VISOKA ŠKOLA STRUKOVNIH STUDIJA ZA INFORMACIONE TEHNOLOGIJE 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Informacione i internet tehnologije 

 

 

Seminarski rad 

Virtuelizacija 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Predmetni nastavnik: 

Student: 

prof. dr Slavko Pokorni, dipl. inž. el. 

Šandor Lajko 

 

Datum predaje 

 

24.01.2010 

 

Virtuelizacija 

Šandor Lajko 56/09 

2/18 

 

 

 

REZIME 

 

Virtualizacija je koncept koji postoji već dugo. U ovom radu napravljen je kratak osvrt 

na istorijat virtualiracionih tehnika, kao i pregled trenutne situacije u ovoj oblasti informacionih 
tehnologija. 

U uvodu je razjašnjen pojam virtualizacije i nekih termina koji se spominju u radu. 

Poglavje 

Istorijat  virtualizacije

  kratkim  pregledom  razvoja tehnologija  vezanih za ovu 

oblast  pravi  se uvod  u  sledeću  temu, 

Specifičnosti virtualizacije  na x86  platformi

.  U  poglavlju 

Virtualizacija  u  desktop  okruženju

  opisano  je  nekoliko  primena  virtualizacije  na  personalnim 

računarima,  u  testiranju  i  razvoju  softvera,  i  kao  pomoći  u  nastavi.  Poglavlje 

Virtualizacija 

servera

  prikazuje  kako  se  pomoću  virtualizacionih  tehnika  rešavaju  problemi  niskorišćenosti 

hardvera, kao i slučaj servera čija je namena hostovanje virtualnih desktop sistema. 

U  dodatku 

Ilustracije

  prikazano  je  nekoliko  interesantnih  situacija  primene  Virtualnih 

mašina. 

 

 

Ključne reči

: virtualizacija, virtualna mašina, konsolidacija servera 

background image

Virtuelizacija 

Šandor Lajko 56/09 

4/18 

 

 

 

UVOD  

 

U  najširem  smislu,  virtuelizacija  je  koncept  kojim  se  označavaju  tehnike  i  metodi  za 

apstrakciju računarskih resursa.  

Virtuelizacija  je  metodologija  razdvajanja  resursa  računara  u  više  zasebnih  radnih 

okruženja,  primenom  tehnologija  kao  što  su  hardversko  ili  softversko  particionisanje,  time-
sharing, delimična ili potpuna mašinska simulacija, emulacija i mnoge druge.  

Mada  je  definisan  kao  takav,  pojam  virtuelizacije  nije  ograničen  samo  na 

particionisanje,  razdvajanje  nečega  na  više  manjih  celina.  Virtuelizacija  obuhvata  i  proces 
apstrakcije koji je logčki suprotan: spajanje više fizički razdvojenih celina u jednu. Na primer, 
kada  se  nekoliko  hard  diskova  predstavlja  kao  jedna  logička  celina,  ili  kada  je  nekoliko 
računara  umreženo  da bi  se  koristili  kao  jedan  veliki  računar  (Grid computing, Parallel  Virtual 
Machine).  

Virtuelizacija  je  danas  već  dokazana  softverska  koja  ima  veliki  uticaj  na  IT 

infrastrukturu i na način na koji se rašunari upotrebljavaju. Današnji moćni računarski sistemi 
koji su zasnovani na x86 arhitekturi projektovani su za izvršavanje jednog operativnog sistema 
i malog broja aplikacija na njemu. Ovo dovodi do veoma  slabog iskorišćenja većine računara. 
Virtuelizacija omogućava pokretanje većeg broja virtuelnih mašina na je jednoj fizičkoj mašini, 
tako  da  one  dele  raspoložive  resurse  na  nekoliko  razdvojenih  okruženja.  Virtuelne  mašine 
mogu istovremeno pokrenuti različite operativne sisteme i različite aplikacije na istom fizičkom 
računaru.  

Izrazom 

Virtualna mašina

 (VM) označava se softverska implementacija računara, koja 

izvršava programe ni isti način kao i prava mašina.  

U  ovom  radu  predstaviću  osnovne  tehnike  i  metode  virtuelizacije,  kao  i  najčešće 

praktične primene. 

 

 

Virtuelizacija 

Šandor Lajko 56/09 

5/18 

 

VIRTUALIZACIJA 

 

Istorijat virtuelizacije 

 

Osnovni  elementi  virtuelizacije  prvi  put  se  pojavljuju  se  pojavljuju  početkom 

šezdesetih godina prošlog veka.  

U  junu  1959.  godine  u  okviru  Međunarodne  konferencije  o  obradi  podataka 

(

International  Conference  on  Information  Processing

)  u  UNESCO-u,  Kristofer  Strečli 

(

Christopher  Strachey

)  objavio  je  rad  pod  naslovom  „Time  Sharing  u  velikim  i  brzim 

računarima“ (

Time Sharing in Large Fast Computers

). U ovom radu, Strečli se bavi upotrebom 

multi-programiranja u cilju izbegavanja čekanja procesora na periferije

.  

Multiprogramiranje u cilju 

spooling

-a upotrebljeno je u projektu Atlas početkom 1960-

ih godina. Računar Atlas je prvi koji je koristio 

demand paging 

supervisor calls. 

Supervizorski 

pozivi  čine  osnovne  grane  supervizor  programa,  koji  se  aktiviraju  pozivom  interapt  rutina,  ili 
pozivom samih supervizorskih instrukcija (

S.E.R. – Supervisor Extracode Routines

). Praktično, 

Atlasov  supervizor  se  pokretao  unutar  jedne  virtuelne  mašine,  a  korisnički  programi  unutar 
druge.  

Sredinom 1960-ih, IBM-ov Watson Research Center razvija projekat  M44/44x, u cilju 

procene  sistemskih  time  sharing  koncepata.  Ova  arhitektura  je  zasnovana  na  virtuelnim 
mašinama.  Glavni  računar  je  bio  IBM  7044  (M44),  a  svaki  virtuelni  računar  eksperimentalan 
prikaz  osnovnog računara  (44x).  Adresni  prostor  svakog  44x  bio  je  rezidentan  u memorijskoj 
hijerarhiji M44, koja je koristila virtuelnu memoriju i multi-programiranje. 

 

Želiš da pročitaš svih 18 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti