MAKROBIOTIČKA ISHRANA

Uvod

Makrobiotička ishrana predstavlja popularan alternativni način prehrane koji se dovodi u vezu s
boljim   i   dužim   životnim   vijekom.   Taj   način   prehrane   našao   je   svoje   mjesto   u   trendovima
prvenstveno   u   kontekstu   alternativne   prehrane   kao   svojevrsna   nadopuna   konvencionalnim
metodama liječenja karcinoma.
Makrobiotika predstavlja koncept koji je znatno širi od prehrane jer uključuje i specifičan stil
života i način razmišljanja. Način prehrane koji zagovaraju makrobiotičari velikim se dijelom
temelji   na   specifičnim   filozofskim   načelima   koja   uključuju   restrikciju   unosa   mesa   i   hrane
životinjskog   porijekla,   naglašavajući   istovremeno   važnost   konzumiranja   svježe,   minimalno
obrađene hrane uz izbjegavanje rafinirane hrane.
Naučni dokazi uticaja makrobiotičkog načina prehrane na zdravlje još uvijek su kontradiktorni.
Stoga   se,   u   okviru   makrobiotike   stvorio   čitav   pokret   buntovnih   autora,   prije   svega   iz
skandinavskih   zemalja,   koji   su   zadržali   osnovne   principe   ali   su   napravili   duboku   reviziju
postojećeg, kinesko japanskog sistema makrobiotike.
Makrobiotika se najčešće doživljava kao vid zdrave ishrane, veoma popularan u savremenom
društvu.   Međutim,   makrobiotika   nije   samo   to,   ona   je   stil   života,   ali   i   sklop   dalekoistočnih
filozofsko-religijskih koncepata koji se u suštini duboko povezani sa okultizmom.
Prihvatanje određenih prehrambenih navika na koje upućuje makrobiotika suštinski proizvodi
dugoročnu štetu i za fizičko i duhovno zdravlje s obzirom na povezanost sa okultnim vještinama.
Iako je veoma dobro prihvaćena u savremenim hrišćanskim društvima, makrobiotika se sa Svetim
pismom   poklapa   samo   u   jednom   dijelu   zdravstvene   prakse   (ishrana   isključivo   biljnim
namirnicama, i to ne svim), dok u svemu drugom postoji nepremostivi jaz.
Paganski   religijski   koncepti   iz   kojih   proističe,   povezanost   sa   kvazi-medicinskim   okultnim
vještinama, kao i jasni naučni nedostaci njenih zdravstvenih principa čini makrobiotiku vještinom
koja se krije iza plašta medicine i zdravog života.
Imajući u vidu navedeno možemo zaključiti da je makrobiotika širok i veoma specifičan pojam,
pa   se   njenom   definisanju   i   proučavanju   treba   pristupiti   sa   mnogo   pažnje.   Na   početku   rada
predstavićemo njen  istorijski razvoj, dok će u nastavku rada akcenat biti stavljen na definisanje i
osnovne karakteristike ovog fenomena.

MAKROBIOTIČKA ISHRANA

1. Istorijski razvoj i počeci makrobiotike

Osnovne preporuke makrobiotike primjenjivale su gotovo sve civilizacije hiljadama godina, ali u
poslednjih pola vijeka nagli razvoj i primjena nauke i tehnologije naročito u oblasti uzgoja,
obrade i pripreme namirnica, doveli su do dramatičnog odstupanja od ovih preporuka.

Termin >>

makrobiotika

<< vodi porijeklo od grčkih riječi >>

macro<<

što znači

veliki

biotokos<<

što znači

život.

Makrobiotika se prvi put u istoriji pominje u spisima Hipokrata,

gdje takozvani „otac medicine“ makrobiotičarima naziva zdrave i dugoječne osobe. Herodot,
Aristotel, Galen i drugi antički pisci koriste riječ „makrobiotika“ kako bi opisali način života koji
preko ishrane vodi ka zdravlju i dugovječnosti. Dok se u kontekstu prehrane i zdravlja prvi put
pominje u 18. vijeku.

Takođe, pojam makrobiotike koristio je i njemački ljekar Christoph Hufeland (1762-1836) u
okviru programa za unaprijeđenje zdravlja i produženja životnog vijeka.

U drugoj polovini 19. vijeka japanski vojni ljekar Sagen Ishizuku (1859 - 1909) primjenjuje
makrobiotička načela i postiže vrlo dobre rezultate u liječenju. Provodi klinička istarživanja u
kojima provjerava svoju teoriju da prehrana bazirana na minimalno obrađenoj sezonskoj hrani, uz
održavanje ravnoteže natrijuma i kalijuma, pridonosi dobrom zdravstvenom stanju. Na temelju
dobijenih rezultata zaključuje da makrobiotička prehana može značajno da unaprijedi zdravlje.

Filozofiju moderne makrobiotike stvorio je japanac George Oshava (1893 – 1966) koji je svoju
filozofiju zdravog života bazirao na tradicionalnoj, orijentalnoj, japanskoj medicini. Njegov brat,
dvije sestre i majka umrli su mladi. Suočen sa turberkolozom u terminalnom stadijumu izgubio je
svaku iluziju da će mu medicina pomoći.

U to vrijeme zapadna medicina potpuno je potisnula staru orijentalnu medicinu donoseći potpuno
drugačiji sistem liječenja od onoga koji je vjekovima primjenjivan u Japanu. Oshava je započeo
proučavanje stare orijentalne medicine i u njoj je pronašao sasvim drugačije viđenje zdravlja i
bolesti.

Segan Isiduka sa kojim se susreo u vrijeme svojih proučavanja izuzetno je uticao na mladog
Oshavu koji se čuvenom ljekaru obratio za pomoć. Poslije određenih instrukcija i striktnog
pridržavanja propisanog sistema života i ishrane, bio je izliječen.

Poslije ovog čudesnog izliječenjan Oshava odlučuje da život posveti orijentalnoj medicini i
pomoći drugima. Nastavio je neumorno proučavajući godinama medicinske sisteme starih
naroda, naročito Kine i Indije, vraćajući u život znanje zagubljeno u ubrzanom tehnološkom
razvoju koji je zahvatio čitav svijet. U isto vrijeme, radio je i sa bolesnim ljudima kao i sa
mladim ljudima zainteresovanim da se ponovo pronađeno znanje proširi.

Krajem pedesetih godina, Oshava je iz Japana donio svoje učenje u SAD odakle su nastavili da
ga šire njegovi učenici. Jedan od njih, Michio Kushi, i njegova supruga Avelin Kushin,
unaprijedili su i usavršili njegovo učenje. Danas se njihov edukativni centar „Institut Kuši“

https://sr.wikipedia.org/wiki/Makrobioti%C4%8Dka_ishrana 02.03.2016.

MAKROBIOTIČKA ISHRANA

Svojim studentima ovaj institut pruža vrhunsko znanje iz oblasti makrobiotike, od pripreme
zdrave hrane do uživanja u istoj. Akcenat se stavlja na zdravoj ishrani i zdravom načinu života.
Takođe, ističe se da institut nije medicinska škola, pa samim tim ne pruža savjeta i tretmane za
liječenje, već je isključivo edukativnog karaktera u pogledu zdravijeg načina života, i postizanja
ravnoteže između duha i tijela.

Slika 2

. Michio Kushi osnivač „Instituta Kushi“

Izvor

: https://en.wikipedia.org/wiki/Michio_Kushi 03.03.2016.

Što se tiče smještaja postoje dvije mogućnosti, studenti i gosti mogu odsjesti u kampusu ili
lokalnom motelu. Što se tiče smještaja u kampusu instituta zainteresovani mogu izabrati između
istorijske stare kuće i spavaonica koje se nalaze u sjevernoj hali zgrade.

Slika 3

. „Kushi Institut“

Izvor

: http://www.kushiinstitute.org/about-the-kushi-institute/ 03.03.2016.

MAKROBIOTIČKA ISHRANA

Današnja savremena makrobiotika je mnogo zrelija od samih početaka, i bazirana je na
jednostavnim premisama:

>>Hrani se tradicionalnom hranom, hranom tvojih predaka, uz veliko učešće integralnih žita,
barenog povrća, variva i supa. Voće je u redu. Meso smanji, smanji masnoće. Izbjegavaj
industrijske proizvode, pa makar se zvali makrobiotički, zbog konzervansa, boja, pojačivača
ukusa. <<

>>Hrani se umjereno, raznovrsno i balansirano.<<

>>Vježbaj i radi, troši to što pojedeš<<

>>Smanji unos mlijeka, ali ga se ne riješavaj. <<

>> Jaja su ipak u redu, ali ne baš svaki dan. <<

1.1.Definisanje pojma makrobiotička ishrana

Makrobiotička ishrana je ishrana koja podrazumjeva konzumiranje prije svega različitih vrsta
integralnih žitarica i mahunarki, a zatim i povrća, koštunjavih plodova i voća.

Makrobiotika je specifičan način ishrane koji se sastoji u izbjegavanju prejedanja, kao i u
temeljnom žvakanju hrane prije gutanja. Makrobiotičari insistiraju na, što je moguće više,
prirodnim namirnicama koje nijesu pretrpjele veće procese prerade. Što se tiče hrane životinjskog
porijekla, makrobiotičari izbjegavaju mesa, a favorizuje se konzumiranje ribe.

U makrobiotičkoj ishrani preovladavaju zdrava ulja, mnogo složeni ugljeno hidrati i biljna vlakna
iz povrća i voća, pa se kao takva smatra pogodnom za prevenciju i tretman digestivnih, srčanih i
malignih oboljenja.

Makrobiotička ishrana veliku pažnju poklanja ne samo vrsti namirnica već i tome kako su gajene,
načinu pripreme, i konzumiranju. Prednost, se daje namirnicama gajenim u bio-vrtovima,
đubrenim organskim đubrivima i neprskanim. Preporučuje se da ljudi koriste hranu koja uspjeva
u krugu od 100 km od mjesta njihovog stanovanja, da se konzumiraju namirnice u skladu sa
godišnjim dobom.

Način   ishrane   treba   da   bude   individualan,   na   njega   utiču   starost,   zanimanje,   konstitucija   i
kondicija.   Uglavnom   se   koristi   hrana   biljnog   porijekla   (žitarice,   mahunarke,   povrće   i   male
količine sjemenki, voća i algi) uz malo ribe i morskih plodova. Umjesto šećera za koji se danas
pouzdano   zna   da   je   više   otrov   nego   hrana,   makrobiotika   predlaže   upotrebu   tradicionalnih
zaslađivača kao što su ječmeni i pirinčani slad i drugi zaslađivači od žitarica. Tu je još i upotreba
nerafinisane morske soli kao i hladno cijeđenih nerafinisanih ulja. Male količine morskih algi,

http://www.bastabalkana.com/2009/05/makrobiotika-makrobioticka-ishrana-i-osnivaci-makrobiotike-micio-kusi-i-

dzordz-osava/ 04.03.2016.

Oshava, Z.,:

Makrobiotika ili umeće podmlađivanja i dugovečnosti

, Zrnce-San, Beograd, 2008, str. 124.

Ibidem.

MAKROBIOTIČKA ISHRANA

2. Makrobiotička ishrana – filozofija ying i yang

Makrobiotička ishrana ne temelji se na krutim preporukama i smjernicama, već zagovara
personalizirani pristup u zadovoljenju prehrambenih i životnih potreba svakog pojedinca.
Makrobiotička ishrana zasnovana je na istočnjačkoj životnoj filozofiji postojanja

yina i yanga.

Temelji makrobiotike zasnovani su na principima sudejstva dvije suprotne energije koje
makrobiotičari nazivaju yin i yang, pri čemu se vodi računa da ove dvije energije budu usklađene
u životu i samoj ishrani, tako da nijedna ne prevagne a sve u cilju postizanja idealne ravnoteže
istih.

Yin energija označava širenje, a yang energija skupljanja. Od ove dvije energije, iako
suprostavljene jedna drugoj, međusobno su uvijek povezane i dopunjuju se. Važno je postići
njihovu ravnotežu u organizmu. Višak ili manjak jedne ili obje od ovih energija u organizmu
izaziva određene poremećaje.

Slika 4.

Yin & Yang

Izvor:

https://en.wikipedia.org/wiki/Yin_and_yang 04.03.2016.

Prema istočnjačkoj filozofiji, to je ravnoteža između suprotnih, ali komplementarnih sila prirode,
unutrašnje i vanjske sredine, noći i dana, mentalnih i fizičkih aktivnosti, hrane biljnog i
životinjskog porijekla, kuvane i sirove hrane, muškarca i žene, tuge i radosti te mnogobrojnih
ostalih međusobno povezanih faktora.

U okviru makrobiotičke prehrane hrani se takođe pripisuju funkcije yina i yang. Podjela hrane na
yin i yang nije zasnovana na količini i vrsti hranljivih sastojaka, nego na:

boji hrane,

pH- vrijednosti,

izgledu,

veličini,

ukusu,

temperaturi,

Milićević, S., Milićević, J.:

Vodič kroz makrobiotičko kuvanje

, Zrnce San, Beograd, 2007, str. 49.