Religija: sociološki aspekti i kulturni značaj
Seminarski rad: RELIGIJA
SADRZAJ
1. Pojam vere - uze i sire shvatanje
str. 2.
2. Sociologija religije
str. 2.
3. Funkcionalni pravci u sociologiji religije
str. 3.
4. Istorijski razvoj religije
str. 4.
5. Organizacija religije - crkva
str. 5.
6. Vrste religija
str. 5.
7. Karakteristike univerzalnih, monoteistickih religija
str. 6.
8. Hriscanstvo - pojam hriscanstva
str. 7.
- raskoli u hriscanstvu; Katolicka i Pravoslavna
crkva str. 7.
9. Budizam
str. 8.
9.a) Vrste budizma
str. 9.
Strana 1
Seminarski rad: RELIGIJA
10. Islam
str. 9.
10.a) Osnovi Kurana
str. 9.
11. Religija u sistemu kulturnih vrednosti
str. 10.
12. Odnos religije i magije
str. 11.
13. Da li religija ima buducnost ili ne?
str. 12.
14. Literatura
str. 13.
POJAM VERE - UZE I SIRE ZNACENJE
Religija je istorijska kategorija. To znaci da je ona nastala na odredjenoj etapi
drustveno-istorijskog razvoja i da ce nestajati kao rezultat drugih istorijskih uslova.
SOCIOLOGIJA uvod u marksisticku nauku o drustvu, dr Petar I. Kozic, str. 177.
Strana 2

Seminarski rad: RELIGIJA
Sociologija polazi od cinjenice da religije i verovanja najrazlicitije vrste zaista
postoje u drustvu, u svakoj zajednici ljudi, ali i to da su one postojale i u svim ranijim
drustvima, kao sto je njeno prisustvo vidljivo i u savremenom drustvu.
S tim u vezi socilogija religije se ogranicava na nekoliko pitanja:
Sta religija znaci u drustvu za njene pristalice i vernike, za svaku
ljudsku zajednicu;
Da li religija podrzava ideju zajednistva, odnosno da li ostvaruje
funkciju integracije ljudi untar jednog sistema;
Kako se konkretno odnosi prema vladajucem drustvenom i kulturnom
obrascu, prema ideologiji date zajednice i njenom sistemu vrednosti;
Da li i u kolikoj meri religija pruza legitimaciju datoga drustvenog
poretka;
Kakva je perspektiva religije; tacnije, da li ce zbog razvoja prirodnih i
humanistickih nauka, kriticke filozofije, tehnike i opsteg nivoa obrazovanosti ljudi,
a to znaci i rastuce mreze sekularizacije drustva, religija poceti da iscezava?
Na prastaro pitanje, da li je doista opravdano “religiju” smatrati elementarnom
naivnoscu nasih predaka, posebno stoga sto nasa svest zaista nije u stanju da dosegne do
nekakvih “himericnih” i “problematicnih” ideja, uprvom redu do pojma Boga, Karl Jung
je odgovorio: “Religije ni u kom slucaju nisu product svesnog uma.” ”Svest je uvek samo
povrsina.” “Psiholoska je cinjenica da religijski simboli… uopste ne poticu iz duha, vec od
negde drugde, mozda iz srca… iz nekog psihickog dubokog sloja” pa zbog toga “religijski
simboli imaju izraziti ‘karakter otkrovenja’ i predstavljaju spontane produkte nesvesne
psihicke delatnosti.”
Jos je Blez Paskal nagovestio kako osim “logike razuma” postoji i “logika srca”, a
upravo u toj zoni covekove iracionalnosti, emocionalnog, nalazi se jedan deo odgovora
na ovo tesko filozofsko pitanje.
Dirkem je najpre ukazao da se religija ne moze posmatrati iskljucivo kao vezana za
pojam Boga, jer budizam (u jednoj svojoj varijanti) ne poznaje taj pojam. Stoga on religiju
definise razlikujuci sveto (sakralno) kao religijsko od profanog. Po njemu, sustina religije
je u obozavanju drustva samog. Ona ima razlicite drustveno integrativne funkcije.
Veber, koji je polazo od hermeneutskog pristupa, ali ga je prevazisao, ureligiji je
nalazio “energetski” cinilac, koji motivise, navodi pojedince odredje nevrste
ponasanja,delovanja, pri cemu je hriscanstvo (protestantizam posebno) osobeno.
FUNKCIONALNI PRAVCI U SOCIOLOGIJI RELIGIJE
SOCIOLOGIJA, dr Milovan Mitrovic i dr Sreten Petrovic, str.140.-141.
SOCIOLOGIJA, dr Dragan Subotic, str.231.
Strana 4
Seminarski rad: RELIGIJA
U savremenoj sociologiji religije, pored marksizma, preovladjuju funkcionalisticki i
fenomenoloski pravac.
Funkcionalizam nastoji da odredi religiju ne po onome sto ona jeste, ne njenom
sadrzinom, vec njenom funkcjom u drustvu, posebno ulogom religije u obezbedjenju
integracije drustva. Tako se religija odredjuje kao institucija koja obezbedjuje najvisu,
“krajnju” sankciju legitimitetu drustvenih odnosa, ona obezbedjuje “krajnje” vrednosti i
motive ponasanja coveka, predstavlja najvisi oblik socijalne kontrole. Narocito se istice
znacaj religije za prevazilazenje covekovog bioloskog karaktera i za njegovi integraciju
licnosti i stvaranje identiteta. Kao takva , funkcionalisticka teorija religije ne uspeva da
utvrdi obim i sadrzaj religije kao drustvene pojave, mesajuci je sa ideologijom, moralom i
vaspitanjem.
Po funkcijalistickom shvatanju, religija je vecita i univerzalna pojava u svim
drustvenim sistemima. Religija kakvu poznajemo, odnosno uobicajeno znacenje tog
pojma, samo je jedan oblik religije, mada onaj koji uspesnije zadovoljava potrebe drustva
i pojedinca od “ateistickih” i “drugih” religija koje predstavljaju njegove surogate i
funkcionalne ekvivalente. Iz vidnog polja tako sasvim nestaje mogucnost odumiranja
religije, ostaje samo mogucnost ispitivanja njene promene.
Fenomenolosko-istoristicki pravac koji su razvijali Otto , Wach i drugi istice da
religijsko predstavlja oblik stvarnosti koji se ne moze svesti na neki drugi oblik.
Funkcije religije su mnogobrojne, ali se izdvajaju drustvena i psiholoska uloga. Po
Dirkemu religija slavi drustvo i kao najmocnija drustvena cinjenica spaja pojedince, jer
stoji iznad njih, doprinosi drustvenoj integraciji. Za Malinovskog ona je funkcionalna, jer
pruza podrsku pojedincu, smanjuje napetost, neizvesnost i daje utehu u stanju patnje.
ISTORIJSKI RAZVOJ RELIGIJE
Prvi stupnjevi istorijskog razvoja religije imaju formu politeizma. To je verovanje
u postojanje vise bogova kojima se pridaju ili oblici zivotinjsko-ljudskih cudovista (riba-
covjeka, ljudi-konji, boginja HATOR krava, itd.) ili cisto ljudski oblici (Zevs, Posejdon,
Apolon, Mars).
U nizoj fazi politeizma (prirodna religija) bogovi bili personifikacija pre svega
prirodnih sila, u visoj fazi politeizma oduhovljavaju se drustvene sile (drustveni odnosi i
procesi). Tko se pored bogova mora, kise, sunca, neba, sume i drugih isticu i bogovi
trgovine, pomorstva, pravde, lepote, drzave i drugih (poznati u mitologijama raznih
SOCIOLOGIJA, dr Dragan Subotic, str.231.-232.
SOCIOLOGIJA, dr Vladimir Milic i Miroslav Pecuic,
Strana 5
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti