Sanja  Djekic                                                                                                         Pravni fakultet 

 

UVOD 

      Prvostepeni postupak okončava se dispozitivnim radnjama parničnih stranaka ili odlukom 

suda,  a  ovo  okončanje  se  dešava  putem  strogo  formalnog  pravnog  akta,  koji  moţe  biti  u 

obliku presude, rješenja ili zapisnika o zaključenom sudskom poravnanju. 

Do  okončanja  postupka  dispozitivnim    radnjama  stranaka  dolazi  u  svakom  slučaju  kada  te 

parnične  radnje  neposredno  uzrokuju  okončanje  postupka.  U  uţem  smislu,  takva  radnja  je 

jedino zaključenje sudskog poravnanja. Dok u širem, smislu pod ovim podrazumjevamo i one 

radnje  stranaka  na  osnovu  kojih  sud  neposredno  donosi  neku  od  odluka  kojom  se  postupak 

okončava.  Takve  radnje  su  povlačenje  tuţbe  i  priznanje,  odnosno  odricanje  od    tuţbenog 

zahtjeva. 

      Sud okončava postupak metitornom odlukom, ili odlukom procesne prirode. Pravilo je da 

se postupak meritorno okonča  u formi presude, osim kada zakon propisuje da se o predmetu 

spora odlučuje rješenjem.  

     

U  postupku sud  uvijek donosi presudu kada odlučuje o tuţbenom  zahtjevu kao predmetu 

spora.  Presudom  se,  po  pravilu,  okončava  parnični  postupak  u  prvom  stepenu.  Stoga  je 

presuda  završni akt kojim se okončava raspravljanje i odlučivanje u prvostepenom postupku 

o predmetu spora. Sve radnje koje subjekti parnice i ostali učesnici u parnici preduzimaju od 

momenta podnošenja tuţbe do zaključenja glavne rasprave u sluţbi su donošenja presude kao 

glavnog akta. Presudom se ostvaruje sadrţaj sudske funkcije koja se sastoji u konkretizaciji 

opštih pravnih normi na pojedinačne ţivotne situacije.

 

      Pravila  postupka  obezbjeĎuju  da  donesena  presuda  bude  zakonita  i  da  se  pravovremeno 

donese, bez nepotrebnog odugovlačenja postupka. Zato je pravilna primjena pravila postupka 

vaţna za donošenja pravilne odluke. 

      Presudom sud odlučuje o osnovanosti tuţbenog zahtjeva tako što ili usvaja tuţbeni zahtjev 

ili ga odbija i to kako u glavnoj stvari tako i u sporednim traţenjima. Zaključak o osnovanosti 

tuţbenog zahtjeva (conclusio) izvodi se silogistickom operacijom: donju premisu (praemissa 

minor) obrazuje pravno relevantne činjenice, a gorna premisa (praemissa maior) odgovarajuće 

norme materijalnog prava. 

      Činjenično  stanje  sud  utvrĎuje,  po  pravilu,  izvoĎenjem  dokaza,  a  sadrţaj  pravnih  normi 

koje primjenjuje tumačenjem (lura novit curia). Kada je utvrdio obije premise sud supsumira 

(supsumatio) utvrĎeno stanje pod odgovarajuće norme materijalnog prava i izvodi zaključak o 

osnovanosti tuţbenog zahtjeva. 

1

 

                                                 

GraĎansko procesno pravo, autor Prof. Dr. Branko Čalija, Sarajevo 1986. godine 

Sanja  Djekic                                                                                                         Pravni fakultet 

 

POJAM PRESUDE

 

     

U  parničnom  postupku  sud,  po  pravilu,  donosi  presudu  kad  odlučuje  o  osnovanosti  ili 

neosnovanosti tuţbenog zahtjeva.      

      Presudom  sud  odlučuje  o  zahtjevu  koji  se  tiče  glavne  stvari  i  sporednih  traţenja.  Ako 

postoji  više  zahtjeva,  sud  će  o  svim  tim  zahtjevima  odlučiti  jednom  presudom  (član  176. 

Sluţbeni glasnik Republike Srpske br. 58 ZPP). 

 

DONOŠENJE PRESUDE 

 

      Sud  donošenju  presude  pristupa  odmah    nakon  okončanja  rasprave.  Samo  u  sloţenijim 

sporovima  zakon  dopušta  odstupanje,  pa  se  u  takvim  sporovima  donošenje  presude  moţe 

odloţiti  na  osaam  dana.  Donošenje  presude  je  poseban  stadij  postupka  koji  otpočinje 

vjećanjem  i glasanjem, a završava se objavljivanjem presude.  

      Vjećanje  i  glasanje  obavlja  se  uz  isključenje  javnosti,  čime  se  obezbjeĎuje  ostvarenje 

sudske nepristrasnosti ( u prostorijama u kojima se obavlja vjećanje mogu biti prisutni samo 

članovi vijeća i zapisničar).  

     Vjećanjem  i  glasanjem  rukovodi  predsjednik  vjeća  koji  je  duţan  da  se  stara  da  se  sva 

pitanja  svestrano  i  potpuno  razmotre.  Predsjednik  vjeća  glasa  poslednji.  Za  svaku  odluku 

vijeća  potrebna  je  većina  glasova.  Načelo  neposrednosti  zahtjeva  da  u  donošenju  odluke 

učestvuju isti članovi vijeća koji su bili na poslednjem ročištu za glavnu raspravu. 

 

SAOPŠTAVANJE PRESUDE 

 

      Presuda se saopštava na dva načina, prisutnim licima  saopštava se objavljivanjem, dok se 

drugim saopštava dostavljanjem pismene izrade presude. 

      Objavljivanje  presude  je  završni  čin  u  procesu  njenog  donošenja.  Objavljivanje  presude 

sastoji  se  u  javnom  čitanju  izreke  čiji  se  sadrţaj  fiksira  prethodno,  pismeno  u  zapisniku. 

Prisustvo stranaka nije nuţno pri objavljivanju presude. Ukoliko sud odstupa od pravila koje 

nalaţe  da  se  presuda  donese  neposredno  nakon  zaključenja  glavne  rasprave,  što  je  u  duhu 

načela  neposrednosti,    nego  odlaţe  njeno  donošenje,  tada  se  presuda  ne  objavljuje,  nego  je 

stranka  saopštava  dostavljanjem.  U  takvim  situacijama  kada  se  presuda  ne  objavljuje, 

momenat  njenog  otposlanja  strankama  zamjenjuje  momenat  objavljivanja,  odnosno 

objavljivanje: momentom otposlanja presuda stice svojstva sudskog akta. 

background image

Sanja  Djekic                                                                                                         Pravni fakultet 

 

DOSTAVLJANJE I PISMENA IZRADA PRESUDE 

       

      Sud će, nakon zaključenja glavne rasprave, obavjestiti parnične stranke o datumu uručenja 

presude.  U  odredbama  ZPP,  umjesto  o  uručenju  odluke,  govori    se  o  donošenju  odluke. 

Odluka se, meĎutim, donosi u jednom ranijem momentu i pismeno izraĎuje prije nego što se 

uruči  ili  dostavi  strankama.  Ukoliko  jedna  od  parničnih  stranaka  nije  prisustvovala  glavnoj 

raspravi, sud će tu stranku pismeno obavjestiti o datumu uručenja presude. 

      Stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomoćnici duţni su preuzeti presudu u 

zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu u skladu sa odredbama o dostavljanju. Pravilo 

o uručenju presude zakonodavac je predvidio u namjeri da se parnični postupak završi sa što 

manjim  utroškom  sredstava  i  vremena.  Sve  presude,  osim  presude  zbog  propuštanja  i 

drugostepene presude, stranke preuzimaju u zgradi suda. Ako sud obavjesti parničnu stranku 

o datumu uručenja presude u zgradi suda, stranka ne doĎe da preuzme presudu, sud joj neće 

dostavljati presudu po pravilima o dostavljanju pismena. 

      U izuzetnim okolnostima, sud moţe, na zahtjev stanke, odlučiti da se presuda ne uručuje 

već  da  se  dostavi  na  način  predviĎen  odredbama  o  dostavljanju.  Odredbama  ZPP  nije 

predviĎeno  kad  se  radi  o  izuzetnim  okolnostima,  tako  da  će  sud  u  svakom  konkretnom  

slučaju ocijeniti da li postoje izuzetne okolnosti , odnosno sam sud će sadrţinu ovog pravnog 

standarda  popunjavati.  Sud  mora  ocijeniti  razloge  da  li  je  stranka  imala  opravdan  razlog  i 

postoje li izuzetne okolnosti da sud napravi izuzetak od pravila o dostavljanju presude. 

      Ukoliko stranka nije bila uredno obavještena o datumu preuzimanja presude, sud će joj u 

tom  slučaju  dostaviti  presudu  u  skladu  sa  pravilima  o  dostavljanju  pismena.  Presuda  zbog 

propuštanja  i  presuda  drugostepenog  suda  koja  je  donesena  bez  odrţavanja  rasprave 

dostavljaju se po pravilima o dostavljanju pismena. 

      Za trenutak dostavljanja presude vezana su odreĎena pravna dejstva : 

1.

 

presuda proizvodi dejstvo prema parničnim strankama 

2.

 

parnične strankese mogu odreći prava na pravni lijek 

3.

 

počinje teći parcioni rok 

4.

 

počinju teći rokovi za izjavljivanje pravnog lijeka 

5.

 

počinje da teče rok za traţenje dopunske presude 

6.

 

nastupa  pravosnaţnost  pod  uslovom  da  bezuspješno  protekne  rok  za  izjavljivanje 

pravnog lijeka 

3

 

                                                 

Parnično procesno pravo autor dr. Gordana Staković, dr. Raka Račić, Trebinje 2008.godine 

Sanja  Djekic                                                                                                         Pravni fakultet 

 

FORMA I SADRŢINA PRESUDE 

 

      Presuda  se  donosi  u  pismenoj  formi.  Time  se  na  nesumljiv  način  utvĎuje  njen  sadrţaj  o 

obezbjeĎuje relativno trajan dokaz o njenom postojanju. Sadrţaj presude odreĎen je zakonom. 

Pismeni  sastav  presude  sastoji  se  iz  odreĎenih  djelova  :  uvoda  ili  zaglavlja, 

dispozitiva(izreka), obrazloţenja, pouke o pravnom lijeku protiv izjavljene presude i potpisa 

sudije. 

      Uvod  ili  zaglavlje  presude  sadrţi  :  naziv  suda  ,  ime  i  prezime  sudije,  ime  i  prezime, 

prebivalište odnosno boravište stranaka, te podatke o zastupnicima, kratku oznaku predmeta 

spora  i  njegovu  vrijednost,  dan  zaključenja  glavne  rasprave,  označenje  stranaka  i  njihovih 

zastupnika koji su prisustvovali  na glavnoj raspravi , te dan kad je pesuda donesena. 

      Dispozitiv  ili  izreka  presude  sadrţi  odluku  suda  o  usvajanju  ili  odbijanju  pojedinih 

zahtjeva  koji  se  tiču  glavne  stvari  i  sporednih  traţenja,  kao  i  odluku  o  postojanju  ili 

nepostojanju  potraţivanja  istaknutog  radi  prebijanja.  Dispozitiv  presude  sadrţi  i  odluku  o 

praničnim toškovima bez obzira što ona ne spada u presudu u materijalnom smislu. Dispozitiv 

presude mora biti precizno odnosno nedvosmisleno formulisan. Svaki stav u kome je sadrţana 

odreĎena zapovjest mora biti precizan, jasan i saţet. Ovo iz razloga jer je izreka pojedinačna 

pravna norma koja je istovremeno i zapovjest za parnične stranke. 

      Obrazloţenje  presude  mora  biti  jasno  odvojeno  od  dispozitiva  presude.  Obrazloţenje 

presude se sastoji iz dva dijela. U prvom dijelu obrazloţenja presude navodi se detaljan opis 

predmeta spora, tako što se iznosi zahtjev tuţioca i činjenice na kojim je on zasnovan. Potom 

se  iznosi  odbrana  tuţenog  :  procesni  prigovori  kojima  je  ukazivano  nepostojanje  procesnih 

smetnji da bi iz tog razloga  tuţba bila odbačena, materijalnopravni prigovori koji je tuţeni 

istakao i navodi kojima je osporavao osnovanost tuţbenog zahtjeva kako bi ga sud odbio kao 

neosnovanog. 

      U  drugom  dijelu  obrazloţenja  sud  uznosi  svoje  razloge,  odnosno  svoj  stav  u  pogledu 

činjenica  koje  je  utvrdio,  kao  i  pravna  pravila  koja  je  primjenio.  U  ovom  dijelu  sudija 

obrazlaţe  na  koji  način  je  izveo  činjenični  zaključak,  pa  potom  obrazlaţe  kako  je  pravno 

kvalifikovao  predmet  spora.  Sud  je  posebno  duţan  da  u  obrazloţenju  navede  kojim  su 

dokazima sporne činjenice utvrĎivane, odnosno kako je sud pojedine dokaze ocjenio i na koji 

je način došao do uvjerenja o istinitosti pravno relevantne činjenice. Sud je duţana da utvrdi 

istinitost. Potom sud iznosi pravnu ocjenu  pravno relevantnih činjenica i, na kraju, kako je, i 

na  osnovu  primjene  kojih  pravnihnormi,  izveo  zaključak  o  osnovanosti  odnosno 

background image

Sanja  Djekic                                                                                                         Pravni fakultet 

 

TUMAČENJE PRESUDE 

       

 

      

U    odreĎenim  situacijama  biće  neophodno  tumačiti  presudu.  Presuda  moţe  biti  nejasna 

odnosno dispozitiv i obrazloţenje mogu biti protivrijecni. Ako protiv presude bude izjavljena 

ţalba,  a  dispozitiv    i  obrazloţenje    su  u  koliziji,  instancioni  sud  će  tumačiti  presudu  da  bi 

mogao da izvrši kontrolu njene zakonitosti.

 

      Kada se presuda koristi  kao dokaz, a ona je, istovremeno, , i nejasna, sud koji sprovodi 

konkretni postupak mora da utvrdi pravi smisao nejasne presude. 

      Sud  koji  tumači  jednu  presudu  ne  donosi  neku  posebnu  odluku  o  izvršenom  tumačenju. 

Tumačenje presude je neophodno kako bi se odlučilo u nekoj pravnoj stvari i ono, po pravilu, 

sluţi za konkretan  slučaj.  

 

NEPOSTOJEĆA PRESUDA I PRESUDA BEZ PRAVNOG DEJSTVA 

 

      Pravilima  procesnog  prava  nije  odreĎeno  kad  je  presuda  nepostojeća  odnosno  kad  je 

presuda  bez  pravnog  dejstva.  Nepostojeća  presuda  je  ona  presuda  koja  nema  sva  potrebna 

svojstva  presude.  Nepostojeća  presuda  npr.  postoji  ako  je  donesena  u  postupku  protiv 

izmišljene stranke ili stranke koja ne postoji ili kad presudu o konkretnom sporu nije donio 

sud već neki drugi organ. Presuda je nepostojeća ako nije donesena u okviru vršenja sudske 

funkcije (npr. na simulaciji suĎenja u okviru vjeţbi na fakultetu) ili ako je izostala neka radnja 

u  postupku  njenog  donošenja  (npr.  nije  bilo  vjećanja  i  glasanja  prilikom  donošenja  presude 

pred instancionim sudom). 

      Nepostojeća  presuda  ne  proizvodi  nikakva  dejstva.  Stoga  nema  razloga  da  se  ta  presuda 

pobija pravnim lijekom. Ali ako postoji pravni interes nekog lica, ono moţe podići tuţbu da 

se utvrdi da presuda ne postoji. 

      Presuda bez pravnog dejstva je, za razliku od nepostojeće presude, pravno egzistentna ali 

zbog  odreĎenih  razloga  ona  ne  moţe  da  proizvede  pravno  dejstvo.  Presuda  bez  pravnog 

dejstva je :  1) presuda koja je donesena nakon povlačenja tuţbe,  2)  presuda kojom se izriče 

pravna  posljedica,  3)  koja  nije  predviĎena  normama  materijalnog  prava,  4)  presuda  koja  je 

ukinuta  odlukom  instancionog  suda,  5)  presuda  koja  je  donesena  u  brakorazvodnoj  parnici 

nakon povlačenja tuţbe, 6) presuda koja je stavljena van snage jer su stranke nakon donošenja 

prvostepene presude zaključile sudsko poravnanje. 

 

Želiš da pročitaš svih 35 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti