Pojam i vrsta kazni
1
Univerzitet Union „Nikola Tesla“
Fakultet za poslovne studije i pravo
SEMINARSKI RAD IZ:
KRIVIČNO PRAVO
Tema:
Pojam i vrsta kazni
Profesor : Student
:
Beograd, 2016.
2
Sadržaj
1.Uvod_________________________________________3str.
2.Pojam kazne___________________________________4str.
3.Opravdavanje i svrha kazne______________________4,5str.
4.Vrste kazne____________________________________5str.
-sistem kazni___________________________________5,6str.
-kazna zatvora u našem krivičnom pravu____________6str.
-uslovni otpust__________________________________7str.
-novčana kazna u našem pravu_____________________7,8str.
-rad u javnom interesu___________________________8,9str.
5.Odmeravanje kazne______________________________9str.
-pojam i vrste odmeravanja kazne__________________9str.
-olakšavajuće i otežavajuće okolnosti________________10,11str.
-ublažavanje kazne______________________________11,12str.
-oslobađanje od kazne____________________________12,13str.
-povrat________________________________________13,14str.
-odmeravanje kazne za krivična dela u sticaju________14,15str.
6.Zaključak______________________________________15,16str.

4
1.Pojam kazne
Pojam kazne sadrži slične elemente kao i opšti pojam krivičnih sankcija. Razlike se uočavaju u
pogledu načina ispoljavanja obaveznih elemenata tog pojma. Kazna je zakonom predviđena
represivna mera koja se u cilju suzbijanja kriminaliteta primenjuje prema učiniocu krivičnog
dela na osnovu odluke suda nakon sprovedenog krivičnog postupka. Najvažnija razlika u ovom
pojmu u odnosu na pojam krivičnih sankcija jeste što se ovde kao predpostavka za primenu
kazne traži da je učinjeno krivično delo. Član 2 KZ sadrži načelo krivice koje zahteva
postojanje krivice kao neophodan uslov za primenu kazne – nulla poena sine culpa. Dakle
neophodna predpostavka za primenu kazne je da je učinjeno delo koje sadrži sve obavezne
elemente koji se traže za postojanje krivičnog dela pa i krivicu. Kazna se bez krivice ne može
ni zamisliti. Krivica je suštinski vezana za kaznu, jer kazna bez krivice ne znači negaciju
krivičnog
prava
i
kršenje
njegovih
osnovnih
načela.
Stepen represivnosti je najviši kod kazne. Kazna najviše zadire u prava i dobra učinioca
krivičnog dela. Kazna u svom biću nužno sadrži određeno zlo. Negiranje činjenica da kazna
uvek sadrži određeno zlo značilo bi istovremeno negiranje i samog pojma kazne. To ne znači
da je kazna sama sebi cilj. Svrha kazne mora biti to što se ne nalazi u samom biću kazne, već
nešto što je van toga bića. Kazna se ne svodi na represiju. Za nju je karakteristično da ona znači
i socijalistički prekor koji društveno upućuje učiniocu krivičnog dela. Otuda i njena neraskidiva
veza
sa
krivicom.
Načelo zakonitosti je kod kazne je najdoslednije sprovedeno, a to se ogleda u tome što se opšta
odredba o kazni u opštem delu propisuje i za svako pojedino krivično delo u posebnom delu.
Propisujući koja ljudska ponašanja predstavljaju krivično delo, zakonodavac istovremeno za
njih propisuje kaznu.
2.Opravdanje i svrha kazne
Pitanjem opravdanja kazni osim teoretičara krivičnog prava bavili su se i mnogi filozofi. Ovde
se samo mogu spomenuti dve najvažnije grupe teorija:
utilitarističke
i
retributivističke
. Prve
opravdanje kazne vide u njenoj nužnosti i korisnoj funkciji koju ona obavlja za društvo. Druge
polaze pre svega od moralne odgovornosti i opravdanje kazne vide u retribuciji koja polazi od
ideje srazmernosti i pravednosti. Utilitaristički i retributivistički pristup koristi se istovremeno i
za opravdanje ili kritiku krivičnopravne zaštite i krivičnog prava u celini.
U pogledu svrhe kažnjavanja formirale su se tri teorije. Prema apsolutnoj teoriji svrha kazne je
vraćanje zla za učinjeno zlo. Apsolutne teorije nemaju nikakav realan cilj, njih ne interesuje
ishod i empirijsko delovanje kazne. One su inspirisane filozofskim idejama Kanta i Hegela. U
današnje vreme apsolutna teorija pripada prošlosti, bar kad je u pitanju nauka krivičnog prava.
Relativna teorija svrhu kazne vidi u suzbijanju vršenja krivičnih dela, odnosno prevencije.
Kazna za cilj može imati vršenje uticaja na potencijalne učinioce ili na učinioca koji je već
učinio krivično delo.
5
U vezi sa generalnom prevencijom danas se pravi podela na negativnu-ona koja se postiže
zastrašivanjem potencijalnih učinilaca i na pozitivnu generalnu prevenciju-koja se sastoji u
podržavanju i jačanju onih društvenih i moralnih normi koje služe kao prepreka vršenja
krivičnih dela.
I na kraju, mešovita teorija smatra da je svrha i jedno i drugo i prevencija i retribucija. Za
razliku od većine stranih krivičnih zakonika koji ne određuju izričito svrhu kažnjavanja, KZ to
čini. Odredba člana 42. KZ polazi od relativne teorije i svrhu kažnjavanja određuje kao
specijalnu i generalnu prevenciju. Pri tome se polazi i od opšte svrhe krivičnih sankcija, a to je
suzbijanje kriminaliteta.
U okviru te opšte svrhe, svrha kažnjavanja je:
1.Sprečavanje učinioca da čini krivična dela i uticanje na njega da ubuduće ne vrši krivična
dela
2.Uticanje na druge da ne čine krivična dela
3.Izražavanje društvene osude za krivično delo, jačanje morala i učvršćivanje obaveze
poštovanja zakona.
Pored specijalne prevencije i generalne prevencije u uobičajenom smislu, odredba tačke tri
ovog člana sadrži i onaj aspekt generalne prevencije na koji se naročito u poslednje vreme
stavlja naglasak, a to je pozitivna generalna prevencija.
3.Vrste kazni
*Sistem kazni*
Sistem kazni u našem krivičnom zakonodavstvu obuhvata četiri kazne:
1.Zatvor
2.Novčana kazna
3.Rad u javnom interesu
4.Oduzimanje vozačke dozvole
Najviše dilema u sistemu kazni koje je predviđalo naše krivično zakonodavstvo izazivala je
smrtna kazna. Ona je prvo ukinuta u saveznom krivičnom zakonodavstvu, a od 2001 godine
sistem kazni ne sadrži više smrtnu kaznu ni kao mogućnost koju republike mogu da iskoriste,
već je umesto njen predviđen zatvor u trajanju od 40 godina. Smrtna kazna koja je u krivičnom
zakonodavstvu bila propisana za samo dva krivična dela(za teško ubistvo i teške slučajeve
razbojničke krađe) ukinuta je izmenama i dopunama KZ Srbije iz 2002 godine. Nijedna
krivična sankcija nije izazvala takve rasprave u pogledu opravdanosti svog postojanja kao što je
to slučaj sa smrtnom kaznom. Ona je oduvek imala svoje pristalice i protivnike.
Naše krivično pravo polazi od uobičajene podele na glavne i sporedne kazne. Glavna je kazna
zatvor
, dok se novčana kazna, rad u javnom interesu i oduzimanje vozačke dozvole mogu
U našem krivičnom pravu postoji i maloletnički zatvor kao vrsta zatvora, ali je i on kao i ostale sankcije prema
maloletnicima propisan posebnim zakonom
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti