Protokol  i diplomatija

Diplomatski protokol

Međusobno   ophđenje   država   nazivamo   diplomatijom   ,   a   prihvaćena   načela   nazivamo   diplomatski 
protokol.   Protokol   je   zbirka   pisanih   i   običajnih   normi   međusobnog   ponašanja   država   i   i   njihovih 
predstavnika.   Zadaća diplomatskog protokola je rješavanje svih pitanja ceremonijala i etike, protokol 
predlaže i provodi mjere primanja, boravka i ispraćanja stranih dužnosnika, on štampa diplomatsku listu, 
rješava pitanja iz oblasti povlastica, imuniteta i carinskih olakšica, priprema notifikacije, vjerodajnice itd. 
Protokol kodificira pravila koja upravljaju ceremonijalom.

Diplomatsko zanimanje

Diplomatija ima zadaću da predstavlja i zastupa, štiti i obavještava   svoju zemlju te da pregovara.  
Diplomatija   je   vođenje   poslova   među   državama   miroljubivim   sredstvima;   znanje   u   vođenju 
međunarodnih   odnosa   i   pregovora;   posao   ili   umijeće   diplomata   i   vođenje   međunarodnih   poslova 
pregovorima.   Smisao   predstavljanja   i   zastupanja   čini   najbitniji   element.   Ambasador   predstavlja 
predsjednika svoje države i zastupa svoju državu pred vlastima države primateljice, on je stalni i sigurni 
posrednik   u   odnosima   dvaju   država.   Pregovaranje   jeste   umjetnost   mogućeg     i   pregovaranje   traži 
posebnu vještinu i znanje. Diplomata mora uvijek biti ''bona fide'' i znati kad prešutjeti istinu a ne 
izgovoriti laž. Ambasador mora dobro znati politiku svoje zemlje i iskreno je zastupati,mora dobro 
poznavati politiku zemlje primanja, kao i opća politička kretanja. Ambasador  mora imati poželjnu narav. 

Diplomatija i diplomatska tehnika 

Svaka   država   koja   želi   uspostaviti   diplomatske   odnose   s   drugim   državama   mora   prethodno   biti 
eksplicitno   ili   implicitno   priznata   kao  međunarodno-pravni   subjekt.   Uspostava   diplomatskih   odnosa 
pitanje  je  saglasnosti   isključivo   između  dvije  zainteresirane  države.  Tu  saglasnost  države   potvrđuju 
pismenim   načinom   (sporazum,   razmjena   nota).   Tom   prilikom   se   utvrđuje   i   razina   diplomatskog 
predstavništva. Nakon uspostave diplomatskih   odnosa, uobičajeno je da država imenovanja uputi u 
glavni grad države primanja diplomatskog djelatnika niže razine koji će obavljati sve pripreme i tom se 
djelatniku daje tzv.uvodno pismo, adresirano na ministra vanjskih poslova države primanja. Do dolaska 
veleposlanika taj djelatnik obavlja dužnost privremenog otpravnika poslova.

Ustroj diplomatske misije:

1. šef misije 
2. politički poslovi

1

3. trgovinski poslovi
4. štampani i informativni poslovi
5. kulturni poslovi 
6. vojni, pomorski, zrakoplovni atašei  i drugi stručanjaci
7. konzularni odjel.

Djelatnici u konzularnom odjelu imaju konzularna zvanja(generalni konzul, konzul, vicekonzul). Osoblje 
diplomatske   misije   čini   :   šef   misije,   članovi   misije,   članovi   osoblja,   članovi   diplomatskog   osoblja, 
diplomatski agent, član administrativnog i tehničkog osoblja, član poslužnog osoblja i član privatne 
posluge. Razredi šefova diplomatske misije:  stalni i privremeni predstavnici. Stalni šefovi 3 razreda:

1. veleposlanici (ambasadori) apostolski prnuncij i nuncij, visok predstavnik u komonveltu
2. poslanici, opunomoćeni ministri i papski internuncij 
3. otpravnici poslova(stalni) koji se opskrbljuju tzv.  kabinetskim pismom.

Svaki šef misije dobije rang prvenstva  u diplomatskom zboru ovisno o satu i datumu primanja dužnosti. 
Za prva dva razreda predaja vjerodajnice šefu države ili predajom kopije ministru vanjskih poslova. Ima 
razlik u zvanju   atašga   koje dobiva najmlađi, početni djelatnik i atašga za trgovinu itd. Vojni  atašgi su 
obično čina pukovnika i dolaze iza savjetnika ambasdora. 

Privola ili agreman

  – država imenovanje traži od diplomatskog predsjednika agreman tj. zahtjev za 

prihvaćanje   (persona   grata)   o   diplomatskom   predstavniku.   Zahtjev   za   agreman   podnosi   najčešće 
otpravnik poslova ili odlazeći velposlanik ili ambasador. Privola se daje šefu države. Novi šef misije 
dobiva pismo „vjerodajnicu“ ili „kolokvijalno“ od šefa svoje države. Za šefa diplomatskog protokola 
redovni otpravnik poslova dobija tzv. kabinetsko pismo. Opozivno pismo je pismo kojim pravno prestaje 
funkcija šefa diplomatske misije i ono je paralelno vjerodajnici. U slučajevima rata i prekinutih odnosa je 
opozivno pismo se ne daje kao i u slučajevima smrti šefa poslanstva. O dolasku novog šefa misije 
otpravnik   poslova   obaviještava   protokol.   Do   predaje   vjerodajnice   šefu   države   on   u   zemlji   boravi 
inkognito. Predaja vjerodajnice se obavlja uz svečani obred i primanje vjerodajnice je čin kojim se novi 
veleposalnik   priznaje   službenim   predstavnikom   zemlje   imenovanja   i   od   tad   mu   pripadaju   sva 
diplomatska priznanja, imuniteti i privilegije. 

Diplomatska misija – sjedište diplomatske misije je tamo gdje je i vlada te države, u glavnom gradu. U 
diplomatskoj   misiji   treba   biti   „razuman   broj   ljudi“   a   diskreciono   se   pravo     MVP-a   tražiti   imena 
imenovanih djelatnika, posebno vojnih atašea i dati ili ne privola za njihov rad. Nekoliko država može 
akreditirati istu osobu u odredjenoj zemlji ako se država primanja s tim saglasi. Jedan veleposlanik može 
svoju državu zastupati u nekoliko zemalja, a za to je potrebna saglasnost svih država primanja. 

Vođenje diplomatskih poslova bez stalne misje 

rješava se: 

2

background image

Želiš da pročitaš svih 10 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti