INTERNACIONALNI UNIVERZITET TRAVNIK U TRAVNIKU

SAOBRAĆAJNI FAKULTET TRAVNIK

TEMA:

HISTORIJSKI RAZVOJ ŽELJEZNIČKOG I VAZDUŠNOG 

SAOBRAĆAJA

Predmet: Saobraćajna geografija

Profesor: Prof. dr. sc. Tešo Ristić                                                         Student: 

Asistent: V. Asistent Amila Mujić                                                        Br. indexa: 

Travnik, Novembar.

background image

4

1. HISTORIJSKI RAZVOJ ŽELJEZNIČKOG SAOBRAĆAJA

Upotreba željezničkog saobraćaja počinje sa razvojem rudarstva sa rudarskim kolicima koje 

su se po nekim izvorima javile oko 1550. godine, koja su po drvenim šinama vukli ljudi i 

životinje. Kako drvene šine nisu bile dovoljno dobre, 1763. godine pojavljuju se šine od 

livenog gvožđa poznate pod nazivom Rayno-ldsove (Rejnoldsove) šine.

I pored svih postignutih rezultata do tada, željeznički saobraćaj nije mnogo pokazivao svoje 

prave   mogućnosti   sve   dotle   dok   se   zasnivao   na   konjskoj   vuči.   Zbog   toga   se   pristupilo 

promjeni pogonske snage upotrebom parne vuče, do tada malo poznate u svijetu. Parna vuča 

je   predstavljala   prve   korake   željezničkog   saobraćaja   u   današnjem   smislu   shvatanja   tog 

saobraćaja. 1814. godine Džordž Stivenson je konstruisao prvu parnu lokomotivu, da bi tek 

1825. godine puštanjem prve pruge na relaciji Stockton–Darlington u dužini od 41 km ova 

lokomotiva prevukla kopoziciju od 12 teretnih i 22 putnička vagona sa 90 tona robe i 450 

putnika prosječnom brzinom od 15 km/h i maksimalnom od 19 km/h.

Redovnim   saobraćajem   od   1830.   godine   na   relaciji   Liverpool–Manchester   počinje 

organizovan željeznički saobraćaj. Tako da je već 1843. godine Engleska imala 3141 km 

željezničke pruge. Željeznica, kao novo saobraćajno sredstvo, brzo se prošitila i na druge 

zemlje,   tako   da   poslije   izgradnje   prve   pruge   u   Engleskoj   počinje   izgradnja   i   u   drugim 

zemljama, i to:

o

1831. godine pušta se u javni saobraćaj i prva pruga u SAD-u (Boltimor–Mils), 

o

1832. godine u Austriji (Linc–Budojevice)

o

1832. godine u Francuskoj

o

1835. godine u Njemačkoj (Nimberg–Firt)

o

1836. godine u Belgiji (Brisel–Anvers)

o

1838. godine u Rusiji (Petrovgrad – Carsko selo)

o

1839. godine u Holandiji (Amsterdam – Starben)

o

1839. godine u Italiji (Napulj – Portići)

o

1845. godine počinje izgradnja željeznica u Aziji (Caylon)

o

1848. godine izgrađena je i prva pruga u Južnoj Americi (Gvajana)

o

1857. godine i Australija je dobila svoju prvu prugu

5

Željeznice   se   mogu   definirati   kao   prometno   sredstvo   u   kojem   su   metalni   kotači   prisilno 

voženi   po   metalnom   putu.   Takve   željeznice   smatraju   se   konvencionalnim   (klasičnim) 

željeznicama.

Željeznički saobraćaj se ubrzano razvijao, pri čemu je uslovljen i brz razvitak putničke mreže, 

što se bolje može vidjeti u slijedećoj tabeli:

GODINA

DUŽINA MREŽE U

HILJADAMA KM

1825

0,04

1830

0,15

1835

0,67

1840

8,6

1845

15,9

1850

38,9

1860

107,9

1870

207,9

1880

367,0

1900

790,5

1920

1200,7

1933

1314

1944

1338

1955

1195

1965

1346

background image

Želiš da pročitaš svih 21 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti