Mediji i kriminal
UNIVERZITET SINERGIJA
FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I ZAŠTITU
BANJA LUKA
Medij i kriminal
(Seminarski rad)
Mentor:
Student:
Doc. dr Zdravko Skakavac Jelovac Branko
Decembar, 2010. Banja Luka
SADRŽAJ
Uvod..........................................................................................................................................3.
1. KRIMINOGENI FAKTORI ................................................................................... 4.
2. MASOVNI MEDIJI .................................................................................................. 4.
3. SHVATANJA U TEORIJI ..................................................................................... 5.
4. MASOVNI MEDIJI I STRAH OD ZLOČINA........................................................8.
5. MEDIJI KOD NAS I OKRUŽENJU.........................................................................9.
Zaključak...............................................................................................................................15.
Literatura...............................................................................................................................16.
2
|
P a g e

1. KRIMINOGENI FAKTORI
Centralno pitanje kriminalne etiologije kao jedne od osnovnih grana kriminologije,
koja izučava i objašnjava pojedinačne i opšte uzroke i uslove kriminaliteta kao
pojedinačne i masovne pojave. Izučavanje neposrednih i posrednih uzroka, uslova i
njihove korelativnosti uslov su sagledavanja fenomenoloških i etioloških problema
kriminaliteta, vezanih za ličnost i krivično djelo, manifestacije ponašanja i masovne
društvene pojave.
Na liniji determinizma, po kojem je sve što postoji podvrgnuto zakonima uzročnosti,
kriminalitet bi se mogao odrediti kao složena društvena pojava određena uslovnim redom
objktivnoh i subjektivnih faktora koji prouzrokuju delinkventno ponašanje čovjeka.
Kriminogeni faktori bi se tako mogli definisati kao mnogobrojni činioci koji imaju uticaj
na pojavu kriminaliteta kao društvene pojave i kriminalne orijentacije kao individualnog
akta, odnosno skup činioca biološke, psihološke i sociološke prirode, koji djeluju kao
uslovi, uzroci i povodi za krivična djela, njihov međusobni odnos i uslovljenost.
Još od antike razvijaju se mnogobrojne teorije u cilju objašnjenja suštine i načina
djelovanja kriminogenih faktora, ali će za dalje izlaganje biti dovoljno reći da uticaj
masovnih medija na pojavu kriminaliteta možemo svrstati u grupu egzogenih, socijalnih
faktora. U vremenu u kojem živimo mediji imaju veliku ulogu u životu pojedinca, što je u
skladu sa razvojem tehnologije i načinom života.
2. MASOVNI MEDIJI
Pojam masovnih medija u najopštijem smislu obuhvata raznovrsnu i masovnu
strukturu tehničke, organizacione i kadrovske strukture i potencijala informisanja, uticaja,
propagande i drugih vidova komunikacije u savremenom svijetu
. Dakle, masovni mediji
su svi prenosnici informacija – štampa, radio, televizija, film,a upravljeni su prema
heterogenom, anonimnom i relativno brojnom auditorijumu.
Priroda informacija je javna, prolazna i namijenjena mentalnoj opskrbi i sa veoma
komplikovanim socijalnim implikacijama. Funkcija moćnih medija je rafinirano i
otvoreno uticanje na funkcionisanje modernih društava.
Bošković, Milo – Kriminalna etiologija, Univerzitet u Novom Sadu, Pravni fakultet, 2001.god., str.213
4
|
P a g e
U situaciji u kojoj su sredstva masovne komunikacije dostupna u najvećoj mogućoj
mjeri, a prvenstveno nezrelim i neformiranim ličnostima kao što su maloljetnici, u čijoj
grupaciji predstavljaju imperativ u pogledu opštenja sa sredinom u kojoj žive, neophodno
je ukazati na negativan aspekt uticaja televizije, filma i štampe na psihu individue, koji
samostalno ili u sprezi sa drugim faktorima može biti jedan od značajnih krimoinogenih
faktora. Pri tome, u teoriji je došlo do diferencijacije grupa autora koji uticaj masovnih
medija posmatraju bilo ka neposredan ili kao posredan kriminogeni faktor, te u okviru
takvih shvatanja sredstva masovne komunikacije eventualno dijele na one koji imaju veći
uticaj ( TV, film ) i one koji imaju manji uticaj ( štampa ).
U savremenoj kriminologiji se prvenstveno pod uticajem masovnih medija na pojavu
kriminliteta misli na loše kriminalne i avanturističke filmove, šund – literaturu, stripove,
odnosno sveukupno djela sumnjive vrijednosti koja potencijalno mogu uticati na gledaoce
odnosno čitaoce. Pri tome, utiocaj istih je najočitiji kod maloljetnika.
Prvenstveno, mora se poći od toga da svaki film ne mora nužno da izaove delikventno
ponašanje u smislu da ne utiče svaki faktor na svakog pojedinca na isti način. S obzirom
na starosnu dob, fizičku i psihičku strukturu ličnosti, a potom i s obzirom na sadržaj i
kvalitet npr. Filma, logično je da izazvani efekti neće biti identični.
3. SHVATANJA U TEORIJI
U teoriji je došlo do diferencijacije autora prema shavtanju o značaju medija kao
kriminogenog faktora, tako da mu neki daju primaran značaj,a neki mu taj značaj odriču.
Prva grupa autora kriminogeni značaj medija ističe u prvi plan prvenstveno kod
maloljetnika, i u tom pravcu izdvajaju se dva stanvišta – polazeći od hipoteze o
identifikaciji ili od hipoteze o katarzi. Negativan uticaj masovnih medija kod mladih
ogleda se u tome da zlo mnogo više pobuđuje na podražavanje nego dobro i plemenito.
Kao ne postoji granica izražavanja u medijskoj industriji, reklama ili neki drugi prikaz
može da odstakne najniže instinkte. Masovni mediji imaju mogućnost trajnog
uobličavanja svijesti kao sredstvo političke i ideološke manipulacije, odnosno imaju
mogućnost tzv. ispiranja mozga naročito kod društvenih slojeva koji imaju prirodu
5
|
P a g e
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti