Antropologija materijalne kulture – predavanja
ANTROPOLOGIJA MATERIJALNE KULTURE
Važne ideje i teorije koje su
uobličavale interesovanje za
materijalnu kulturu
Dekartove analitičke
dihotomije ili: Zašto nam
je kriv Dekart?
Dekart
je „kriv“ zato što je njegova postavka o dominaciji uzvišenog duha
naspram banalne materije dugo usmeravala istraživanje materijalnosti i time ga lišavala
teorije koja materijalnu kulturu povezuje sa ljudima i društvom koji te predmete koriste.
Implikacije Dekartovog oštrog razdvajanja između sveta ideja i oblasti duha sa jedne, i
"prizemne" materijalnosti, sa druge strane, trajno su obeležile razumevanje materijalnog
sveta kao na neki način manje vrednog.
Dugo su se oni koji su se bavili istraživanjem materijalne kulture, bavili fizičkom
materijalnošću predmeta, pa je ta analiza bila ograničena na analizu forme,
ornamentacije, onoga što može da se vidi na samom predmetu, na ustanovljavanje
funkcije predmeta koja je uvek sledila formu. U tom pristupu, u fokusu istraživanja je bio
sam predmet. Izostajala je veza sa društvom, okruženjem u kom su predmeti proizvođeni
i korišćeni.
Marksizam
- Teorija koja se na posredan način bavila odnosom ljudi i predmeta.
Marksistička politička ekonomija se bazirala na kritici samo jednog načina
proizvođenja/kapitalizma, tako da je ona ograničena, redukovana u razmatranju odnosa
koji može postojati između ljudi i predmeta. Postoje i drugačiji odnosi imeđu ljudi i
predmeta/stvari nego što je to u kapitalizmu, i za to nam antropologija pruža obije
materijala. Međutim, Marksova kritika kapitalističke ekonomije i vrste odnosa koji se
unutar nje formiraju između ljudi (proizvođača, radničke klase) i stvari (masovno
proizvedeni robni predmeti) je nezaobilazna, jer iz nje potiču koncepti
fetišizacije
objekata
i različitih
vrsta otuđenja
.
Na ove koncepte će se kasnije osloniti kritički teoretičari Frankfurtske škole
(Maks Horkhajmer, Teodor Adorno, Erih From, Herbert Markuze i Valter Benjamin i
dr.), koji će polovinom XX veka (naročito tokom pedesetih i šezdesetih godina) oštro
kritikovati učinke potrošačkog društva i masovne kulture, a zatim će oni poslužiti i kao
osnova za rekonceptualizaciju studija materijalne kulture od sredine osamdesetih godina
XX veka nadalje.
Od kraja XIX veka pa nadalje, društvena teorija počinje da obraća pažnju na to da
se ljudska suština čoveka ne iskazuje samo u njegovom svojstvu da proizvodi ideje i
značenja, ono što se do tada smatralo privilegovanim domenom kulture, već i da se
čovekova ljudska suština određuje i prema njegovom odnosu sa predmetima koje
1
izrađuje. Postojali su periodi discipline kada je istraživanje materijalne kulture u
antropologiji bilo u prvom planu i kada je bilo u zapećku i marginalizovano; postojala je
različita dinamika, ali od 20-tih, preko 60-tih do 80-tih je to bio opadajući trend
interesovanja, a od 80-tih kroz novu generaciju istraživača koji su radili na arheologiji i
antropologiji, formirano je nekoliko istraživačkih centara i počla je njihova
saradnja i pokušaji novog razumevanja materijalne kulture, nudi se nova istraživačka
platforma.
Miler-
Jedan od najznačajnijih naučnika i istraživača za definisanje novog
pristupa materijalnoj kulturi; mnogo pisao, istraživačke i teorijske tekstove; programski
tekstovi su platforma za buduće istraživanje. On je 2005. napravio zbornik
„Materijalnost“, gde je okupio više autora koji raspravljaju o materijalnim aspektima
tema kojima se bave.
Razlika između materijalnosti i materijalizma:
materijalnost
je, po Mileru, porast
broja kvantiteta predmeta, raznovrsnost i količina materijalne forme; materijalnost takođe
podrazumeva usredsređivanje na materijalne aspekte društvenih odnosa i procesa,
uviđanje da oni ne mogu da postoje bez svoje realizacije kroz materijalnu formu, kao i
uviđanje konkretnih, materijalnih posledica sistema ideja ili društvenih procesa.
Materijalizam
je više ideološka forma, neki oblik doveden do krajnjih granica, ideja
dovedena do preterivanja, gde se materijalno posmatra kao vrhunska vrednost, gde se
materijalnom daje primat u odnosu na druge aspekte društva, i gde su materijalna dobra,
novac i ekonomsko bogatstvo kriterijum društvenog uspeha i ličnog ostvarenja.
Kritika materijalizma od 80-tih je dosta jaka; fetišistički odnos koji proizvodi
otuđenje i smanjuje humane kapacitete čoveka.
Razvoj antropološkog koncepta kulture
-
Antički period
- u ovom periodu nastao je jedan od prvih koncepata kulture i to
shvatanje definisano u antici je u nekim krugovima, i u širokoj javnosti, opstalo do danas.
Reč je o Ciceronovoskoj koncepciji kulture, po kojoj se kultura definiše kao
usavršavanje, profinjavanje, kultivisanje sopstvene ličnosti i okruženja. U tom značenju i
danas se često govori o kulturi kao o "lepom vaspitanju, manirima, uglađenom
ophođenju".
-
Kasni XIX vek i prva polovina XX veka (protomodernistički i modernistički
kocept kulture)
– od Tejlora do Malinovskog; Margaret Mid, Rut Benedikt, do pre
strukturalizma; Period institucionalizacije antropologije, formiranje discipline;
Najkarakterističnija konceptualizacija iz ovog perioda je Tejlorova definicija kulture iz
1871. , taj tip definicija karakterističan za ovaj period zovemo
totalističke
, deskriptivne,
ili nabrajajuće.
-
Druga polovina XX veka (zreli modernizam)
40-te, 50-te, 60-te, javljaju se
strukturalizam, shvatanje kulture kao teksta 70-tih od Gerca, kognitivna antropologija;
(Gerc je granica prema postmodernizmu), marksizam; Karakteristično za ove definicije u
odnosu na prethodne je da se sužava koncept kulture, i da se kultura uglavnom definiše
kao sistem ideja, značenja, znanja.
-
Poslednja četvrtina XX veka (kasni modernizam, postmodernizam)
najznačajniji Burdije, sa teorijom prakse, Denijel Miler sa konceptom objektifikacije;
2

Malinovski je prvi skrenuo pažnju na to u kojoj meri su različiti elementi,
funkcionisanja kulture međusobno prožeti i da se ne mogu razumeti bez razumevanja
kulture kao sistema elemenata.
Problemi
1. Uprkos tome što nabrajaju elemente, ni na koji način ne pretpostavljaju kakav
bi mogao da bude međusobni odnos različitih elemenata kulture.
2. Široka deljivost značenja proizilazi iz naglaska na integrisanosti kulture,
odnosno iz ideje tome da je kultura čvrsto integrisana celina; u takvoj ideji nema mesta
disfunkcijama, različitim viđenjim; kulturna promena u takvim definicijama ne može da
dođe iz same kulture, već se ona javlja samo od spolja. Kulturni elementi koji dolaze
spolja se filtriraju kroz kulturnu granicu i kada se nađu unutra, izazivaju promene.
3. Prevelika homogenost, potencijalna esencijalizacija kulture, koja takođe
proizilazi iz shvatanja kulture kao posebnosti; (pripisivanje jednog utvrđenog identičnog
skupa osobina svim pripadnicima jedne kulture/esencijalizacija linearno; esencijalizacija
hronološki/ pod pretpostavkom da su svi isti i da je to večno, da postoji neko
nepromeljivo "jezgro" kulture, identiteta.)
Ideje same po sebi nisu opasne (mada ima i takvih), ali esencijalizam je opasna
ideja, jer nosi pretpostavku o tome da se stvari ne menjaju i da se nikada ne mogu
promeniti;
Nijedna ideja nije samo plutajuća, one se stvaraju i šire u kulturnim kontekstima
gde neko uvek ima više moći i postoji opasnost da taj koji ima moć upotrebi tu ideju u
cilju marginalizovanja i diskriminacije; (oni su glupi, necivilizovani) pošto već nema
promene pa se neki ljudi smatraju nekakvim i nepromenljivim. Neka grupa tako može biti
diskriminisana do istrebljenja, posebno u političke svrhe (antisemitizam, aparthejd,
fašizam). Ideja esencijalizma na neki način okamenjuje bilo koji ideologiju i pretvara je u
totalnu.
Druga polovina XX veka
Kreberov predlog iz 1958. godine da se suzi koncept totalističkih definicija
kulture, tako što će se obratiti pažnja samo na one nematerijalne aspekte kulture: znanja,
mišljenje, značenja, osećanja, ideje.
"Smatramo da bi bilo korisnije definisati kulturu uže nego što je to do sad bio
slučaj u okviru američke antropološke tradicije, sužavajući njeno određenje na
prenesene i stvorene sadržaje obrasce vrednosti i ideja i ostalih simboličko
značenjskih sistema kao faktor oblikovanja ljudskog ponašanja "
( Pod kulturom se podrazumevaju sistemi, obasci vrednosti, ideja i stalih
simbličko značenjskih sistema. ) –
ideacijske ili konceptualističke definicije kulture
4
Kao paradigmatičan primer ove definicije, Vord Gudinaf daje 1960- te, definiciju
na primeru nigerijskog naroda Ibo :
"Kultura Iboa nije materijalni fenomen; ona se ne
sastoji od predmeta kao što su zemljani kreveti i podovi, od ljudi kao što su susedi, od
ponašanja - sviranja flaute ili od osećanja koja ljudi dele dok zajedno uživaju u hrani.
Kultura je organizacija tih stvari. Iboi zapravo imaju na umu formu tih stvari, svoje
modele na osnovu kojih opažaju, uspostavljaju odnose sa stvarima i interpretiraju ih. Iz
toga sledi da su radnje, govor, društvena organizacija, predmeti i događaji, u stvari,
proizvodi ili nus proizvodi njihove kulture"
( Pod kulurom se zapravo smatra neki sistem uređenja stvari tj. logika na osnovu
koje su sve stvari koje vidimo, opažamo, povezane,..kultura shvaćena kao neka vrsta
sistema pravila koja postoje ispod opažajnog nivoa i kada naučimo ta pravila i način
njihovog organizovanja stvari, onda možemo da postupamo kao pripadnik Ibo-a. - znanje
i principi organizovanja - suština kulture )
Gudinafova podela kulturne stvarnosti :
-
Fenomenološki red
- sve ono što možemo da vidimo, opazimo, zaključimo bez
razgovora sa pripadnicima kulture. (opis, opažanje događaja, predmeta, pojava, ponašanja
koja se pravilno ponavljaju )
-
Idejni red
- predstave, značenja, ideje, osećanja, vrednosti u vezi sa elementima
fenomenološkog reda.
Fenomenološki red
- nešto što je merljivo i statistički obuhvatljivo - statistički obrazac
-događaji, ponašanje, artefakti
-materijalni sistem: ljudi, okolina
-karakterističan je za zajednicu
-vidljiv je bez komunikacije sa članovima zajednice
-odnosi se na obrasce delovanja
-može se opisati kao statistički obrazac
Idejni red
-nematerijalni sistem ideja, verovanja, vrednosti
-karakterističan je za člana zajednice
-nije opažajan i može se otkriti samo u komunikaciji sa članovima zajednice
-može se opisati kao predstave o idealnim formama
Paralelno istraživanje idealnih predstava i živog života, pronalaženje mehanizama da se
pomiri ono što je idealna forma i živi život je zapravo suština istraživanja.
Strukturalizam - Klod Levi - Stros
( franc.), Meri Daglas i Edmund Lič ( britan.)
Njegov strukturalizam se ne bavi društvenim strukturama, već strukturom ideja.
Kulturu shvata kao strukturu ideja i to strukturu koja ima mnogo raznolikih elemenata.
Primenom analitičkog metoda i logičnim zaključivanjem se dolazi do spoznaje sistema
odredjenih pravila na osnovu kojih može da se ostvari koordinacija različitih elemenata i
da se proizvede veliki broj površinskih, manifestnih kombinacija. Ono što njega zanima
5

različite načine, koliko je važan međusobni odnos između ljudi i materijalnih stvari koje
imamo oko sebe. Prema Burdijeu se na taj način socijalizujemo i postajemo određena
vrsta osobe, koja je stvorila specifičan "habutis" u svakodnevnom "ophođenju sa ljudima
i stvarima", a u Milerovom slučaju reč je dijalektičkom procesu "uzajamnog
konstituisanja" ljudi i stvari, kroz koji istorijski proces dobija svoju konkretnost i
materijalne obrise, a ljudi ispoljavaju svoju instrinsičnu humanost.
Rezime : koncept kulture u drugoj polovini XX veka
-Sužavanje koncepta kulture iz 1960. - sa obuhvatnog na
sisteme značenja, ideja,
znanja, verovanja...
-Progresivna
dematerijalizacija
kulture...shvatanje kulture kao jezik...
-Nezainteresovanost za aktere
-"Povratak" materijalnom
kroz naglasak na shvatanje kulture kao procesa
(1980-te) i važnost istraživanja kulturnih praksi
-Postmodernizam -
radikalno preispitivanje koncepta kulture
POSTMODERNISTIČKA
PREISPITIVANJA
Odlike antropološkog modernizma
( po Ardeneru )
7
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti