POSLOVNA KULTURA
Poslovna kultura je dio opšte kulture. Jedna od ključnih determinanti opšte kulture jeste porodica.
Pojam kultura ne možemo svesti na prosti manirizam, na "izvini-oprosti" manire. Isto tako, poslovnu
kulturu ne možemo svesti na poslovnu komunikaciju ili još uži okvir poslovne prepiske.
Kao što kultura vuče svoje korijene iz najdubljih temelja istorije čovjeka, iz njegove društvenosti i
njegovog odnosa prema prirodi, tako i poslovna kultura proizilazi iz opšte kulture.
Riječ
kultura
ima semantičku osnovu u latinskoj riječi
colere,
što znači gajiti, njegovati, uzgajati.
Poslovnu kulturu možemo definisati kao dio opšte kulture, kao sposobnost ljudi da svoje odnose
humano urede te da svoj odnos prema prirodi usklade sa opštim prirodnim zakonima s ciljem
ostvarivanja slobode i nenasilja.
Živjeti u harmoniji sa prirodom i uz uređene socijalne odnose te biti sposoban poslovati sa drugim
ljudima, dva su osnovna obilježja poslovne kulture.
EMOCIJE
Emocije često mogu ugroziti elementarnu komunikaciju, mogu biti determinante našeg odnosa
prema prirodi ili baza vrlo efikasnog poslovnog ponašanja.
"Životinja se plaši samo pojedinačnih opasnosti, a rani čovjek drhti pred cijelim svijetom“.
Dok nije spoznao elektricitet i munju, prije no što je izumio gromobran, čovjek se plašio groma. Isto
tako, niz prirodnih fenomena i danas plaši čovjeka – potresi, cunami, orkani i slično.
Stepen na kome je čovjek uspio da ovlada svojim strahovima, svojim negativnim emocijama, možemo
uzeti kao indikator nivoa kulturnog razvitka. Isto tako, način na koji određena ljudska zajednica
kultiviše svoje emocionalne odnose, grupne interakcije i emocionalne dodire, pozitivne emocije,
ukazuje na nivo kulture te zajednice.
Poslovna kultura podrazumijeva visok nivo kultivisanosti emocija, sposobnost emocionalne
samokontrole i druge emocionalne kompetencije potrebne za uspješan poslovni odnos.
CILJEVI KAO DIO POSLOVNE KULTURE
Svaki pojedinac ima određene, manje ili više jasno definisane ciljeve. Slično je i sa državnim, odnosno
nacionalnim zajednicama. Jasnost i značajnost ovih ciljeva, njihova humanost i progresivnost
pokazuju nivo kulture pojedinca ili zajednice.
"Prvobitni čovjek je životinja koja luta". Primitivne ljudske zajednice žive od danas do sutra.
Predviñajući svoju budućnost čovjek oslobađa svoje društvene i individualne moći, kontroliše uslove
u kojima živi. Nacije koje su spremne da postave stogodišnje ciljeve i da na njima počnu raditi već
danas, sigurno imaju viši nivo poslovne kulture od nacija koje su se prepustile djelovanju slučaja,
sreće ili nepredviñenih okolnosti.
JEZIK KAO OSNOV KULTURE
Danas govorimo o poslovnom jeziku, o poslovnoj komunikaciji i drugim finesama upotrebe jezika u
poslovne svrhe. Za razliku od drugih živih vrsta, čovjek je razvio simbolički način komuniciranja poznat
kao jezik.
Kao potreba da drugima saopštimo svoje ideje i poruke, da anaimiramo druge na akciju ili razmjenu,
jezik je imao prvobitnu formu "govorenja", odnosno prenošenja poruka.
Istorijskim razvojem jezik se odvojio od govorenja. "Može se reći da je laž stupila na ovaj svijet kada
se jezik odvojio od govorenja“
U poslovnom smislu možemo prepoznati jezik koji ima namjeru da obmane, da putem laži plasira
robu i ostvari zaradu. To danas prepoznajemo u formi bezbrojnih reklama, za koje možemo reći da su
"legalizovana laž". Ova vrsta jezika mogla bi se svrstati u niži nivo poslovne kulture, ili čak u poslovnu
nekulturu.
Viši nivo poslovne kulture podrazumijeva upotrebu jezika kao jasnog i nedvosmislenog sredstva
komuniciranja, u svrhu informisanja partnera i istine.
Pismo kao način komuniciranja podrazumijeva upotrebu adekvatnog jezika. Tako prepoznajemo i
poslovnu prepisku ili poslovnu korespondenciju. Pismo je relativno mlada istorijska pojava. "Jedino
mi živimo u civilizaciji u kojoj djeca uče pisati i hodati, smatrajući to učenje kao samo po sebi
razumljivo.
POSLOVNA PISMENOST
Poslovna pismenost je istorijski nova pojava. Sada nije dovoljna opšta pismenost već je nužno znati
birati riječi, znati protokolarne dimenzije obraćanja, pozdravljanje i druge dimenzije poslovne
pismenosti. Pismenost je dio poslovne kulture, ali ne možemo poslovnu kulturu svesti na poslovnu
prepisku.
Prilikom potpisivanja značajnih ugovora i dokumenata važno je kojim penkalom partneri potpisuju
dokumenat. Bilo bi neprilično da neki važan poslovni ugovor direktor velike firme potpisuje jeftinom
hemijskom olovkom jer bi time partneru dao do znanja da ne cijeni akt koji potpisuje, a time ni
partnera.
Kulture razlikujemo i po dostignutom tehnološkom nivou zapisivanja važnih činjenica. Ljudi su,
istorijski gledano, prvo pisali po površini materije i koristili su glinene pločice, kožu, kamen, papirus,
papir i tako dalje.
KULTURA I FIZICKI IZGLED
Fizički izgled se danas uzima kao važan aspekt poslovne kulture. Poznat je imidž "ljudi u crnom", ljudi
sa poslovnim koferčićima ili četvrtnim tašnama, imidž poslovne žene i slično. Kultura se ne
prepoznaje samo u odijevanju jer fizički izgled zavisi i od načina ishrane, od bavljenja sportom i slično.
Novac upravlja ljudima i osim što upravlja čovjekovim ponašanjem, novac od čovjeka uzima slobodno
vrijeme. U odnosu na majmune kao čovjekove najbliže evolucione srodnike, ljudi troše svoje vrijeme
gotovo identično.
Ponašamo se po modelu tri osmice. Osam sati spavamo, to rade i majmuni. Osam sati radimo da
bismo zaradili za hranu i život, majmuni osam sati tragaju za hranom. Osam sati se uređujemo,
gledamo TV ili se rekreiramo a majmuni to vrijeme potroše za trijebljenje buha .
Dakle, najviše se razlikujemo po tome što umjesto trijebljenja buha imamo TV i slične zanimacije.Ova
uzrečica vrijedi na Zapadu: "Vrijeme je novac". Tragom ove uzrečice možemo prepoznati
opredjeljenje ljudi da što više vremena iskoriste na obrtanje i gomilanje novca.
Poslovni partneri prepoznaju nesigurnost koju izaziva ovakvo ponašanje i takvog partnera
doživljavaju kao nesigurnog. S druge strane, poslovni partner koji uvijek ima vremena za sve, koji o
poslu govori tek iz treće ruke, iz trećeg plana, jasno je da će biti doživljen kao neefikasan, kao
neposlovan.
POSLOVNI MORAL
Poslovni moral prepoznajemo kao praksu etike, a odnosi se na ćud, običaj, narav, karakter, na set
normi koje služe kao orijentacija, kao vodilja razmišljanja, osjećanja i djelovanja ljudi datog društva ili
grupe.
Moral se istorijski mijenjao mnogo brže nego čovjekovo genetsko biće.
Ako bismo jednog gladijatora iz Starog Rima danas obukli u evropsko odijelo, teško bismo ga
razlikovali od drugih građana Evrope, ali u njegovom vrijednosnom svijetu bilo je normalno da ubije
svog protivnika koga je savladao u areni, dok bi danas za to bio zvanično osuđen.
Da bi zaradile novac, mnoge firme pribjegavaju podvalama i podmetanjima kako bi uništile
konkurenciju, mnoge obmanjuju potrošače radi brze i lake zarade, a veliki broj njih izbjegava zakone.
Sve je to suprotno poslovnoj kulturi i na kraju poslovno neproduktivno. Po kriterijumu moralnosti
danas bismo mogli razlikovati poslovnu kulturu različitih država ili nacija kao i pojedinaca.
Sigurno je da viši nivo poslovne kulture imaju one nacije koje garantuju kvalitet, rokove i bolju uslugu,
a to je suština poslovnog morala.
EKONOMIJA KAO OSNOV POSLOVNE KULTURE
Jedan od najbitnijih kriterijuma po kome danas razlikujemo nacije i civilizacije jeste način na koji
proizvode sredstva za život, uspostavljaju odnose u procesu proizvodnje, raspodjele, razmjene i
potrošnje. Ekonomije feudalnog doba su potrebe ljudi zadovoljavale na feudu. Gotovo sve što treba
čovjeku za opstanak proizvodilo se na feudu. Danas se efikasnost ekonomije prepoznaje brzinom
obrtanja kapitala, efikasnošću kretanja novca
Manje efikasne ekonomije imaju slabo ili sporo kretanje novca od banaka, preko firmi do potrošača i
možemo reći da je ekonomija takvih zemalja u krizi. Na Zapadu je davno shvaćeno da brzina obrtanja
novca podiže nivo privrede, da ekonomiju čini efikasnijom. Oficijelne vlasti su tokom
dvadesetog vijeka snažno zagovarale i podržavale ideju potrošnje.Kristalizovala se sintagma da se
takvo društvo imenuje sintagmom "potrošačko društvo".
Logika je jednostavna: ukoliko se bude više trošilo, više će se i proizvoditi, a to će pospješiti
ekonomiju i zaradu. U isto vrijeme kod nas je djelovala samoupravna komunistička maksima
"stezanja kaiša", štednje. Očigledno se radi o potpuno različitim koncepcijama.
Rezultat smo mogli vidjeti na kraju dvadesetog vijeka – zapadne ekonomije su mnogo više
zadovoljavale potrebe svojih grañana, a komunističke su propale.Na Zapadu je tokom dvadesetog
vijeka vladao tzv. Tejlorov sistem, a u Japanu se razvio drugačiji motivacioni sistem proizvodnje.
Ova dva sistema su paradigme za dvije poslovne kulture.
GLOBALIZACIJA I POSLOVNA KULTURA
Globalizacija je proces koji sve više zahvata svijet. Šta je to globalizacija? Gobalizacija je svjetski
proces kojeg diktiraju bogati,tj širenje ekonomskih aktivnosti na globalnom planu.Ne pretendujući da
izvedemo definiciju, globalizaciju možemo odrediti kao približavanje i poistovjećivanje civilizacija po
kriterijumu zajedničkih obilježja.
“Ovim terminom označava se stvaranje, na našoj planeti u određenom smislu, jedinstvenog
ekonomskog i političkog prostranstva, sa mnogim protivrječnostima”.
Tri su ključne suprotnosti u procesu globalizacije:
a) sukob globalnog i lokalnog – biti građanin svijeta a sačuvati nacionalni identitet,
b) suprotstavljanje univerzalnog i individualnog – biti građanin svijeta a sačuvati lični identitet,
c) suprotnost između savremenosti i tradicije – prilagoditi se novom vremenu a očuvati sopstveni
korijen i istoriju .
Proces globalizacije danas mnogi vide kao proces uspostavljanja dominacije zapadne
civilizacije.Globalizacija je moderni naziv za kolonijalizaciju Otuda otpor globalizaciji kod mnogih
pojedinaca i grupacija.
Koji su argumenti za tezu da globalizacija znači pozapadnjenje?
Prvo, savremeni mediji bazirani na računarskoj tehnologiji su na engleskom jeziku i time ovaj
jezik učinili univerzalnim svjetskim jezikom, potiskujući sve druge.
Drugo Amerika i Evropa dominiraju svjetskom tehnologijom, vode u mnogim tehnološkim
rješenjima koja sve više postaju nezaobilazan elemenat svakodnevnog života ljudi širom
svijeta. Konkretno, to su: mobilna telefonija, automobilska i računarska industrija i tako
dalje.
Treće, odvajanje svjetovne od crkvene vlasti, zako- nodavne i izvršne, kao i uspostavljanje
predstavničke demokratije pokazalo se kao model koji treba da oponašaju ostale civilizacije.
Superiornosti zapadne civilizacije se doživljavaju kao gubitak nacionalnog identiteta i pozapadnjenje.
