Univerzitet u Beogradu

Fakultet bezbednosti

SEMINARSKI RAD

Tema: Novi religijski pokreti

Predmet: Sociologija

            

Beograd, 2015

.

Student: 

Mentor:

 

background image

Novi religijski pokreti

3

2. Sekularizacija

Sekularizacija   je   proces   zbog   kojeg   religija   gubi   svoj   uticaj   u   različitim   sferama 

društvenog   života.   Još   jednostavnije   rečeno:   ''Sekularizacija   je   proces   opadanja   značaja 

religije'' .

2

 Iako nije nova pojava, a pogotovo ne pojava karakteristična samo za naše vreme 

na   šta   skreće   pažnju   naš   najpoznatiji   sociolog   religije,   Đuro   Šušnjić   sekularizacija   se 

uglavnom razmatra u kontekstu modernog doba.

Kao   početak   procesa   sekularizacije   u   hrišćansom   svetu   označava   se   Francuska 

revolucija   koja   se   zbila   1789.   godine.   Od   tada   pa   na   dalje,   značaj   religije   u   modernim 

društvima opada. Klasici sociologije Karl Marks, Emil Dirkem, Maks Veber  verovali su da 

je reč o neminovnom procesu. Kako se društva budu modernizovala, tako će i religija imati 

sve marginalniju ulogu u njima. Sekularizacija je, dakle, komponenta modernizacije.

I zaista, situacija u industrijskim zemljama polovinom XX veka potvrđivala je ovu 

tezu.   Istraživači   su   registrovali   smanjenje   verskih   aktivnosti   (na   primer,   smanjio   se   broj 

vernika koji idu u crkvu). Društveni uticaj, bogatstvo i ugled verskih organizacija bili su u 

opadanju. Religioznost u svakodnevnom životu je takođe jenjavala (na primer, većina vernika 

ne veruje u postojanje zagrobnog života, iako veruje u boga).

3. Novi religijski pokreti

Novi religijski pokreti počeli su da niču i bujaju u zapadnim društvima nakon Drugog 

svetskog rata, a posebno kasnih 60-tih i ranih 70-tih godina prošlog veka. Ni mesto ni vreme 

pojave novih religijskih pokreta nije puka slučajnost. 

Razvijeni deo sveta u to vreme potresala je kriza modernosti. Jedan pokazatelj njenih 

razmera i dubine bila je i pojava kontrakulturnog pokreta 60-tih čiji je nosilac bila omladina. 

Bile su to godine protesta i godine nastanka niza pokreta: za građanska prava, za reformu 

univerziteta,   za   emancipaciju   žena,   protiv   rata,   rasne   diskriminacije,   za   prava 

homoseksualaca...

Kontrakulturni   pokret   je   u   osnovi   bio   nejedinstven   tako   da   su   se   u   njemu 

izdiferencirale dve glavne struje. Prva je bila više politički orijentisana i delovala je pod 

imenom Nova levica (New Left), dok je druga, nastala nešto kasnije, bila struja hipika. I dok 

2

 Gidens E. (2003. )Sociologija. Beograd: Ekonomski fakultet, str. 718

Novi religijski pokreti

4

su   levičari,   zadojeni   idejama   Herberta   Markuzea,   svoj   glas   dizali   protiv   kapitalizma   i 

imperijalizma, ''deca cveća'' nisu toliko bila usmerena na političke probleme koliko na kritiku 

načina života srednje klase - klase iz koje su i sami poticali. Svakoj vrednosti društva kom su 

pripadali, hipici su suprotstavljali jednu svoju. Umesto rada - nerad. Reda - nered. Braka - 

slobodna ljubav. Materijalizma - duhovnost. Umesto Zapada - Istok.

Uperen   protiv   svega   onog   što   je   oličenje   Zapadne   civilizacije   materijalizma, 

utilitarizma, konzumerizma, racionalnosti, individualizma, birokratske bezličnosti, odsustva 

zajedništva...kontrakulturni pokret je istovremeno tragao za alternativama. U domenu religije, 

alternativa tradicionalnoj crkvi to jest crkvama bili su upravo novi religijski pokreti.

Kontrakulturni talas je u međuvremenu nestao, ugasio se, ali novi religijski pokreti 

nisu. Postoje razne teorije koje pokušavaju da objasne njihovu još uvek izraženu popularnost.

Prema   jednoj   od   tih   teorija,   uzrok   uspona   novih   religijskih   pokreta   nalazi   se   u 

karakteristikama   tradicionalne   crkve   koja   je   postala   lišena   duhovnih   sadržaja,   isuviše 

ritualistička. Novi religijski pokreti manje su depersonalizovani.

Brajan   Vilson,   poznati   sociolog   religije,   smatra   da   popularnost   novih   religijskih 

pokreta   može   da   se   objasni   činjenicom   da   živimo   u   vreme   brzih   promena   koje   unose 

neizvesnost i nestabilnost u naše živote. Ljudi, međutim, traže sigurnost, i nalaze je u novim 

religijskim pokretima. Konačno, neki naučnici smatraju da glavni razlog privlačnosti novih 

religijskih pokreta jeste u tome što oni pružaju osećaj pripadanja. Time se može objasniti i 

veliko učešće mladih među sledbenicima novih religijskih pokreta. Reč je o starosnoj skupini 

u   kojoj   je   najviše   izražen   osećaj   izolovanosti,   otuđenosti   od   glavnih   društvenih   tokova. 

Takođe,   reč   je   o   uzrastu   u   kom   se   traga   za   vlastitim   identitetom.   Neki   mladi   ljudi   ga 

pronalaze posredstvom novih religijskih pokreta.

Da   li   su   novi   verski   i   novi   religijski   pokreti   –   sekte?   Neki   teoretičari   potvrdno 

odgovaraju na prethodno pitanje, i veoma često pojmove novih religija i sekti izjednačavaju. 

S druge strane, smatra se da se između novih religijskih zajednica i pokreta i sekti ne može 

stavljati znak jednakosti. Smatraju da novi verski pokreti predstavljaju grupe i udruženja koji 

su se od 60-tih godina prošlog veka pojavili na Zapadu, i koji ne odgovaraju pojmu sekti, i da  

je   za   njih   karakteristično   egzotično   poreklo,   novi   kulturološki   stil   života,   veći   nivo 

harizmatičnosti, veće prisustvo mladih, obrazovanijih i „kultivisanijih“ osoba srednjeg staleža

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti