www.pravokutnik.net
Autor:
sijft
, GP stvarno pravo – Klarić/Vedriš, 43 str., objava: rujan 2008
STVARNO PRAVO
Odnosi koji nastaju među ljudima glede neposrednog gosp.iskorištavanja stvari nazivaju se u
građ-pr.smislu STVARNOPRAVNIM ODNOSIMA.
STVARNO PRAVO u obj.smislu
je skup pravnih pravila kojima se uređuju oni društv.odnosi koji
nastaju među ljudima glede neposrednog gosp.odarskog iskorištavanja stvari; to je skup
pravnih pravila kojima se uređuju odnosi koji nastaju među ljudima povodom stvari.
STVARNO PRAVO u subj.smislu
su različita ovlaštenja glede stvari koja subjektima u
stvarnopravnim odnosima priznaju norme obj.prava.
Karakteristike stvarnog prava:
a) Stvarnopravnost –
objekt stvarnopravnog odnosa je stvar.
b) Apsolutnost –
znači da ta prava djeluju protiv svakoga (contra omnes).
c) Numerus clausus –
broj stvarnih prava određen je propisom. U određivanju
stvarnopr.karaktera nekom pravu ne vrijedi načelo dispozitivnosti. Numerus clausus ne
znači da je broj st.prava jednom zauvijek određen, već to da je taj broj u određenom
pravnom sustavu u svakom trenutku određen propisom. Načelo zatvorenog broja
stv.prava se naziva RIMSKIM KRITERIJEM.
Stv.prava se mogu klasificirati na:
a)
stv.prava na vlastitoj stvari – pravo vlasništva
b)
stv.prava na tuđoj stvari (sektorska prava) – pravo služnosti, založno pravo, stvarni teret i
pravo građenja.
POSJED (
Possessio)
Ovisno o elementu čovjekove volje i odabranoj konstrukciji posjeda mogu se razlikovati ove
grupe odnosa:
Mehanički odnos –
kada se čovjek faktično nalazi u odnosu prema stvari, a da tog
odnosa nije svjestan (npr.netko stavi knjigu u našu torbu).
Detencija –
je držanje stvari s voljom da se stvar drži (obično za drugoga).
Posjed –
poznate 2 konstrukcije: rimska ili subjektivistička i germanska ili objektivistička.
Prema rimskoj konstrukciji posjed stvari se definira kao držanje stvari s voljom da se drži
kao svoja, a ZV je prihvatio obj.ili modernu konstrukciju prema kojoj
animus possidendi
više ne ulazi u konstrukciju posjeda, dovoljan je samo
corpus
– Posjed stvari je faktična
vlast na stvari.
1
www.pravokutnik.net
U posjedovnoj parnici se ne raspravlja o pravu na posjed, već o činjenici posljednjeg mirnog
posjeda i o činu smetanja. Posjedovnom tužbom se može postići najviše to da se uspostavi ono
posjed.stanje kakvo je bilo prije smetanja. Dakle, pitanje prava na posjed se može nakon te
parnice riješiti u redovnoj vlasničkoj parnici u kojoj se ispituje tko ima pravo na posjed.
Posjed je faktično stanje zaštićeno pravom.
Subjekti posjeda mogu biti fiz.i pravne osobe.
Za stjecanje posjeda se više ne zahtijeva posjed.volja, tako da ga mogu stjecati i one fiz.osobe
koje imaju ograničenu posl.sposobnost, pa i poslovno nesposobne osobe.
Kao objekti posjeda, mogu se pojaviti stvari i prava.
Posjedovati se mogu samo sadašnje stvari, buduće stvari ne mogu biti objekti posjeda.
Ne mogu se posjedovati neprometna i neimovinska prava.
Vrste posjeda:
a) Neposredan i posredan, samostalan i nesamostalan.
Neposredan
posjed ima svaka osoba koja neposredno, osobno ili preko pomoćnika u
posjedovanju izvršava faktičnu vlast na stvari.
Posredan
posjed ima osoba koja faktičnu vlast na stvari izvršava preko druge osobe, kojoj je
po osnovi plodouživanja, zakupa, čuvanja, posudbe ili dr.pravnog posla dala stvar u
neposredan posjed.
Samostalan
je posjed kad faktičnu vlast na stvari izvršava vlasnik stvari. ZV postavlja
predmnjevu da se posjed smatra samostalnim dok se ne dokaže suprotno – oboriva
predmnjeva – praesumptio juris.
Nesamostalan
je onaj posjed kod kojeg se faktična vlast izvršava na osnovi prava izvedenog
iz prava samostalnog posjednika, kao npr.posjed zakupnika, depozitara…
Nesamostalan posjed može biti
neposredan
(npr.zakupnik ima sam faktičnu vlast na stvari) i
posredan
(kad zakupnik da zakupljenu stvar u podzakup).
I samostalan posjed može biti posredan i neposredan.
b) Individualni posjed i suposjed.
Ind.
je posjed kad samo jedna osoba ima posjed na stvari ili pravu.
Suposjed
postoji kada više osoba imaju posjed na istoj stvari ili pravu.
c) Vrste posjeda s obzirom na objekt posjeda.
Od pravila da posjed stvari ima svaka osoba koja ima faktičnu vlast na stvari ZV je odstupio u
2 slučaja:
2
www.pravokutnik.net
Stjecanje i prestanak posjeda
Posjed se može steći izvorno ili izvedeno.
Izvorno
stjecanje posjeda znači stjecanje posjeda mimo volje ili protiv volje
dosadašnjeg posjednika, tj.stjecanje bez obzira na prednika.
Za izvorno stjecanje neposrednog posjeda stvari potrebno je izvršiti jednostran fizički
čin kojim se uspostavlja fakt.vlast na stvari – APREHENZIJA.
Kod nekretnina posjed se stječe na izvoran način u pravilu tako da se stupi na
nekretninu.
Kao slučaj izvornog stjecanja posjeda smatra se i samovlasno protupravno
oduzimanje tuđeg posjeda – 2 pretpostavke:
1)
akt oduzimanja mora stjecatelju omogućiti fakt.raspolaganje stvarju
2)
dosadašnjem posjedniku mora aktom oduzimanja biti onemogućeno
fakt.raspolaganje stvarju.
Izvorno stjecanje posrednog posjeda moguće je samo preko zastupnika, kada je on stekao
neposr.posjed izvorno.
Izvedeno
stjecanje posjeda znači stjecanje posjeda s voljom dosadašnjeg posjednika.
Neposredan posjed stječe se
tradicijom
– to je prijenos posjeda predajom stvari novom
posjedniku.
1.
Fizička predaja ili predaja iz ruke u ruku
–
najčešća vrsta tradicije kod prijenosa posjeda
pokretnih stvari. Poseban oblik fiz.predaje je tzv. predaja dugom rukom
(traditio longa
manu)
kada se stjecatelj s dopuštenjem prenositelja sam stavlja u posjed (npr. s neke
uzvisine se pokaže stjecatelju neka zemljišna čestica).
2.
Predaja znacima ili simbolička tradicija
.
Kod te tradicije se postavljaju 2 osn.pitanja: 1. kod
kojih se stvari uopće može prenijeti posjed putem simb.trad. i 2. koliko ima oblika
simb.trad. Simb.trad.dolazi u obzir u prvom redu kod onih stvari koje se ne mogu predati
iz ruke u ruku. Kada se ta trad.obavlja pomoću isprava, sama tradicija isprave zamjenjuje
fiz.predaju stvari.
3.
Tradicija očitovanjem
–
javljala se u 2 osn.oblika:
a) Tradicija brevi manu –
imamo je kad posjednik očituje volju da predaje stvar
stjecatelju na kojoj ovaj već ima fakt.vlast (kao npr.pomoćnik u posjedovanju).
b) Constitutum possessorium –
dotadašnji posjednik zadržava fakt.vlast na stvari
očitovanjem volje, ali ne u svojstvu posjednika stvari, već u svojstvu pomoćnika u
posjedovanju, a stjecatelj postaje posjednikom. C.p.nije moguć kao prijenos
posjeda između neposrednog i posrednog posjednika. Npr. vlasnik proda zemljište
i potom ga uzme u zakup od novog vlasnika. Prije i poslije prodaje on je
neposredni posjednik, razlika je samo u tome što je prije prodaje imao posjed kao
4
www.pravokutnik.net
vlasnik (samostalni posjed), a poslije prodaje kao zakupnik stvari (nesamostalni
posjed).
4.
Tradicija transportom
–
Prema ZV kad god se posjed prenosi osobi koja nije prisutna,
predaja se smatra izvršenom kad sam stjecatelj primi stvar ili kad je primi njegov
zastupnik.
Ako se stvar prevozi, predaja prijevozniku znači ujedno i predaja stjecatelju samo ako
prijevoznik radi za račun stjecatelja.
Kod ugovora o prodaji – prema ZOO – predaja se smatra izvršenom uručenjem stvari
prijevozniku ili otpremniku, neovisno o tome rade li za račun stjecatelja (ali, stranke
mogu ugovorom odrediti drugačije).
Posredni se posjed stječe izvedeno prijenosom tog posjeda s jedne na drugu osobu pravnim
poslom, ex lege ili odlukom državnog tijela vlasti.
Pravnim se poslom stječe posredan posjed npr. kad netko kupi stvar koja se nalazi u zakupu,
gdje kupac kao vlasnik izvršava faktičnu vlast na stvari posredno preko zakupnika kao
neposrednog posjednika. Također se može steći prijenosom ugovora i nasljeđivanjem
posrednog posjednika.
Osim ove translativne varijante, moguće je izvedeno stjecanje posrednog posjeda i u
konstitutivnom obliku – kad prednik zadržava dotadašnji neposredni posjed, a stjecatelj postaje
posredni posjednik stvari, npr.vlasnik proda stan pa u njemu ostane neko vrijeme kao
najmoprimac. Kupac stana je postao posrednim posjednikom, a prodavatelj je ostao
neposredni posjednik.
Izvorno se stječe posjed prava AFIRMATIVNE stvarne služnosti samovlasnim otpočinjanjem
vršenja njena sadržaja, npr. prelaženjem preko nečije livade.
Posjed prava NEGATIVNE stvarne služnosti stječe se izvorno zabranom vlasniku odnosno
posjedniku poslužne nekretnine da se njome koristi na određeni način, npr. da otvori prozor
prema susjedu.
Izvorno stečen posjed prava stv.služnosti viciozan je i stoga ne može poslužiti kao pretpostavka
stjecanja stv.služnosti dosjelošću.
Posjed prava stv.služnosti stječe se izvedeno kad se njegov sadržaj, bilo afirm.bilo neg., faktički
izvršava uz privolu vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine. Oblik očitovanja će najčešće biti
usmeni pravni posao, no to može biti i pravni posao u pisanom obliku, tradicija i nasljeđivanje
povlasnog dobra u korist kojeg je postojao posjed prava stv.služnosti.
U našem stvarnom pravu prihvaćeno je NAČELO TRAJNOSTI POSJEDA, prema kojemu se smatra
da posjed jednom stečen traje neprekidno. Tko tvrdi da je posjed prekinut ili prestao mora
dokazati da su nastupile okolnosti za koje zakon veže prestanak posjeda – pravna predmnjeva.
Posjed stvari prestaje gubitkom faktične vlasti na stvari.
5
www.pravokutnik.net
Sudska zaštita
– pravo na takvu zaštitu ostvaruje se u posebnom, hitnom postupku- postupku
za smetanje posjeda. Postupak se pokreće tužbom zbog smetanja posjeda – posjedovnom
tužbom. Zaštita se pruža prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na
pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika.
Tužitelj može biti samo onaj koji je do trenutka smetanja bio posljednji mirni posjednik. Aktivno
su legitimirani i neposredni i posredni posjednik prema trećem koji je počinio smetanje.
Posredni i neposredni posjednik ovlašteni su na zaštitu zbog smetanja posjeda koje počine
jedan drugom, s tim da posredni posjednik nije ovlašten staviti zahtjev za zaštitu svog
posrednog posjeda od smetanja koje počini neposredni posjednik ako bi za odlučivanje o tom
zahtjevu bilo nužno raspravljati o njihovom pravnom odnosu.
Aktivno je legitimiran i svaki suposjednik na zaštitu od samovlasnog smetanja od strane treće
osobe, a od drugih suposjednika samo ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili
ako su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti na stvari. ZV uskraćuje
suposjedniku aktivnu legitimaciju u slučaju da je smetanje suposjeda počinio drugi suposjednik
ako bi za odlučivanje o njegovu zahtjevu za zaštitu suposjeda bilo nužno raspravljati o njihovu
pravnom odnosu.
Na zaštitu posjeda koji je s ostavitelja prešao na nasljednike ovlašten je svaki nasljednik prema
trećoj osobi, osim ako objektom posjeda upravlja izvršitelj oporuke ili skrbnik ostavine, u kojem
slučaju njemu pripada zahtjev na zaštitu tog posjeda.
Tuženik odnosno pasivno legitimirani može biti onaj koji je izvršio čin smetanja, onaj koji je dao
nalog za smetanje, kao i onaj u čijem je interesu počinjeno smetanje.
Tužba se mora podignuti u roku od 30 dana, računajući od dana kad je tužitelj saznao za
smetanje i za počinitelja, ali najkasnije u roku od 1 god. od nastalog smetanja.
Tužbeni zahtjev je upravljen na to:
1.
da se utvrdi da je tuženik počinio smetanje tužiteljevog posjeda,
2.
da se naredi uspostava posjed.stanja kakvo je bilo u trenutku smetanja,
3.
da se zabrani takvo ili sl.smetanje ubuduće.
Tuženik se može braniti stavljanjem prigovora, te može navesti:
1.
pomanjkanje aktivne legitimacije – tvrdi da tužitelj nije posjednik,
2.
pomanjkanje pasivne leg.- tvrdi da nije izvršio čin smetanja,
3.
pomanjkanje animusa turbandi – tvrdi da uopće nije bio svjestan da čini smetanje,
4.
pomanjkanje protupravnosti smetanja – npr. sudski ovršitelj je izvršio deložaciju na
temelju pravomoćne i ovršne sudske presude,
5.
protek prekluzivnog roka,
6.
vicioznost posjeda – tuženik tvrdi da je tužitelj prema njemu viciozni posjednik i da nije
izvršio smetanje posjeda samovlasno vraćajući sebi posjed stvari.
7
