Odnos basne i priče o životinjama
Seminarski rad
Tema:
Odnos basne i price o životinjama
Mentor: Kandidat:
April, 2017
2
Sadržaj

4
vrednosti i kao svojevrsno odgojno sredstvo, basne imaju svoju nezamenjivu ulogu u razvoju
mlade ličnosti. Zato je važno ukazati na njihovu ulogu i značaj.
Istorijski osvrt na postanak basne i priče o
životinjama
Poreklo basne i priče o životinjama može se naći u dalekoj prošlosti, zbog čega ni književna
istorija još nije sa sigurnošću utvrdila da li joj je pradomovina Grčka, Indija, Egipat ili neka
druga zemlja, a isto tako nije ni približno odredila vreme njihovog rađanja. Trenutak kada kao
tvorevine prelaze iz domena mitskog mišljenja u područje logičkog i umetničkog i dolaze do
izražaja kao alegorijska priča nemogućno je utvrditi. Takođe, još uvek, pouzdano nije određena
njihova pripadnost usmenoj ili pismenoj umetnosti. Ta raspravljanja ostala su u okviru teorije
nastajanja, prenošenja i prihvatanja folklornog dela, kao i komuniciranja i prožimanja sa pisanom
realnošću. Nauka nije precizno utvrdila starost i poreklo basne i priče o životinjama. Pojava
basne vezuje se za prve “basnolike” priče nađene na egipatskim papirusima, a i za pojavu i
razvitak prastarih pesama i igara u kojima su naturalistički reprodukovani pokreti i glasovi
životinja. Najstariji zapis basne sačuvan je u Heziodovom
delu “Poslovi i dani” iz IX – VIII vek
pre n. e. (O sokolaru i slavuju). U istorijatu razvitka basne susreću se dva glavna toka:
istočnjački i grčki. Ima mišljenja da se drugi tip razvio iz prvog. Naravno, evropska basna, u
savremenom značenju tog pojma, razvila se iz grčke, ali i orijentalna basna je različitim
putevima vršila uticaj na evropsku književnost. U VII v. pre. n. e. basne se spominju u delu
grčkog pesnika Arhiloga i delima atinskog zakonodavca Solona. Smatra se da se u to doba šire
pretežno usmenim putem. Sredinom VI veka pre n.e. (oko 550.godine) pojavljuje se čuveni
pričalac indijskih i grčkih basni frigijski rob Ezop
. Ezopove basne dobijaju značajno mesto u
Platonovoj Republici. Danas 426 basni nosi njegovo autorsko ime. Aristotel ih smešta u oblast
filozofije i retorike. Sokrat verifikuje neke od njih, unose ih u svoja dela Aristofan, Sofokle,
Ksenofon i drugi. Međutim, danas se može pouzdano tvrditi da su mnoge basne nastale mnogo
pre Ezopa. U II veku n. e. grčki pesnik Babijus piše basne u stihovima. Oslobođeni rimski rob
makedonskog porekla (I v. n. e.) Fedar
prerađuje Ezopove basne, daje satiru svog vremena i
Hesiod
(starogrčki: Ἡσίοδος /
Ēsíodos
) bio je jedan od najstarijih grčkih pesnika, za koga se smatra da je živeo negde između
750. i 650. pne., otprilike kad i Homer ili nešto posle njega.
Ezop
(grčki Αἴσωπος — Aisōpos), poznat po svojim basnama, bio je rob u antičkoj Grčkoj, savremenik Kreza i Pizistrata, živeo
od 620-564.g pne.
Feder
-
Julius Phaedrus
(oko 30. pne. — 44. ne.), pisac basni, iz Trakije, Avgustov oslobođenik; rano došao u Italiju i
5
prevodeći ih u latinske stihove naglašava poučni elemenat, što znatno kasnije čini i Avianus
(oko 440. g.n.e.). Pisane su latinskim jezikom a nose naslov Fabulae Aesopiae.U njima životinje
predstavljaju različite ljudske karaktere: lisica – lukavost, lav – tiranija, žaba – hvalisavost, i sl.
Ezopove basne širile su se i u helenističko doba, a i kasnije, na sve strane sveta. Mnoge su
prodrle među običan narod i postale narodnom svojinom. Razvitak basne potpomagala je i crkva
koristeći ih u besedama. U XVII veku u vreme La Fontena, pretvarajući se u pravu poeziju,
basna dolazi do punog razvoja, često dobija i šaljivo satiričnu notu. U XVIII veku Lesing daje i
teoriju basne, koju i sam primenjuje, a Krilov pravi veoma uspele stihove na osnovu poznatih
motiva. Istočnjačke basne korišćene su u didaktičke svrhe u budizmu još pre V veka naše ere.
Neke pričaju o Budinom rođenju, životu i pogledima na svet. Najpoznatija zbirka istočnjačkih
basni nalazi se u zbirci od pet knjiga. Originalna verzija prevedena je u VI veku sa sanskritskog
na srednjopersijski jezik, a sa njega u VIII veku na arapski. Arapskoj preradi pod nazivom “Kaila
i Dimna”, tvorac je Bidpai, koji je obavijen legendom poput Ezopa. Zbirka je prevedena na razne
jezike, u XI veku na grčki, a preko grčkog dospela je u slovenskom prevodu do nas (XII – XIII v.
) pod grčkim naslovom Stefanit i Ihnilat. Jevrejski prevod bio je put dolaska arapske prerade
Pančatantre u zapadnu Evropu. Basne su kod nas često korišćene u zbornicima propovedi. Kao i
kod većine evropskih naroda basna i priča o životinjama je ostala skrivena među drugim
pripovetkama. Pominjane su kao asocijacije, upotrebljavane ili beležene kao ilustracije u delima
sasvim drukčije vrste. Dolaze do izražaja tek u vreme prosvetiteljstva. Prirodan nastavak
primitivne, izvorne basne bila bi dela koja opažaju i opisuju prirodnu pojavu ili slučaj iz života
čijim se ponavljanjem čoveku prenosi izvesno iskustvo, nameće izvođenje zaključaka koji se, pre
svega, može shvatiti i u prenesenom smislu, a zatim uopštiti. Do izražaja dolazi životni slučaj
koji treba uopštiti da bi pouka koja se iz njega može izvući bila primenljiva na složene
svakodnevne odnose. Dalji razvitak basne i priče o životinjama prikazuje ih kao probno sredstvo
u vidu sheme koja se primenjuje za saznavanje ili razjašnjavanje životnih odnosa. Slučaj iz
spoljašnje prirode nije samo reprodukcija, već se obrađuje i kao neka vrsta svesne shematizacije
kojom će se opet u slučaju potrebe, protumačiti postojeći životni odnosi. Završnom uopštenom
poentom sa optimističkim prizvukom daje se pogled u napred, koji će korisno poslužiti u
budućem sticanju životnih okolnosti.
U Srbiju je basna doprla ili direktno preko Helena, jer su u 18. veku po većim mestima postojale
grčke škole, ili preko drugih naroda. Basne je poznavao i Dositej Obradović koji ih je između
ostalog, čitao u manastiru Hopovo u okviru rukopisnog zbornika jeromonaha Spiridona
Jovanovića.
Treba napomenuti da se danas retko stvaraju nove basne. One kao da su završile svoj vek, dosta
su zapostavljene. Na granici usmenog i pisanog stvaralaštva, filozofije i umetnosti, od
teoretičara, stvaralaca i od interpretatora, u svoje vreme često su proglašavane izvorom i dušom
celog pesništva, da bi danas, ponekad, još zaiskrile samo u pesmama satiričnog sadržaja ili u
usmenoj komunikaciji.
Avian
(Avianus) je bio pisac basni na latinskom jeziku. Smatra se da je živio u V stoljeću i da je bio pagan.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti