Troškovi prema mestu nastanka
Visoka medicinska i poslovno-tehnološka škola
strukovnih studija
Seminarski rad:
Ekonomika Preduzeća
Tema:
Troškovi prema mestu nastanka
Student: Profesor:
Damjan Andrić
Dr Nebojša Matić
Šabac, 2017
2
Sadržaj
1.UVOD...........................................................................................................................................3
2.POJAM I ZNAČAJ TROŠKOVA................................................................................................4
3.PODELA TROŠKOVA................................................................................................................8

4
2.POJAM I ZNAČAJ TROŠKOVA
Troškovi proizvodnje su predmet mnogih teorija i disciplina u kojima se oni razmatraju na razne
načine i shodno tome, klasifikuju po raznim kriterijumima. Za ekonomiku preduzeća troškovi
imaju poseban značaj jer, s jedne strane predstavljaju osnovu od koje treba poći pri donošenju
poslovnih odluka (izboru planskih aktivnosti), a s druge, utiču na ukupne poslovne rezultate
preduzeća. Tako na primer, povećanje ekonomije živog i opredmećenog rada uslovljava manje
troškove što se odražava na veći poslovni uspeh preduzeća. To je svakako jedan od razloga
neophodnosti kompleksnog sagledavanja troškova, njihovog nastajanja i značaja u ukupnom
procesu reprodukcije.
Svaki proces transformacije uloženih resursa u rezultate podrazumeva njihovo trošenje.
Bez trošenja nema proizvodnje proizvoda ili pružanja usluga, kao što bez trošenja nema ni
stvaranja nove vrednosti. Proizvodnja je nemoguća bez određenih sastavnih komponenti koji se
nazivaju faktorima proizvodnje i koji se po pravilu kombinuju u različitim srazmerama, zavisno
od izbora vida i obima proizvodnje, organizacije, načina upravljanja i donetih odluka.
Poznavanje strukture svake proizvodnje i mogućih kombinacija inputa kao i načina upravljanja je
pretpostavka uspešnog poslovanja.
U praksi se nailazi na razne izraze koji su povezani sa pojmom troškova kao npr. isplata,
izdatak, rashod, utrošak i sl. Isplata je pojam koji je najčešće vezan za prodaju gotovih proizvoda
i može prethoditi utrošku ili uslediti posle njega. Izdatak ima slično značenje kao i isplata, sa tom
razlikom što on može biti ne samo u novcu već i u raznim materijalnim oblicima. Rashodi su širi
pojam jer obuhvataju sve troškove.
Utrošci faktora proizvodnje (materijala, sredstava za rad i radne snage) su oblik trošenja u
njihovom prirodnom, naturalnom vidu. Naturalno trošenje označava trošenje prirodne supstance
faktora, bilo supstance materijala i sredstava za rad, bilo bioenergije zaposlenog. Utrošci su
fizički iskazane količine faktora proizvodnje koje se troše u procesu proizvodnje.
Količina utrošenih faktora proizvodnje zavisi od intenziteta trošenja (količina utroška u
jedinici vremena) i vremena u kome se troši.
Utrošci faktora proizvodnje razlikuju se međusobno po mestima na kojima nastaju (radna
mesta izrade - tehnološka i netehnološka radna mesta -režijska), mogućnostima merenja (merljivi
- utrošak osnovnog materijala i nemerljivi - utrošak sredstava za rad), jedinicama mere kojima se
iskazuju (fizičke jedinice ili drugi pokazatelji trošenja- npr. učestalost kvarova mašine), vezi sa
nosiocima (zavisno od mogućnosti vezivanja za konkretne nosioce, proizvode i sl.) i drugim
karakteristikama. Utrošci su uslovljeni tehničkim činiocima (karakteristike proizvoda,
tehnološkog procesa, sredstava za rad, materijala, uslova rada i sl.) i organizacijom procesa rada i
proizvodnje (naþini na koji zaposleni obavljaju svoje poslove).
Ukupni troškovi za dati nivo outputa proizvodnje jednaki su zbiru umnožaka utrošaka
faktora proizvodnje i cene tih faktora
UT = Cr Qr + Ck Qk
5
Gde je:
UT - ukupni troškovi
Cr - cena rada
Ck - cena kapitala
Qr - količina utrošenog rada
Qk - količina utrošenog kapitala
Ukupni troškovi poslovanja mogu se iskazati i kao zbir ukupnih fiksnih troškova
(troškovi sredstava za rad kada se amortizacija izračunava po vremenskom metodu, troškovi rada
i materijala u pripremnoj fazi procesa rada, troškovi rada najviših rukovodilaca i sl.) i ukupnih
varijabilnih troškova (troškovi osnovnog materijala, troškovi pomoćnog materijala i energije,
troškovi radne snage na poslovima izrade proizvoda, troškovi sredstava za rad kada se
amortizacija obračunava po funkcionalnom metodu). Inače, podela na fiksne i varijabilne
troškove izvršena je u zavisnosti od dinamike obima proizvodnje odnosno stepena korišćenja
kapaciteta.
Ukupni fiksni troškovi i ukupni varijabilni troškovi iskazani po jedinici proizvoda
predstavljaju proseþne troškove (UFT / Q , UVT /Q).
Visina ukupnih fiksnih troškova je ista nezavisno od toga da li preduzeće koristi i koliko
koristi svoje kapacitete. Ukupna visina fiksnih troškova u velikoj meri zavisi od veličine
kapaciteta, tako da se ovi troškovi u praksi nazivaju troškovima kapaciteta. U tom smislu se
koristi i termin apsolutno fiksnih troškova u koje spadaju troškovi amortizacije, čuvanja i
osiguranja sredstava za rad, osnivački troškovi i dr.
Opšti troškovi poslovanja (troškovi konstrukcije proizvoda, razrade tehnološkog procesa,
normiranja rada, operativne pripreme proizvodnje, pripreme dokumentacije, kao i reklamiranja i
sl) su pretežno fiksnog karaktera.
Osnovna karakteristika fiksnih troškova je da se oni u svojoj masi ne menjaju sa
promenom obima proizvodnje, tako da se grafički prikazuju pravom linijom koja je paralelna sa
horizontalnom osom, kako je to prikazano na slici 1.1 (na vertikalnoj osi su označeni troškovi, a
na horizontalnoj osi obim proizvodnje).
Slika1.1.
Ukupni fiksni troškovi
Izvor:
Nadoveza, Boško,
Ekonomika Preduzeća ,
str. 84.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti