknadnog roka i to u tri slučaja:
1. onda kada prodavac isporuku neće izvršiti ni u naknadnom roku
2. ako je iz okolnosti vidljivo da prodavac ne može izvršiti isporuku
3. ako se radi o fiksnoj prodaji
Obaveze i odgovornost kupca
Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe ( provjera da li roba ima
materijalnihnedostataka), prijem isporuke, plaćanje cijene i obavještavanje o materijalnom
nedostatku(reklamacija), ako on postoji.
Subjekti pregleda robe mogu biti: javna vlast (inspekcijski organi), osobe privrednog prava, ili mogu
biti određeni sporazumom stranaka. Pregled zajednicki mogu izvrsiti prodavac i kupac a moguce je
odrediti i trecu osobu ili komisiju.
Mjesto pregleda u pravilu je mjesto izvrsenja isporuke.
Vrijeme pregleda u slucaju nesavjesnog prodavca je neograniceno a kod savjesnog prodavca rok zavisi
od vidljivosto nedostatka. Kod distancionih prodaja generičkih stvari mjesto provjere će biti idemtično
mjestu isporuke.
Roba moze biti pregledana na vise nacina: ako je u pitanju kolicina (brojanje, vaganje, mjerenje),
kvalitet (tehnoloskim postupcima, analizom, uzorkom), sto ovidi o vrsti isporuke, da li je potpuna ili
djelimicna. Troskovi provjere padaju na kupca.
Prijem isporuke
Pojam isporuke ili preuzimanje stvari je sistem faktičkih i pravnih radnji koje kupac, prema
ugovoru,mora da izvrši da bi prodavac mogao isporučiti robu i prenijeti svojinsko pravo na njoj. Ova
obaveza kupca ima za cilj omogucavanje prijema i odonosenja stvari. Obaveza prijema isporuke postoji
samo ako je roba isporučena saglasno ugovoru. Kupac moze odbiti prijem. Ukoliko to ucini iz
neopravdanih razloga, prodavac moze da raskine ugovor jer postoji sumnja da mu kupac nece platiti
cijenu. Ukoliko kupac padne u docnju sa prijemom isporuke, prodavcu stoje na raspolaganju dvije
solucije: cuvanje robe ili predaja robe na cuvanje (u javno skladiste, na deponovanje kod suda).
Posljedice polaganja: prodavac se oslobađa obaveze isporuke. Takođe prodavac moze prodati robu i to
putem javne prodaje (roba nepodesna za cuvanje), prodajom iz slobodne ruke i prodajom na
najpogodniji nacin.
Placanje cijene
Plaćanje ili isplata je osnovna i najvažnija obaveza kupca. Njeno izvršenje predstavlja glavni
razlogzbog koje prodavac zaključuje ugovor. Kupac placa cijenu kada pregleda stvar, izuzev placanja
uz predaju dokumenata. Kupac snosi troskove i rizik placanja. Kao instrument placanja mogu se
koristiti: polaganje novcanog iznosa, instrumenti doznake (nalog za prenos), vrijednosni papiri,
akreditiv, instrumenti obracuna (kompenzacija, cesija, uput). Takodje se mogu koristiti instrumenti
obezbjeđenja plaćanja- cek, mjenica, bankarska garancija, akceptni nalog.
Mjesto placanja je sjediste prodavca odnosno mjesto predaje stvari.
Vrijeme placanja u slucaju istovremenosti placanja i prijema stvari (dispozitivni propis) je 8 dana od
dana prijema robe (placanje po fakturi). U slucaju docnje kupca sa placanjem cijene prije prijema
isporuke, prodavac moze traziti:
- izvrsenje ugovora uz ostavljanje primjerenog roka, placanje zatezne kamate i naknadu stete
Raskid ugovora uz pravo na naknadu konkretne ili apstraktne stete ili pravo na prodaju radi pokrica
Ove obaveze kupac se moze osloboditi: polaganjem stvari kod suda, davanjem stvari na cuvanje trecem
ili prodajom stvari (na teret i rizik prodavca) posebno kada je rijec o kvarljivoj robi.
Odgovornost kupca za docnju sa prijemom isporuke
Momentom padanja kupca u docnju sa prijemom isporuke nastaje obaveza prodavca da robu cuva
paznjom dobrog privrednika na rizik i trosak kupca. Navedene obavez eprodavac se moze osloboditi
predajom robe na cuvanje ili prodajom. Prodavac moze robu predati na cuvanje u javno skladiste, kod
suda i kod trece osobe koju odredi sud a koja ce to uciniti o trosku i za racun kupca. U pogledu
posljedica polaganja, prodavac se oslobađa isporuke a rizik i vlasnistvo prelaze na kupca.
Prodaja robe, kao drugi nacin oslobađanja od obaveze, može se izvršiti na nekoliko načina:
a) javna prodaja (ako je vrijednost robe mala u odnosu na troškove čuvanja); odluku o javnoj prodaji
donosi sud; sud je i subjekt koji vrši javnu prodaju ( kupac je onaj koji ponudi najviši iznos)

1.
Plaćanje provizije
- je obaveza nalogodavca koja se plaća prema uslovima ugovora. Placanje
provizije moze biti uvjetovano. Ukoliko se radnje posredovanja vrse sukcesivno, posrednik ima
pravona sukcesivnu naplatu svojih potrazivanja. Nalogodavac ne placa proviziju u 3 slucaja:
a. ako ugovor radi koga je posredovao nije zakljucen
b. ako je posrednik na štetu komitenta radio za drugu stranu,
c. za druge poslove koje je komitent sklopio sa trećim licem kojeg je pronašao posrednik, pored posla
za koji je posredovano
2 .
Naknada troškova
je obaveza nalogodavca samo za izuzetne troškove koje je posrednik morao
učiniti radi uspješnog okončanja posla. Normalni, uobičajeni već su sadržani u cijeni, međutim mogu se
i oni regulisati ugovorom.
3 .
Trpljenje posrednikovih prava zaloge
, pridržaja i prvenstva naplate - Ona služe ne samo naplati
komitentovih obaveza nego i vršenje zakonitog pritiska na komitenta da udovolji svojim obavezama
plaćanja.
UGOVOR O TRGOVINSKOM ZASTUPANJU
je ugovor o obavljanju privrednih usluga, gdje se
zastupnik obavezuje da ce obezbijediti svom nalogodavcu (komitentu) zakljucenje ugovora s trecom
osobom uz mogucnost da sam zakljuci ugovor, a nalogodavac se obavezuje da mu isplati odgovarajucu
proviziju. Osnovne karakteristike su mu: formalnost (mora biti zakljucen u pismenoj formi),
komutativnost, zastupnik trajno djeluje u interesu nalogodavca, zastupnik nastupa u ime i racun
komitenta, samostalnost u djelovanju zastupnika, poduzimanje pravnih i faktickih radnji, zastupnik
preuzima obavezurada, ne i rezultata, fiducijarni posao (postojanje povjerenja između zastupnika i
komitenta)
Bitni elementi ugovora o zastupanju su: Ličnost posrednika, Cijena, Predmet ugovora
1.
Ličnost posrednika
, pri cemu se poslovima zastupanja kao osnovnom djelatnoscu bave trgovinska
zastupnistva
2
. Predmet ugovora
, vršenje uglavnom faktičkih ali i pravnih radnji
3.
Cijena
, moze biti određena ugovorom, tarifom ili odlukom suda
Vrste trgovinskog zastupanja:
- generalno(zastupanje komitenta u svim njegovim aktivnostima) i specijalno
Iskljucivo (zastupanje jednog poslovnog partnera) i neiskljucivo (vise poslovnih partnera)
- del credere zastupnistvo, gdje zastupnik uz jamstvo da ce trece lice izvrsiti obavezu iz ugovora ima
pravo na vecu proviziju
Obaveze i odgovornost ugovornih strana
Zastupnik
je obavezan da iznalazi suugovarace za komitenta, da ucestvuje u sklapanju poslova, da
komitentu daje obavjestenja o stanju na trzistu. Takođe je obavezan da vodi knjigu ugovora
(zakljucnica) te da se stara o interesima nalogodavca. Obaveza cuvanja poslovne tajne je trajnog
karaktera. Po prestanku ugovora zastupnik je duzan da vrati stvari primljene od komitenta i polozi
racun o obavljenom poslu.
Odgovornost trgovinskog zastupnika je trojaka
: administrativna, krivicnopravna i
imovinskopravna.posljednja vrsta odgovornosti vezuje se za neizvrsenje nenovcanih obaveza i
subjektivnog je karaktera. Trgovinski zastupnik odgovara u slucaju otkrivanja poslovne tajne, a kod del
credere zastupnistva solidarno odgovara sa trecom osobom.
Komitent
(nalogodavac) je sa svoje strane duzan da preda materijal za rad, da ga obavjestava o
relevantnim momentima, da plati cijenu (proviziju) da trpi zastupnikova prava zaloge, pridrzaja i
prvenstva naplate.
Da bi osigurao naplatu potrazivanja zastupniku stoje na raspolaganju pravo zaloga i pravo pridrzaja na
svim stvarimakoje je u vezi sa ugovorom primio od nalogodavca kao i onim stvarima koje je u vezi
stim ugovorom primio od nekog drugog.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti