TEORIJA ORGANIZACIJE 

I  DEO 

1.

 

Organizacija kao sistem              
Šta je organizacije  ,definisanje organizacije, sličnost u definicijama, koji su osnovni elementi organizacije 

Organizacija

 je svako udruživanje dvoje ili više ljudi da izvrši neki posao. Oni definišu cilj udruženja, raspodeljuju 

zadatke,obezbeđuju sredstva i vode određene poslovne procese, izvršavaju funkcije radi realizacije zadataka. Teorija 
organizacije izučava ljudsko ponašanje ali u realitetu tj. u stvarnom stanju. Pri svom učenju se teorija organizacije 
oslanja na socijologiju, socijalnu psihologiju, ekonomiju itd. Zbog toga je i ona interdisciplinarna. 

F. Nordzik

 definiše organizaciju kao: „Sistem važećih organizacionih regulisanja,čija je smišnjena povezanost 

određena osnovnim zadatkom preduzeća. U tom smislu, organizacija predstavlja strukturu preduzeća“.  

Živko Kostić

„Organizacija preduzeća je forma u kojoj se obavljaju procesi rada koji predstavljaju sadržinu 

poslovanja preduzeća. Kao što su forma i sadržina u svemu nerazdvoljno vezane, tako su i organizacija preduzeća i 
izvršni procesi rada nerazdvoljno vezani u poslovnom uspehu preduzeća“.  

Mija Novak: 

Mogli bismo organizaciju kao opsti pojam definisati kao svesno udruzivanje ljudi kojima je cilj da 

odgovarajucim sredstvima ispune zadatke sa najmanjim mogucim naporom u bilo kojem podrucju drustvenog zivota. 

Podela elemenata organizacije po Slavku Marjanoviću 

On ih deli na 4 osnovne i 8 izvedenih komponenti: 

-

 

Direktne         

 radna snaga 

                

 predmet rada 

-

 

Pomoćne        

 Sredstva ya rad 

 

Uslovi za rad 

 

metode rada 

-

 

Prometne      

 zahtevi za radom 

 

Novcana sredstva 

-

 

Razvojne       

istrazivanja 

 

2.      Organizacija kao sistem  
         Definisanje organizacije, sličnost u definicijama ,organizacija je nauka ili veština? 

 
Organizacije je relativno mlada disciplina i često se postavlja pitanje: da li je ona nauka,možda veština ili nauka i 
veština u isto vreme. 
U dobi tzv 

naučne organizacije rada

 Tejlor i njegovi sledbenici ljudski rad u organizaciji shvataju kao faktor i 

instrument – čovek je privezak mašini. 
U periodu tzv  

međuljudskih odnosa

 organizacija izgrađuje čitav instrumentarij faktora, i čovek se stavlja u centar 

zbivanja. Nauka je usmerena na zadovljavanje čoveka kao motivacionog faktora. 
Škola 

sistemskog pristupa

 uzima sistemski pogled na organizaciju i kibernetsko upravljanje. 

Sve ovo ukazuje da pre možemo govoriti o pojedinacnim naučnim disciplinama nego o organizaciji kao opštoj nauci. 

Zašto nema celovite nauke o organizaciji? 

Herbert Sajmon i Džejms Marča govore o tri moguća razloga: 

-

 

Konkretne organizacije pojedinih preduzeća nisu važne pojave za nauku 

-

 

U organizaciji postoji malo problema koji nisu u isto vreme i problemi sociologiji  

-

 

O organizaciji je malo pisano jer se o tome malo zna 

 Značajno je u proučavanju orgazniacije istraživati pored ostalog: 

-

 

Prostorni faktor 

-

 

Procese industrijalizacije i urbanizacije 

-

 

Demografiju 

-

 

Pravni sistem 

-

 

Ekonomske nauke 

-

 

Kulturu, itd                                                                                                                                                    

 

 
 
 

3.      Organizacija kao sistem  
         Organizacija je nauka ili veština, osnovne komponente organizacije,  terminološke razlike u organizaciji 

Osnovne komponente organizacije su: 

-

 

Čovek 

-

 

Cilj 

-

 

Zadatak 

-

 

Funkcije 

-

 

Sredstva 

Čovek je pokretač ideja, predlagač rešenja, donosilac odluka, izvršilac i kontrolor. Sistem u kome nema prisustva 
čoveka nije ni organizacioni sistem. Zbog prisustva čoveka, složenih mašina i velikog broja odnosa i komunikacije 
,organizacija predstavlja izuzetno složeni sistem. 
Cilj je ono što čovek želi ostvariti postojanjem i funkcionisanjem organizacije. Cilj je najpre svake organizacije da 
omogući egzistenciju članova i razvoj sistema. Cilj je razlog postojanja organizacije. 
Zadatak je konkretizacija cilja. Zadaci se izvršavaju,ciljevi se ostvaruju. Zadaci se odvijaju tzv funkcijama.  
Funkcija predstavlja skupi istih ili sličnih poslova,koji se vode na jednom ili više radnih mesta. Funkcije se dodeljuju 
jednom ili više ljudi. Osnovne funkcije su upravljanje,rukovođenje i izvršenje.  
Sredstva su neophodni elementi organizacije čijim trošenjem ili prenošenjem vrednosti dolazi do stvaranja novog 
proizvoda ili usluga. 

Terminološke razlike u organizaciji 

Organizovanje je proces usklađivanja elemenata organizacije kao permanentno prilagođavanje preduzeća okruženju. 
Orgazniacija je trenutno stanje organizovanja, slika jednog uspostavljenog optimuma elemenata i odnosa u 
preduzeću. 
 

4.      Karakteristike razvoja organizacije   
         Objasnite velika naučna otkrića (hronološki) i uticaj na stvaranje složenih organizacionih formi 
 

Zanatski način proizvodnje

 je okupljao nekoliko,najviše desetak radnika,koji su se organizovali u jednostavnije 

organizacione oblike. Ovaj period proizvodnje je trajao nekoliko hiljada godina. Pojedini pronalasci nisu doveli do 
unapređenja procesa proizvodnje.  

Manufakturna proizvodnja

 se vezuje za period od 16. Do 18. Veka i dovodi do usavršavanja procesa i metoda rada.  

Industrijski razvoj

 nastaje u drugoj polovini 18. Veka,koji se vezuje za nove tehničke pronalaske i dovode do tzv. 

Industrijske revolucije. Umesto manuelnog rada se sve više koriste mašine. Čovek dobija novu ulogu u rukovođenju 
i kontroliranju rada mašina.  
Roko Braut smatra da je skraja 18. Veka i početka 19. Veka došlo do velikih naučnih otrkića koja su usloviča 
tehnološke, ekonomske i društvene promene: 
 
Godina 

Naziv Pronalska 

Ime Proizvođača 

1770. 

Predilica „Jenny“ 

James Hargreaves 

1771. 

Predilica na pogon pokretanja vodom 

Richard Arkwright 

1772. 

Predilica pokretana životinjskom snagom 

Samuel Crompton 

1785. 

Tkački razboj 

Dr Edmund Catwright 

1785. 

Parna mašina primenjena u proizvodnji 

James Watt 

1785. 

Upotreba hlora za beljenje platna 

Claude Luis i James Watt 

1797 

Strug za obradu metala 

Henry Maudslay 

1808. 

Proizvodnja zamenjivih delova 

Eli Whitney i Simeon North 

 
 

5.      Razvoj organizacije 

 

         Tri etape razvoja po P. Druckeru, prikažite hronološki razvoj organizacije svrstavajući poznate autore u  
         određene pravce i škole 

Prva etapa

 nastaje početkom dvadesetog veka sa razvijanjem upravljanja i vlasništva preduzeća. Vlasnici preduzeća 

počinju da uvode profesionalne rukovodioce – menadžere. 

Druga etapa

 nastaje dvadesetih godina XX veka, kada se razdvaja rukovodeće i operativno osoblje preduzeća.  

Treća etapa

 po mišljenju Drakera je već započeta. Tu rukovođenje firmom postaje timski rad. Preduzeće se nalazi 

pred novim izazovima okruženja i traži nove načine adaptacije tim promenama. Ti izazovi su rastuća konkurencija i 
velike tehničke i tehnološke promene. Ubuduće će firme voditi interdisciplinirano formirani timovi stručnjaka – 
eksperata. 

background image

Fajolova doktrina se može rezimirati u tri zaključka: 

-

 

Održava strogo jedinstvo upravljanja,komandovanja,osoblja itd 

-

 

Akcenat je na formalnoj organizacionoj strukturi sa elastičnim hijerarhijskim odnosima 

-

 

Ljudski faktor ima značajno mesto i ulogu kao međuljudski odnosi 

Weber

 se smatra tvorcem tzv birokratske organizacije. Osnovne postavke ove teorije su zasnovane na: hijerarhiji, 

pravilima,autoritetu i strukturi.  

U Parkinsonovom zakonu

 vidimo osnovne nedostatke birokratske koncepcije. Osnovna slabost se vidi u tome da 

strogo formalna struktura ne vodi računa o ljudskim očekivanjima i spontanim organizacionim funkcijama. Ovaj 
koncept zanemaruje čoveka i njegovo ponašanje. Parkinson izvodi dve osnovne postavke u vezi sa ponašanjem ljudi 
u organizaciji: 

-

 

Službenici su skloni da umnožavaju sebi potčinjene 

-

 

Službenici „obezbeđuju“ jedni drugima posao 

 

10.   Teorije i pristupi organizaciji  
        Neoklasični pristup (autori, bitne karakteristike, A. Etiziioni, primerijalni pristup) 

 
Neoklasične teorija je obeležen radovima Tomsona,Sajmona i Smajtburga. Dolazi do društvenih promena i  promena 
u proizvodnim procedurama. Čovekova uloga postaje sve dominantnija. Neoklasični koncept je sredina između 
tradicionalnog i emperijskog pristupa. Među 

bitne karakteristike neoklasične škole

 su: 

1.

 

Motivacija 

2.

 

Neformalna organizacija 

3.

 

Participacija 

4.

 

Komunikacija 

Etzioni 

smatra da neoklasičari razmatraju sledeće aspekte 

1.

 

Odgovornost 

2.

 

Stručnost 

3.

 

Štednja 

4.

 

Nivoi rešavanja konflikata 

5.

 

Programe 

6.

 

Centralizacija 

7.

 

Decentralizacija 

Primerijalni pristup

 izučava različite organizacione strukture i njihove prednosti. Primerijalni pristup pokušava dati 

šire aspekte organizacionih problema,kao što su: organizacija,komunikacija, kontrola prilagođavanja. . . 
Izazivanje i reagovanje je pristup o proučavanju organizacije. Ovaj koncept polazi od stava da je upravljanje praksa 
koja mora poštovati ideje koje razvija nauka i umetnost. Ovo radi povećavanja rezultata izvršilaca. 
P. Draker 

daje rukovodećem organu tri funkcije

 

- vođenje celine preduzeća 

 

- vođenje delova preduzeća 

 

- vođenje rukovodilaca 

Daje i 

kriterijume uspešnog rukovođenja

-

 

Samokontrola pri vođenju 

-

 

Rezultat vođenja je dobra praksa 

-

 

Za rad ljudima sledi nagrada i napredovanje 

-

 

Glavni direktor timski izdaje naloge 

 

12.  Teorije i pristupi organizaciji  
 Moderna teorija (bitni elementi organizacije, osnovne karakteristike po Hiksu i Guletu, podsistem      
organizacije, skice) 

 

Bitni elementi organizacije

 su: 

1.

 

Porast obima poslovanja preduzeća 

2.

 

Rastuća složenost preduzeća 

3.

 

Promene u preduzeću i van njega 

4.

 

Preduzeće je sastavni deo okruženja 

 
 

 

Hiks i Gulet

 su dali 

osnovne karakteristike moderne teorije organizacije

1.

 

Sistemski pristup 

2.

 

Dinamički karakter procesa u sukobu je sa prikazivanjem klasične organizacije koja je statične prirode 

3.

 

Višenivovska i višedimenzionalna struktura 

4.

 

Stohastička priroda zbivanja znači da se promena može javiti kao posledica preduzetih mera ali i ne 
mora 

5.

 

Multidisciplinarnost 

6.

 

Deskriptivnost 

7.

 

Veliki broj promenljivih  

8.

 

Adaptivnost 

 

 

 

 

Organizacija kao sistem se rasclanjuje na sledece podsisteme: 

1.

 

Ciljevi i vrednosti 

2.

 

Psihosocijalni 

3.

 

Tehnicki 

4.

 

Strukturni 

5.

 

Rukovodilacki podsistem 

 

13.   Teorije i pristupi organizaciji – Upravljačke teorije navedite ostale  
        Projektna i matrična organizacija (šta je projekat šta je matrična organizacija, nedorečenost koncepta, 
bitne karakteristike moderne teorije) 

 

Projekat

 je svaki celovit, zaokruženi složen poduhvat čije se karakteristike i ciljevi mogu definisati. Za svaki 

projekat se utvrđuje cilj,vremenski rok i raspoloživi resursi. Složenost zadataka projekta uslovljava podelu sistema 
na podsisteme za koje se imenuju odgovarajući rukovodioci, koji preuzimaju odgovornost za određeni deo zadatka u 
okviru celine. Po završetku projekta treba da su zadovoljene vreme,troškovi i kvalitet. 
Određene slabosti se javljaju kod upravljanja i rukovođenja projekta i to uslovljava razvoj fleksibilnih koncepcija 
organizacije, tj dovode do razvoja matrične organizacije. Matrična organizacija je kombinacija podele na 
specijalizovane organizacione jedinice i upravljanje i rukovođenje projektom. Matrična organizacija širi pojam od 
upravljanja i rukovođenja organizacijom. Realizacija delatnosti se vrši po pojedinim prijektima, za koje se formira 
tim na čeku sa rukovodiocem.  

Nedorecenost

 ovog koncpta ima dva ključna elementa: 

-

 

Čovek kao izvršilac,njegova pozicija i motivacija 

-

 

Zaokruženost delatnosti u odnosu na zadatke izvan projekta 

Bitne karakteristike moderne teorije organizacije

-

 

Višestruki karakter podele celine na delove 

-

 

Multidimenzionalna priroda interakcija dela i celine 

-

 

Adaptivnost 

-

 

Otvorenost organizacije 

SREDINA 

ORGANIZACIJA 

background image

15.   Teorije i pristupi organizaciji – Upravljačke teorije glavne razlike između njih  
po vašem mišljenju. Upravljanje prema ciljevima (tabela glavnih ciljeva za različite tipove organizacija, 
pregled glavnih ciljeva) 
 

a.

 

Opstanak 

Organizacije se osnivaju na neograničeno vreme. Zato je minimalan zahtev svake organizacije njen opstanak. Zbog 
dinamičnosti poslovanja u savremenim uslovima je stalno prisutna opasnost od propadanja 

b.

 

Pružiti uslugu 

Ova vrsta cilja je karakteristična za neprofitne organizacije. Pružanje usluge dakle može biti cilj organizacije ali je 
pitanje da li je to glavni cilj 

c.

 

Rast 

Rast organizacije nije jasno definisani cilj,ali svaka organizacija teži rastu. Neke organizacije nemaju u interesu da 
rastu,jer bi time izgubili efikasnost kontrole 

d.

 

Biti veliki 

Ukoliko je cilj organizacije da dostigne neku veličinu, onda ona treba da raste. Postoji više mera za merenje veličine 
organizacije: 

-

 

Stepen penetracije na ciljna tržišta izražava vrednost prodaje u inostranstvu 

-

 

Veličina profita 

-

 

Vrednost aktive 

-

 

Neto vrednost 

-

 

Tržišna vrednost 

-

 

Ostale mere fizičke prirode 

„Biti velik“ ima dva ključna nedostatka 

-

 

Velike firme privlače pažnju – jer velike multinacionalne organizacije često formiraju monopolističke 
cene 

-

 

Otežano je obezbeđivanje profita i uspešno poslovanje 

e.

 

Biti efikasan 

Ovo se ostvaruje u sastavu ostalih ciljeva. Nijedna organizacija nije 100% efikasna.  

f.

 

Ostvariti profit 

Profit se može ostvariti prodajom ili iznajmljivanjem 

g.

 

Biti profitabilan 

Kako meriti profitabilnost i koja je najbolja mera predmet je rasprava.  
Pored ekonomskih,organizacije može imati i druge vrste ciljeva,prvenstveno socijalnih. 
 

16.   Teorije i pristupi organizaciji  
        Upravljanje pomoću rezultata (problem definisanja rezultata, profit kao cilj, faktori profitne stope i neke 
strategije za povećanje profitne stope) 
 
Problemi definisanja

 su dvojaki: 

-

 

Definisanje rezultata u celini preduzeća  

-

 

Definisanje rezultata pojedinca ili delova organizacije 

Profit

 je mera uspešnosti poslovanja. Faktori koji maksimiraju profit su: manji troškovi, kvalitet, inovacije, bolji 

plasman na tržištu, bolja prodajna cena, bolja motivisanost radnika itd. 
Profit je razlika izmedju ukupnih prihoda i troskova i predstavlja poresku osnovu. Razlikuje se neto i bruto profit. 
Bruto profit je razlika izmedju ukupnog prihoda i rashoda sadrzanih u prodatim proizvodima.  

Profitna stopa

 se može uzeti kao mera uspešnosti ostvarenog profita. Pokazuje dakle koliko se uspešno poslovalo u 

odnosu na angažovani kapital 
 

K

PF

pf s

 

Pfs – profitna stopa 
PF – ostvareni profit 
K – Kapital 
 
 

Želiš da pročitaš svih 23 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti