UNIVERZITET ZA POSLOVNE STUDIJE BANJA LUKA
FAKULTET ZA POSLOVNE I FINANSIJSKE STUDIJE
BIJELJINA
SEMINARSKI RAD
MAKROEKONOMIJA
Tema: Inflacije i nezaposlenost
Student:
Broj indeksa:
Novembar 2011. godine, Bijeljina
Inflacije i nezaposlenost
December 30, 1899
4
1. POJAM INFLACIJE
Postoji više definicija pojma inflacije, ali se u krajnjoj liniji mogu svesti na stav da inflacija
predstavlja kontinuirani rast opšteg nivoa apsolutnih cijena, ili kontinuirani pad vrijednosti
novca. Postoji i pojam tzv. „čiste” inflacije kao hipotetičkog koncepta u kome sve cijene
rastu bez promjene u relativnim cijenama. Međutim, realnost ekonomskog života je da
pored rasta opšteg nivoa cijena, dolazi i do promjena u okviru relativnih cijena. Treba
razlikovati inflaciju kao kontinuelni proces i cjenovni šok kao kratkotrajni proces. Cjenovni
šokovi su posljedica neočekivanih poremećaja u ponudi i tražnji (naftna kriza, monetarni
udari, rast kamatnih stopa i najamnina) i najčešće prethode inflaciji, ili dovode do njene
akceleracije. Dvije su napomene bitne kada je o definiciji inflacije riječ:
1. inflacija se odnosi na rast opšteg nivoa cena,
2. inflacija postoji kada je rast cena nepovratan.
Osnovna karakteristika današnje inflacije je njena univerzalnost, trajnost i moć brzog
prenošenja i širenja. Inflacija je stoga postala vrlo heterogen fenomen, gotovo neponovljiv
u istom obimu, koji dobija društveno-ekonomski karakter, a potpuno je različit u različitim
privredama. Inflacija je postala svjetski problem. Ona je, iako u blagom obliku, pratilac
privrednog razvoja. U zemljama u razvoju ona se javlja u većem obliku nego u razvijenim
industrijskim zemljama. Izvori te sklonosti inflaciji često se traže u deficitnom finansiranju
razvoja, pošto u pojedinim periodima razvoja privrede inflacija služi kao metod za
ostvarivanje određenih ciljeva, posebno kao metod ubrzanog ekonomskog razvoja i
ostvarenja politike pune zaposlenosti. Poseban problem u periodu visoke stope inflacije je
to što se istovremeno javlja tendencija opadanja i niskih stopa privrednog rasta i sve jače
izražena recesija i nezaposlenost. U razvijenim zemljama uočava se brži razvoj inflacije
praćen nižom stopom rasta, a u nekim godinama, negativnom stopom rasta.
Veoma bogata literatura iz oblasti inflacije klasifikuje sve definicije inflacija u četiri
osnovna tipa po njihovim uzrocima:
1. inflacija je posljedica viška tražnje u kome je suviše mnogo novca i suviše malo roba,
2. inflacija je pad vrijednosti novca mjeren rastom deviznog kursa,
3. inflacija je prekomjerni rast količine novca,
4. inflacija je neanticipirani rast cijena kao posljedica šokova (na strani ponude i
5. tražnje).
2. POJAM NEZAPOSLENOSTI
Radna snaga ili aktivno stanovništvo sastoji se od zaposlenih osoba (koje se bave nekim
aktivnim zanimanjem i osoba koje rade u poljoprivredi) i nezaposlenih osoba (prijavljenih
zavodima za zapošljavanje, osoba na odsluženju vojnog roka ili na izdržavanju kazne koje
su prije bile ekonomske aktivne), razvrstanih prema ekonomskoj aktivnosti. Zaposlenost je
jedno od onih makrostrukturalnih obilježja koja imaju direktan i presudan uticaj na život
većine stanovnika neke zemlje. No, biti zaposlen, ne znači samo imati osiguranu
egzistenciju, nego i socijalni status usled konteksta zaposlenosti te pristup društvenim
Inflacije i nezaposlenost
December 30, 1899
5
mrežama i informacijama na radnom mjestu. Zato će i svaka promjena u strukturi
zaposlenosti izazvati i značajne posljedice na individualnom nivou. Nezaposlenost je stanje
u kojemu se dio radno sposobnih članova društva ne može zaposliti primjereno svojim
sposobnostima i kvalifikacijama, uz uobičajenu platu. U nezaposlene se ubrajaju i svi
članovi društva koji su djelimično zaposleni, ali njihova radna snaga nije u punoj mjeri
iskorišćena, ne rade puno radno vrijeme i nemaju primanja dovoljna za normalno
izdržavanje.
Osoba se smatra nezaposlenom ako nema posao i aktivno ga traži… ljudi koji nemaju posao
niti ga traže su “obeshrabreni radnici” i ne ubrajaju se u radnu snagu.
1
1. Puna zaposlenost postoji kada svi koji imaju znanje i vještine i žele posao su
zaposleni.
2. frikciona nezaposlenost: proizvodne mogućnosti društva tada su potpuno
iskorišćene i nezapolenost je na minimum frikcione nazaposlenosti – privremeno su
nezaposleni samo oni radnici koji prelaze s jednog na drugi posao (oko 5-6%
ukupne radne snage). Odražavanje zaposlenosti na ovom frikcionom minimum
vezuje se za neubrzavanje inflacije.
3. Strukturna nezaposlenost: na kratak rok stok kapitala je fiksan, i to je gornja granica
ponude rada koju jedna privreda može apsorbovati na kratak rok. Ukoliko
raspoloživa ponuda rada nadmaši ovu granicu tada se javlja strukturna
nezaposlenost koja se može umanjiti ili otkloniti: promjenama u strukturi ili veličini
stoka kapitala, promjenama kvaliteta ponude rada koja se razlikuje od kvaliteta
tražnje za radom kroz obrazovanje, kvalifikacije/prekvalifikacije i prostorno
realociranje.
4. Nedovoljna zaposlenost ne mora se ispoljavati u formi otvorene nezaposlenosti.
Nezaposlenost se na mnogo različite načine može prikriti:
1. potencijalni radnici mogu biti potpuno izvan ponude rada, jer su “penzionisani”,
“kućne pomoćnice”, “student”, mogu početi da rade ukliko se tražnja za radom
poveća (tzv. obeshrabreni radnici) za koje je teško ustanoviti koliko se ljudi nalazi u
pojedinim kategorijama nezaposlenosti,
2. radnici i dohoci mogu biti podjeljeni na pojedine radnike i to tako da svako radi
manje sati, dana ili manje intenzivno (deoba posla u poljoprivredi zbog viška
ponude rada, kada je ograničena ponuda zemlje),
3. “nedovoljna zaposlenost” u niskoproduktivnim i inferiornim djelatnostima
(“neformalna” zaposlenost u urbanism sektorima zemalja u razvoju).
Ključna obilježja nezaposlenosti po R. Lajardu su:
1. neazposlenost oscilira tokom vremena,
2. nezaposlenost više varira između ciklusa nego unutar njih,
1
Dr Hamid Alibašić, Dr Miomir Jakšić, „Makroekonomska analiza“, Hamgraf, Brčko, 2005. godine, str. 346.
