Monarhija kao oblik vladavine
REPUBLIKA SRPSKA – BIH
NEZAVISNI UNIVERZITET BANJA LUKA
FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU
BANJA LUKA
TEMA: MONARHIJA KAO OBLIK VLADAVINE
SEMINARSKI RAD IZ UVODA U PRAVO
MENTOR: STUDENT:
Prof. dr
Banja Luka, decembar 2014. godine
Monarhija kao oblik vladavine
2
Fakultet za bezbjednost i zaštitu
Sadržaj
1. Uvod........................................................................................................................................3
2. Istoriski razvoj........................................................................................................................ 4
3. Izborna i naslijedna monarhija................................................................................................5
4. Monarh....................................................................................................................................6
5. Oblici monarhija.....................................................................................................................8

Monarhija kao oblik vladavine
4
Fakultet za bezbjednost i zaštitu
2. Istoriski razvoj
Monarija predstavlja jedan od najstarijih tradicionalnih oblika vladavine. U izvjesnom
smislu može se reći da je monarhijski oblik vladavine star koloko i sama država, s obzirom da
se predmonarhijski oblici vladavine politizovanog roda još uvijek ne mogu smatrati državom
u pravnom smislu te riječi. Proces postanka države okončava se tek nastankom monarhije u
kojoj se institucionalizuje monopol političke vlasti određene porodice koja pripada jednom od
dominantnih pozitivnih rodova
.
Klasici antičke političke teorije Platon i Aristotel smatraju monarhiju jednim od tri
pozitivna politička oblika, pored aristokratije i demokratije. Monarhija je po njima takav oblik
vladavine u kojima jedno lice vlada pridržavajući se zakona i rukovodeći se opštim interesima
zajednice. Nasuprot monarhiji kao pozitivnom obliku vladavine jednog lica, Platon i Aristotel
razlikuju tiraniju kao negativan politički oblik iskvarene monarhijske vladavine. Tiranija se
karakteriše odsustvom zakonitosti, arbitranom i nasilnom vladavinom u korist tiranina. Prema
svom klasičnom antičkom uređenju monarhija ne ulazi u red apsolutističkih oblika vladavine
s obzirom da je vlast monarha ograničena zakonom i opštim interesima političke zajednice.
Nasuprot monarhiji tiranija kao iskvareni oblik vladavine predstavlja oblik apsolutističke
vlasti.
Tokom starog i srednjeg vijeka u praksi srećemo kako i apsolutističke tako i ograničene
monarhije. Monarsi su u različitim zemljama nosili različite titule i to: cara, kralja,
imperatora, sultana, šaha, velikog kneza, kneza, vojvode, beja itd.
Monarhija kao oblik vladavine
5
Fakultet za bezbjednost i zaštitu
3. Izborna i naslijedna monarhija
Izborna monarhija (sa često ograničenim brojem kandidata i izbornog područja) se čini
starijim oblikom od nasljedne monarhije koja je uspjela smanjiti opasnost građanskog rata
kod utvrđivanja nasljednika. Izborne monarhije su do svog kraja bile Poljska i Sveto Rimsko
Carstvo. Danas su to još Malezija , Ujedinjeni Arapski Emirati , Vatikan a formalno i
Kneževina Andora.
Do dolaska hrišćanstva u Evropu su ovdje uglavnom bile izborne monarhije. Različita
plemena imala su svoje poglavice koji su u pravilu poticali iz snažnih i uticajnih porodičnih
klanova ali nisu poznavali nasljedno pravo. Nakon smrti jednog poglavice, novi je bio biran
uz određeni ritual, ili bi ga jednostavno proklamirali. Neka plemena su samo za određeni rat
ili pljačkaški pohod birala kneza, koji bi nakon obavljenog "posla" ponovo bio običan
slobodnjak. Neki drugi oblik vladavine je za seljake - ratnike bio jednostavno neprihvatljiv.
To je bilo razdoblje prije feudalizma i imalo je dijelom odlike demokratije. To je,
međutim, prestalo s hrišćanstvom. Kad je car Rimskog Carstva Konstantin Veliki 313. godine
hrišćanstvo proglasio jednakopravnim s drugim religijama a kasnije i sam prešao na
hrišćanstvo, počelo je savezništvo između hrišćanskih crkvi i svjetovnih vladara. Crkva je
legitimirala apsolutnu vlast vladara i naslijedno pravo idejom da je neko "vladar po božijoj
milosti". Kao protuuslugu, crkva je sebi osigurala privilegirani položaj i očestovanje u vlasti,
i to je ostalo u većini država do Francuske revolucije.
Evropom tokom srednjeg vijeka sve više prevladavaju naslijedne monarhije. Monarh je
na čelu sklopa manje-više homogenog vladajućeg područja koje onda dijeli svojim
pristalicama. Taj feudalni sistem stvara podlogu upravljanja i vojačenja u područjima kojim
vlada monarh, ali trpi zbog sve većih zahtjeva vlastele da oni pređu u vlasništvo s pravom
nasljeđivanja kako bi onda oni sa svoje strane mogli dalje vlast dijeliti svojim pristalicama.
Do pojave ranih oblika modernih država evropski monarh je praktično sve više gubio stvarnu
vlast u korist tako formirane feudalne vlastele.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti