Konzervaciona biologija
KONZERVACIONA BIOLOGIJA
-skripta-
dr Jelka Crnobrnja-Isailovi
ć
1.
Uvod u konzervacionu biologiju
Konzervaciona nauka je u po
č
etku bila zasnovana na prou
č
avanjima staništa i autekološkim studijama,
zatim ravnotežna teorija ostrvske biogeografije, da bi se krajem dvadesetog veka interesovanje pomerilo ka
prou
č
avanju minimalne vijabilne veli
č
ine populacije i analizama metapopulacija. Jedna od osnovnih tema
konzervacione biologije je dizajn refugijuma - optimalna veli
č
ina, oblik i povezanost sa drugim
refugijumima, a sve u cilju smanjenja stopa izumiranja vrsta u izolovanim refugijumima. Odre
đ
ivanje
pogodnosti staništa je tako
đ
e jedan od aktuelnih problema kojima se bave konzervacioni biolozi.
Drugi klju
č
ni fokus savremene konzervacione biologije je genetika. Geneti
č
ki problem koji nastaje u
izolovanim refugijumima je inbridna depresija. Razmatranja ovog problema dovela su do potrebe
definisanja minimalne efektivne veli
č
ine populacije svake vrste koja ne dovodi do inbridne depresije tj do
definisanja minimalne efektivne veli
č
ine populacije koja
ć
e preduprediti dugoro
č
nu eroziju geneti
č
ke
varijabilnosti od strane geneti
č
kog drifta. Tako su definisani glavni savremeni fokusi konzervacione
biologije, teorija minimalnih vijabilnih populacija i koncept metapopulacije.
Konzervaciona biologija je multidisciplinarna nauka koja je razvijena radi rešavanja krize
biološke raznovrsnosti. Biološka raznovrsnost predstavlja raznovrsnost vrsta na nekom
podru
č
ju, skupa sa geneti
č
kom raznovrsnoš
ć
u svake od njih, kao i raznovrsnoš
ć
u
zajednica i ekosistema koje te vrste naseljavaju.
Osnovni ciljevi konzervacione biologije su razmatranje uticaja
č
oveka na biološku
raznovrsnost i razvijanje prakti
č
nih pristupa za spre
č
avanje izumiranja vrsta. Razvoj
efikasnih strategija o
č
uvanja (konzervacije) zavisi od poznavanja biologije vrste unutar tih
staništa, a i od detaljnog poznavanja kako ekosistemi funkcionišu.
Konzervaciona biologija nastala je krajem ‘70-tih godina XX veka i prvobitno se
zasnivala na prou
č
avanju autekologije i o
č
uvanju staništa. Krajem ‘80-tih godina XX
veka težište interesovanja pomera se ka teoriji ostrvske biogeografije i zajednicama
vrsta, da bi se kona
č
no usredsredilo na prou
č
avanje metapopulacija i minimalne vijabilne
veli
č
ine populacije tj. pomera se od zajednica vrsta ka pojedina
č
nim populacijama
(Simberloff, 1988).
Osnovne teme savremene konzervacione biologije ti
č
u se dizajna refugijuma (optimalna
veli
č
ina, oblik i povezanost sa drugim refugijumima), zatim odre
đ
ivanja pogodnosti
staništa i definisanja minimalne efektivne veli
č
ine populacije koja ne dovodi do inbridne
depresije za svaku ugroženu vrstu ponaosob.
Strategija pravljenja pribežišta ozna
č
ena je u literaturi pisanoj na engleskom jeziku kao
SLOSS (Single Large Or Several Small) i ti
č
e se odre
đ
ivanja izgleda pribežišta u najširem
smislu re
č
i, od toga da li
ć
e ona biti pojedina
č
an prostor (Single Large) ili skup
(“arhipelag”) više malih pogodnih prostora (Several Small) koji me
đ
usobno mogu i ne
moraju biti povezani koridorima koji omogu
ć
avaju migraciju jedinki iz jednog pribežišta u

na
č
in života i najlakši na
č
in utvr
đ
ivanja njenog prisustva na nekom podru
č
ju je potraga za
jajima i larvama u lokalnim reproduktivnim centrima vodozemaca tokom prole
ć
nog perioda).
Lista ukupnog broja rodova ili familija prisutnih na datom podru
č
ju ima istu svrhu kao i lista
ukupnog broja vrsta ali u slu
č
ajevima ograni
č
enih fondova za utvr
đ
ivanje stanja biodiverziteta
može biti od koristi (Sutherland, 2000)
2. Utvr
đ
ivanje retkih taksona
Prisustvo retkih taksona pove
ć
ava vrednost biodiverzitetu analiziranog podru
č
ja što
omogu
ć
ava lakši pristup fondovima. Na osnovu literaturnih podataka o rasprostranjenju i
biologiji vrste može se sa odre
đ
enom verovatno
ć
om predpostaviiti njeno prisustvo u okviru
analiziranog podru
č
ja. Utvr
đ
ivanje njenog prisustva može biti tema zasebnog projekta ili,
č
eš
ć
e, može biti realizovano u okviru nekog drugog ve
ć
postoje
ć
eg projekta, što zavisi od
zahteva definisanih od strane finansijera. Pri utvr
đ
ivanju prisustva retke vrste treba
kombinovati anketiranje lokalnog stanovništva sa proveravanjem potencijalno pogodnih
staništa u ono doba godine kada je data vrsta najuo
č
ljivija (proveravanje ostataka životinja
nastradalih na magistralnim putevima u periodu proletnje ili jesenje migracije, utvr
đ
ivanje
prisustva onih životnih stupnjeva koji su najuo
č
ljiviji – adultne jedinke u doba parenja ili jaja
ili larve).
3. Prikupljanje materijala
Ako je neophodno verifikovati prisustvo date vrste na bilo koji na
č
in, najbolji metod je
fotografisanje, pri
č
emu se dokumentuju sve fenotipske karakteristike koje su od zna
č
aja za
prepoznavanje vrste, preporu
č
uje se uzimanje uzorka krvi ili dela perifernog tkiva (vrh prsta
ili repa, mali uzorak jaja iz legla ako je u pitanju vodozemac, dlaka, pero, sveži svlak
gmizavca) za geneti
č
ku identifikaciju (95% etanol u specijalnoj ependorf epruveti sa
sigurnosnim zapuša
č
em – Slika *). Ako je jedna ili više jedinki date vrste ulovljeno,
preporu
č
uje se merenje svih njihovih fenotipskih karakteristika koje se navode kao
dijagnosti
č
ke i-ili koje se koriste za morfometrijske analize i upisivanje u individualne
protokole (Slika *). Nakon prikupljanja svih ovih podataka, jedinke je poželjno markirati ako
je mogu
ć
e uraditi dugotrajnu markaciju i ako su planirana dalja istraživanja i vratiti ih u
mati
č
nu populaciju.
Ako je pravljenje zbirke tj žrtvovanje jedinki neophodno, treba unapred znati koji je
minimalni potreban broj jedinki, kog pola i koje uzrasne kategorije, da se ne bi bespotrebno
odstranjivale jedinke iz lokalnih populacija.
4. Etnobotanika
Etnobotani
č
ka istraživanja olakšavaju procenu ekonomskog zna
č
aja prirodnih staništa.
Prikupljanje podataka o lokalnoj primeni vrsta biljaka u narodnoj medicini
Zapisivati lokalna narodna imena vrsta biljaka, primenu, ime i adresu davaoca
informacije, zapisati dijagnosti
č
ke karakteristike biljke, preparirati primerke za zbirku,
odrediti taksonomski status.
5. Pravljenje atlasa rasprostranjenja
-Mapiranje unutar mreže kvadrata odre
đ
ene razmere (100x100km; 50x50km; 10x10km;
2x2km)
-Validnost podataka:
Profesionalci ili dobrovoljci ?
6. Mapiranje staništa
-
gustina i raspored razli
č
itih staništa
-poredjenje sa prethodnim popisima, mapama ili fotografijama
-tip staništa (šuma) raš
č
laniti na zajednice
7. Satelitsko mapiranje staništa
-fotografije iz vazduha uz kori
đć
enje uV ili iC talasnih dužina za sadržaj vode i strukturu
vegetacije;
--satelitski snimci
8. Pravljenje baza podataka
Vrsta
Sinonim
Narodni naziv
Oznaka familije
Rasprostranjenje
Stanište
Visinska rasprostranjenost
Ugroženost
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti