FAKULTET ZA SAOBRAĆAJ I KOMUNIKACIJE
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA:
Dijagnostika i održavanje cestovnih vozila
Tema rada:
Dijagnostički uređaj, karaktristike i upotreba ( primjer )
Predmetni nastavnik:
Red. Prof. dr. Osman Lindov
Asistent:
Mr.Sc. Adnan Omerhodžić
Student:
Topalović Haris
Broj indeksa:
6395
Usmjerenje:
Cestovni saobraćaj
Godina studija:
III
Rezultat rada:
Sarajevo, 2016 god.
2
Sadržaj
Sadržaj.......................................................................................................................................... 2
Uvod............................................................................................................................................. 3
1. Osnove primjene dijagnostike.................................................................................................... 4
1.1 Tester uređaj Actia XS PassThru+ .......................................................................................... 6
1.3 OBD II..................................................................................................................................... 6
2 Primjer rada dijagnostičkog uređaja............................................................................................ 7
Zaključak....................................................................................................................................... 13
Literatura....................................................................................................................................... 14
4
1 .Osnove primjene dijagnostike
Osnovni princip autodijagnostike se zasniva na tome da svaki modul u automobilu (motor, ABS,
climatronic itd.) ima memoriju u koju se zapisuju sve greške ili kvarovi koji su nastali tijekom
vožnje. Uz pomoć dijagnostičkog programa mogu se očitati podaci iz te memorije pa je kvar na
taj način vrlo lako pronaći, a da se ne ide u detaljniju demontažu ili rastavljanje motora. Za
primjenu dijagnostike potrebno je računalo kojim se povezuje na tehnički sustav. Kodove
pogrešaka računalo nekog sustava zapisuje u svoju memoriju kada primijeti neku nelogičnost u
radu. Kod se sastoji od slovne oznake i broja, te od vrlo kratkog i šturog opisa u obliku nekoliko
riječi. Ono upućuje korisnika (npr. automehaničara) na pogrešku u točno određenom dijelu
sustava, ali to ne znači da pokazuje koji rezervni dio treba zamijeniti ili gdje je možda greška u
ožičenju.
1
Korisnik počinje s dijagnozom i traži pogrešku na onom dijelu sustava na kojem mu je
ukazao kôd greške. Koristeći tehničke informacije koje se odnose samo na točno određeni sustav
i model automobila na kojem se radi dijagnoza, korisnik počinje s nizom mjerenja (obično su to
mjerenja napona i otporan na pojedinom strujnom krugu). Uspoređivanjem podataka iz tehničkih
informacija dolazi se do rješenja i utvrđivanja mjesta kvara na sustavu. Dijagnoza na elektronski
reguliranim sustavima današnjih automobila je nemoguća bez pomoći prijenosnog računala i
tehničke informacije proizvođača automobila (uz poznavanje principa rada sustava). Kod
računalom reguliranih sustava česte su povremene pogreške. To su pogreške koje nisu
konstantne, nego se ponekad ili povremeno pojavljuju. Ako se radi standardna procedura
dijagnoze dok greška nije prisutna, tehničke informacije mogu uputiti servisera na krivo rješenje.
Stoga prijenosna dijagnostička računala mogu snimati ulazne i izlazne parametre nekog sustava
tijekom njegova rada, te se pregledom snimke (uspoređivanjem snimljenih podataka s onima iz
tehničke informacije) može doći do zaključka i ispravne dijagnoze.
1
Primjena dijagnostike kao osnove održavanja po stanju na primjeru motora osobnog automobila, Veljko Kondić, Marko Horvat,
Franjo Maroević , stručni članak, Tehnički glasnik 7, strana 36
