Seminarski rad

  Treset i tresetišta u Srbiji

Autori:                                                                                Mentor:

background image

Opšte karakteristike

Neprekidna stagnacija vode u čitavom profilu i iznad površine zemljišta prouzrokuje 

bujan rast hidrofilne vegetacije, a istovremeno stvara trajno anaerobne uslove. U takvim 
uslovima, organski ostaci se veoma teško razlažu, usled čega se nagomilavaju u obliku slabo 
razložene organske mase – treseta. Taj proces se naziva paludizacija, što dolazi od latinske 
reči 

palus

 – bara (

Boil, S. W

. et al., 1973). Ako je sloj treseta na površini deblji do 30cm, 

takva zemljišta svrstavamo u klasu tresetišta, ali ako je taj sloj manji od 30cm, onda ona 
pripadaju drugim klasama hidromorfnih zemljišta kao tresetna varijanta. 

Horizont treseta je organogenog karaktera i sadrži preko 50% organske materije.  

Treset može biti izgrađen isključivo od organske materije (98%), i tada sadrži samo onu 
mineralnu materiju koju je biljka apsorbovala, a može biti izmešan sa mineralnom materijom 
koja potiče iz vode u kojoj je treset nastao. Odnos organskog i mineralnog dela u tresetu može 
da varira. Dogovorom je utvrđeno da se tresetom smatra samo onaj organski sloj koji sadrži 
više od 30% organske materije.

Tresetni sloj ima svojstva genetičkog horizonta i označava se slovom T. Ispod T 

horizonta se obično nalazi G horizont, odnosno glej horizont. Površinski slojevi T horizonta 
su obično svetlo smeđe boje, jer su manje razloženi, dok dublji slojevi imaju tamniju boju i 
kompaktniji su. Još dublji slojevi  su tamno-smeđe do crne boje i još su više razloženi. 

Obrazovanje tresetišta počelo je u Evropi posle poslednje glacijacije (pre 10000 

godina). U tako dugom vremenskom periodu moglo je doći do obrazovanja tresetnog sloja i 
do 10m dubine. Usled promene spoljašnjih uslova, u toku nagomilavanja treseta, menjao se i 
intenzitet njegovog razlaganja, pa se pojedini delovi tresetnog horizonta mogu razlikovati po 
stepenu razloženosti.

U okviru T horizonta mogu se izdvojiti sledeći podhorizonti:

T

fi 

– 

Fibrični podhorizont

, čine ga vlaknaste, slabo humificirane organske materije, 

humificirano je manje do 1/3 organske materije

T

he 

– 

Hemični podhorizont

, srednje razgrađene organske materije, humificirano 

između 1/3 i 2/3 organske materije.

T

 - 

Saprični podhorizont

,  veoma humificirane organske materije, humificirano je 

preko 2/3 organske materije. 

4

Želiš da pročitaš svih 13 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti