Putevi prenošenja uzročnika zaraznih bolesti
Putevi prenošenja uzročnika zaraznih bolesti
SADRŽAJ:
1.
UVOD
2.
GORDONOV TRIJAS
2.1.
Agens
3.
PRENOŠENJE ZARAZNIH BOLESTI
3.1.
Širenje zaraznih bolesti
3.2.
Putevi prenošenja uzročnika zaraznih bolesti
3.2.1. Kontaktni put prenošenja
3.2.2. Alimentarni put prenošenja
3.2.3. Hidrični put prenošenja
3.2.4. Aerogeni put prenošenja
3.2.5. Kontakt sa zemljištem
3.2.6. Prenošenje vektorima
3.2.7. Transplacentarni prenos
3.3.
Mere prema putu prenošenja
4.
HIDRIČNA EPIDEMIJA ENTEROKOLITISA U OPŠTINI DIMITROVGRAD 1989.
GODINE
4.1.
Hronološki tok epidemije
4.2.
Laboratorijski nalazi
4.3.
Kako je došlo do epidemije
4.4.
Preduzete protivepidemijske mere
5.
ZAKLJUČAK
6.
CONCLUSION
7.
LITERATURA
2
4
4
6
7
7
8
9
12
12
13
14
15
16
17
18
22
23
27
29
30
31
1
Putevi prenošenja uzročnika zaraznih bolesti
1. UVOD
Zarazne bolesti su oduvek ljudima predstavljale veliku pretnju. U ne tako davnoj prošlosti
teške epidemije kolere, kuge, tuberkuloze, španske groznice i velikih boginja odnele su veliki
broj života, kako mladih ljudi, tako i starijih.
Svetska zdravstvena organizacija procenjuje da je polovina svetske populacije u riziku od
zaraznih bolesti - a da od njih godišnje strada 17 miliona ljudi. Za 20 sekundi, koliko Vam je
potrebno da pročitate ovaj uvod, 11 ljudi u svetu će stradati od neke zarazne bolesti.
Svakodnevno dolazimo u kontakt sa brojnim izazivačima zaraznih bolesti. Neki od njih mogu
prouzrokovati ozbiljne bolesti, oštećenja organizma, dok neki mogu biti i fatalni.
Zarazna ili infektivna bolest je klinički evidentno oboljenje ljudi i životinja izazvano
patogenim mikrobnim uzročnicima uključujući viruse, bakterije, gljivice, protoze, rikecije,
kao iprionima. Zarazne bolesti iskazuju široki spektar mogućih simptoma i kliničkih slika
razvoja bolesti. Simptomi se mogu javiti u roku od nekoliko dana, sedmica ili čak godina od
zaraze. Zarazne bolesti se nekada klasifikuju kao kontagiozne bolesti zbog njihove
mogućnosti prenosa sa oboljele na zdravu jedinku. Prenos zarazne bolesti može biti na više
načina uključujući direktan kontakt ili sekundarno preko hrane, tjelesnih tečnosti, leševa,
kontaminiranih predmeta, zrakom ili pomoću vektora (insekti i miševi..sl.).
Termin infekcija se odnosi na prodor, naseljenje i umnožavanje patogenih mikroorganizama
u domaćinu, a infektivnost predstavlja sposobnost mikroorganizma da to učini.
Na listi po zdravlje "najopasnijih" lokacija na našoj planeti, pored Afrike i jugoistočne Azije,
sve češće figuriraju Sjedinjene Američke Države i Japan, a pojedini epidemiolozi prognoziraju
da svetu prete nove nepoznate opasnosti.
2

Putevi prenošenja uzročnika zaraznih bolesti
2. GORDONOV TRIJAS
Stanje zdravlja i bolesti je rezultat stalnih reakcija čoveka kao domaćina i žive i nežive
prirode koja ga okružuje.
Gordonov trijas je epidemiološki model koji se može primenjivati na sve poremećaje zdravlja
bez obzira na etiologiju. Gordonov trijas sačinjavaju 3 grupe činilaca:
o
agens
o
domaćin
o
sredina
Ovi činioci su međusobno povezani i nalaze se u ravnoteži. Svaki poremećaj overavnoteže
može da izazove porast ili smanjenje incidencije obolevanja.Važno je poznavanje ovih
činilaca u vezi sa uzrokom bolesti (biološki, fizički, hemijski,mehanički, genetski,..),
karakteristikama domaćina (pol, uzrast, zanimanje, bračno stanje,..) i sredine (biološka,
fizička, socijalno - ekonomska).
2.1. Agens
Agens je činioc čije je prisustvo ili odsustvo odgovorno za nastanak bolesti. Jedna bolest
može biti izazvana od strane jednog agensa ili više njih. Agense možemo kvalifikovati na:
o
infektivne – biološke prirode i
o
neinfektivne - fizičke i hemijske prirode.
Infektivni agens
je mikroorganizam odnosno virus, bakterija ili parazit. Za ovu vrstu treba da
znamo činioce Vogralikovog lanca kao izlazno mesto, rezistenciju na lekove i dezinfekciona
sredstva.
4
Putevi prenošenja uzročnika zaraznih bolesti
Neinfektivan agens
može biti:
o
fizičke prirode (npr. zračenje, temperatura, vibracije,zvuk) i
o
hemijske prirode (npr. egzogeni otrovi, gasovi, endogeni toksični produkti
metabolizma).
Fizički agens
je dejstvo povišene temperature, toplote, UV zraka. Fizički agens je veoma
zastupljen. Ovi agensi se koriste i u toku procesa sterilizacije.
Hemijski agens
je veoma rasprostranjem pojam. Svako hemijsko jedinjenje u određenoj
situaciji može biti agens (npr. voda ako se pije bez minerala). Postoje hemijski agensi koji
svoje štetno dejstvo ispoljavaju istog momenta (npr. kiseline, baze,...), kao i oni koji imaju
kumulativno dejstvo.
5

Putevi prenošenja uzročnika zaraznih bolesti
3.1. Širenje zaraznih bolesti
Mehanizam prenošenja uzročnika zarazne bolesti sa domaćina na osetljivu osobu je
uslovljen njegovim neprekidnim opstankom kao biološke vrste pri prelazu iz jednog u drugi
živi organizam. Na tom putu razlikuju se tri faze.
Prva faza je izlučivanje uzročnika iz rezervoara zaraze u spoljnu sredinu, drugi je boravak
uzročnika u spoljnoj sredini, a treći prodor ili ulazak u drugi, novi živi organizam. Druga faza
je uslovljena faktorima spoljne sredine koji uslovljavaju ili omogućavaju puteve širenja
uzročnika zaraznih bolesti.
Među faktore spoljne sredine koji omogućavaju prenos spada vazduh, voda, hrana, zemlja,
predmeti i biološki vektori. Mali broj zaraznih bolesti se prenosi bez druge faze prenošenja
uzročnika, odnosno njegovog boravka u spoljnoj sredini (bolesti koje se prenose ujedom,
polnim odnosom ili vertikalnim prenošenjem sa majke na dete u toku trudnoće).
3.2. Putevi prenošenja uzročnika zaraznih bolesti
Uzročnici zaraznih bolesti se mogu prenosti na raličite načine:
o
kontaktom, koji može biti direktan ili indirektan - neposredan ili posredan
o
hranom (alimentarni put)
o
vodom (hidrični put)
o
vazduhom (aerogeni put)
o
zemljištem (preko povreda na koži)
o
vektorima - raznim vrstama artropoda (transmmisivni ili vektorski put)
o
transplacentarno (preko posteljice), tokom trudnoće, sa majke na bebu
(vertikalna transmisija)
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti