Korporacije
NUKIĆ AMELA
KORPORACIJA I KORPORATIVNO UPRAVLJANJE
1
1. UVOD
Današnji način poslovanja svodi se na korporativnu moć i ponašanje korporacija na tržištu. S
obzirom da je kapitalizam postao prihvaćeni smjer kretanja svih entiteta, ne treba biti odveć
hrabar da se kaže da su neka poduzeća spremna maksimizirati svoju dobit i preko ljudskih
života. Troškovi se nastoje minimalizirati, a to dovodi do toga da se u proizvodnji koriste i
nedozvoljena sredstva koja utječu na zdravlje ljudi. Međutim, korporacije su dovoljno moćne
da svaku ilegalnu aktivnost prikriju od javnosti, a ono što im povećava imidž u očima
potrošača jest dobar marketing. Naravno da takav način poslovanja ne može trajati dugo, a
tome u prilog idu i afere koje dolaze sa svih strana. Korporacije koje posluju na takav način su
dovoljno jake da mogu otplatiti odštete oštećenim stranama i dalje nastaviti sa poslovanjem
kao da se ništa nije dogodilo. Jedan od glavnih razloga takvog ponašanja jest pritisak koji
dolazi iz svih smjerova i utječe na ljude koji se nalaze na vodećim pozicijama da u trenutku
očajanja pribjegavaju takvim aktivnostima. Pritisak se očituje u tome da je uvriježeno pravilo
da poduzeća moraju neprestano rasti, ostvarivati dobit i ostavljati dobar imidž u javnosti.
Trenutak nepažnje ili čak neznanje u nekim poduzećima dovode do kriminalnih radnji, a
zatim i do bankrota. Poslovni ciklusi u poduzetništvu se prebrzo događaju, a poduzeća koja su
nekada bila važna za privredu više ne postoje i što je najvažnije, nikome i ne nedostaju.
NUKIĆ AMELA
KORPORACIJA I KORPORATIVNO UPRAVLJANJE
2
2. NASTANAK I RAZVOJ PRIVREDNIH SUBJEKATA
Finansijska funkcija ne rijetko je u sukobu sa funkcijom nabavke, proizvodnje i prodaje.
Taj sukob dolazi iz jednostavne prirodne težnje čovjeka da dati posao obavi sa što je moguće
manje napora, a budući da poslovne funkcije preduzeća vode ljudi, njima su, dakako,
imanentna prirodna svojstva.
2.1 Uspostavljanje i poslovanje privrednih subjekata u funkciju kapitala
Dobitak, odnosno uvećanje vrijednosti uloženog kapitala, kao motiv organizovanja poslovanja
preduzeća, prisvaja se na osnovu privatne svojine određenog vlasnika, a podstiče njegovu
preduzetničku inicijativu.
Uspostavljanje funkcije kapitala u preduzeću, s jedne, i definisana svojina, odnosno titular
svojine – vlasnik, s druge strane, postaju platforma upravljanja preduzeća po osnovu kapitala.
Odnosno platforma motivisanosti vlasnika za optimalno korišćenje i sudbinu svoje uložene
imovine-kapitala.
Tako se na relaciji privatna svojina-kapital-dobitak zasniva suština poslovanja preduzeća u
tržišnoj privredi i osnova njihovog povezivanja na osnovu kapital odnosa.
Po važećim zakonskim propisima, osnovni oblici preduzeća su : privredno društvo, društveno
preduzeće i javno preduzeće.
Provredno društvo se osniva kao : društvo lica-ortačko društvo i komanditno društvo, i
društvo kapitala-akionarsko društvo i društvo sa ograničenom odgovornošću.
Društva lica odlikuju personalna svojstva udruženih članova, a društva kapitala karakeriše
iščezavanje personalnih svojstava i funkcionisanje na osnovu uloženog, udruženog učešća
kapitala, odnosno karakteriše ih dominacija interesa kapitala.
Vlasnici kapitala u društvima kapitala ne obavljaju upravljačku funkciju već je delegiraju na
profesionalone nosioce, tj menadžere, poduzetnike i lidere. Koji su takođe stimulisani i
motivisani na oplodnju uloženog kapitala, odnosno na sticanje dobitka.
Pored preduzeća kao pravnih lica, privredni subjekti se mogu pojaviti na tržištu i kao
preduzetnici koji nisu pravna, već fizička lica.

NUKIĆ AMELA
KORPORACIJA I KORPORATIVNO UPRAVLJANJE
4
2.2 Poslovna orijentacija preduzeća u skladu sa promjenom svojinskih
odnosa
Način vođenja cjelokupnih privrednih kretanja i poslovanja osnovnih privrednih subjekata, tj
preduzeća, na ovom prostoru poslije Drugog svjetskog rata odlikovao se centralističkim
usmjeravanjem, birokratijom i organizaciono lošim rješenjima u ekonomskoj sferi društva.
Apsolutno centralističko-administrativno usmjeravanje privrednih kretanja preko određenih
državnih organa i institucija sa državnim preduzećima kao nosiocima privređivanja (do 1950)
glomazno i neefikasno samoupravljanje (1950-1974), destimulativno funkcionisanje
dogovorene ekonomije i ZUR-ovska atomizacija organizacije preduzeća dovela je do
usporavanja privrednog i društvenog razvoja uopšte.
Tokom navedenih privrednih i društvenih kretanja u našoj zemlji došlo se do saznanja da se
ubrzan razvoj može postići samo afirmaijom tržišne orijentacije, privatne svojine i funckije
kapitala.
Navedena saznanja i privredne teškoće uslovili su davanje veće samostalnosti i svojinsku
transformaciju preduzeća u zakonskim okvirima, a funkciji kapitala i kapital odnosima
primaran značaj.
Organi upravljanja preduzeća određuju načelne ciljeve poslovanja, tj utvrđuju načelnu
poslovnu i razvojnu politiku, rukovodeći se principima efikasnosti i efektivnosti, odnosno
kako racionalno kontrolisanjem poslovanja doći do maksimalnog dobitka.
Tim principom moraju se rukovoditi svi organi preduzeća od skupštine akcionara, upravnog
odbora, nadzornog odbora, direktora, pa do rukovodilaca proizvodnje. Pri tome, neophodno je
istaći ulogu biznis plana kao modernog, dodatnog instrumenta poslovnog upravljanja,
odnosno donošenja racionalnih poslovnih i razvojnih odluka.
Biznis plan i teroiji i praksi često nazivaju i ključnim alatom menadžmenta, posebno u oblasti
mjerenjarezultata poslovanja.
Težnja je sa se pdoklamativnim principima i metodologijom operativnog i strateškog biznis
planiranja racionalizuje poslovanje, a time i sad menadžment preduzeća.(Nićin, Nićin, 2017)
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti