Univerzitet u Novom Sadu

Tehnički fakultet »Mihajlo Pupin«

Zrenjanin

SEMINARSKI RAD

iz predmeta

Tehnička Dijagnostika

TEMA

Metode tehničke dijagnostike 

Profesor:                                                                                                 Student:
dr. Živoslav Adamović 
                                                            Smer: 

Zrenjanin, 2012.

2

SADRŽAJ

1. UVOD..................................................................................................................................... 3
2. STANJE I PROMENE STANJA OBJEKTA.........................................................................4
3. POSTUPCI TEHNIČKE DIJAGNOSTIKE...........................................................................4

3.1. Subjektivni postupci tehničke dijagnostike.....................................................................4

3.1.1. Ispitvanje šuma i buke..............................................................................................4
3.1.2. Vizuelna i optička ispitivanja....................................................................................5

3.2. Objektivni postupci dijagnostike..................................................................................... 8

3.2.1. Merenja pogonskih parametara.................................................................................8
3.2.2. Ispitivanje nusproizvoda.........................................................................................10
3.2.3. Izvedbe merenja...................................................................................................... 10

4. POGREŠNO FUNKCIONISANJE KOJE SE MOŽE  DIJAGNOSTIFIKOVATI PREKO 
TEMPERATURE..................................................................................................................... 12

4.1. Oštećenje ležajeva..........................................................................................................12
4.2. Otkaz sredstava za hlađenje i podmazivanje.................................................................12
4.3. Pogrešno stvaranje toplote.............................................................................................12
4.4. Taloženje nepoželjnih materijala...................................................................................12
4.5. Oštećenje izolatora.........................................................................................................12
4.6. Greške električnih komponenti...................................................................................... 12

5. OCENA STANJA I PROGNOZIRANJE PONAŠANJA NA OSNOVU DIJAGNOZE.....12

5.1. Alternativna ocena.........................................................................................................12
5.2. Granice stanja.................................................................................................................13
5.3. Prognoza preostalog perioda korišćenja........................................................................13
5.4. Metode prognoziranja....................................................................................................14

5.4.1. Prognoza na osnovu srednje vrednosti....................................................................14
5.4.2. Prognoza na osnovu pojedinačnog toka habanja....................................................14

5.5. Greška dijagnoze............................................................................................................14

6. ZAKLJUČAK....................................................................................................................... 15
6. LITERATURA..................................................................................................................... 16

background image

4

2. STANJE I PROMENE STANJA OBJEKTA

Stanje objekta se opisuje određenim skupom parametara (karakteristika),  koji treba da 

vrše projektovanu funkciju, pri određenim uslovima i u određenom vremenskom periodu.  Te 
karakteristike,   u   zavisnosti  od     osnovne  namene   posmatranog   sistema,   mogu   biti:   protok 
fluida, napon struje, nivo buke, vibracije ležaja, debljina zida nekog suda, radna  temperatura 
itd.   Promene   parametra,   najčešće,   vode   snižavanju   stepena     funkcionalnosti   objekta,   a   u 
dužem  vremenskom periodu to može da  dovede i do potpunog prekida vršenja projektovane 
funkcije - otkaza.

U opštem slučaju, parametri mogu biti sa:

konstantnim (monotonim),  

rastućim ili 

iznenadno dejstvujućim

uticajem na stanje posmatranog objekta.

3. POSTUPCI TEHNIČKE DIJAGNOSTIKE

Osnovni postupci tehničke dijagnostike su: 

subjektivni i 

objektivni

3.1. Subjektivni postupci tehničke dijagnostike

U subjektivne postupke tehničke dijagnostike spadaju: 

ispitivanje šuma i buke, 

vizuelna i optička ispitivanja i 

ispitivanja mirisa.

3.1.1. Ispitvanje šuma i buke

Ovo je jedan od najstarijih postupaka dijagnostike. Vrlo  često se javlja  istovremeno 

treperenje i vibracija mašinskih elemenata koja nose određeni  dijagnostički sadržaj- podatak. 
Ovo se može subjektivno-čulom sluha, opažati i ocenjivati, odnosno dijagnostifikovati stanje 
elementa. Npr. vozač automobila može pomoću sluha oceniti stanje prenosnog mehanizma ili 
ispravnost rada motora, a takođe može ustanoviti isticanje vazduha iz  pneumatika. 

S obzirom da su šumovi i buka često nečujni za ljudsko čulo sluha, koriste  se i tzv. 

tehnički (industrijski) stetoskopi. 

Stetoskop je veoma osetljiv uređaj za osluškivanje. Tihi zvuci se njime   pojačavaju, 

tako   da   ih   je   moguće registrovati ljudskim sluhom. Ovaj   instrument je pogodan za 
preventivno održavanje svih vrsta mehaničkih i  električnih uređaja, pošto se pomoću njega 
može brzo locirati mesto-izvor  šuma ili buke. Pomoću njega je moguće locirati otkazali ležaj 

5

ili oštećeni  zupčanik. Stetoskop je takođe moguće koristiti i pri lociranju mesta  isticanja gasa 
iz suda pod pritiskom.

3.1.2. Vizuelna i optička ispitivanja

Najvažniji   i   najpouzdaniji   instrument   za   subjektivna   dijagnostička     ispitivanja   je 

ljudsko oko, jer razlikuje svetlost po boji, intenzitetu i teksturi  površine od koje se svetlost 
odbija (sjajna ili mat površina). Kako oko ima  svojih ograničenja, često se prilikom vizuelne 
inspekcije koriste i pomagala,   kao što su ogledala, lupe, mikroskopi. Najčešće korišćeni 
dijagnostički  postupak je endoskopija.

Endoskopija   predstavlja   korišćenje   posebnog   uređaja   (endoskopa,   slika   1.)   za 

posmatranje nepristupačnih mesta bez demontaže ili razaranja. U praksi se  često mogu sresti 
različiti nazivi za endoskop, kao što su: boroskop,  fibreskop, periskop i slično. Endoskop se 
posebno koristi prilikom  osmatranja delova mašina u mračnim prostorima, npr. ozubljenje u 
reduktorskim kutijama, cilindri motora, unutrašnjost sudova pod pritiskom i slično.

Slika 1. Endoskop

Postoje prenosni i fiksni endoskopi. 

Endoskopi 

su tanki, najčešće fleksibilni, optički instrument, koji omogućava 

korisniku da posmatra elemente koji su, iz nekog razloga, zaklonjeni nekom 
preprekom. 

Prečnik endoskopa varira od 5, pa sve do 50 mm, a dužina može biti od 100  mm, pa 

sve do 10 metara. Endoskopi dužine preko 1m su napravljeni tako da je njihov transport 
olakšan. Navedene dimenzije endoskopa variraju u zavisnosti od funkcije i vrste  endoskopa. 
Postoje dve vrste endoskopa: kruti i fleksibilni. Slika koja se vidi  kod  krutog endoskopa  je 
jasna  i  oštra, što  nije  slučaj sa  fleksibilnim endoskopima. Uveličavanje je moguće do 10 

Želiš da pročitaš svih 16 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti