Dečiji crtež
UNIVERZITET U TRAVNIKU
EDUKACIJSKI FAKULTET
ODSJEK ZA RAZREDNU NASTAVU
DJEČIJI CRTEŽ I KARAKTERISTIKE DJEČIJEG CRTEŽA
SEMINARSKI RAD IZ RAZVOJNE PSIHOLOGIJE
Kandidat Mentor
Spahić Irma V. Ass. Arnela Hujkić
Travnik, januar 2015.
1
SADRŽAJ
SADRŽAJ.............................................................................................................................1
UVOD....................................................................................................................................2
1. RAZVOJ DJEČIJEG
CRTEŽA.........................................................................................................................3
2. PROCES IZRADE CRTEŽA.......................................................................................4
3. VELIČINA DJEČIJEG CRTEŽA...............................................................................5
4. BOJA DJEČIJEG CRTEŽA.........................................................................................8
5. CRTEŽ KAO TEHNIKA PSIHODIJAGOSTIČKE PROCJENE..........................10
6. POUZDANOST CRTEŽA...........................................................................................11
ZAKLJUČAK......................................................................................................................13
LITERATURA....................................................................................................................14

3
1. RAZVOJ DJEČIJEG CRTEŽA
Crtež predstavlja jedan od načina kojima se djeca izražavaju. S obzirom da većina djece rado crta
i osjeća se ugodno u toj aktivnosti, psiholozi koriste izradu crteža kao odličan način uspostave
odnosa s djetetom i kao jednu od važnih tehnika psihodijagnostičke procjene i tretmana. U
interpretaciji dječijeg crteža nikako se ne smije zanemariti dob kao jedan od važnih faktora;
određen oblik ili element crteža u jednoj dobi može biti uobičajen, dok se u nekoj drugoj smatra
neprikladnim te može ukazivati na određene razvojne, emocionalne ili neurološke teškoće.
Općenito govoreći, s porastom dobi dječiji crteži sadrže više detalja, tačnije proporcionalne
odnose i postaju realističniji (Thomas i Silk, 1986). Razvoj crteža odvija se u četiri stadija; prvi
stadij počinje u 18. mjesecu, kada djeca počinju ostavljati tragove na papiru, i završava oko
polovine treće godine života. Taj stadij poznat je i kao "faza šaranja", s obzirom da nije moguće
odrediti temu nacrtanog. Autori se slažu da ti crteži nisu reprezentacija nečega, već određena
vježba vizualno-motoričke koordinacije.
Crteži djece u dobi od dvije i pol do pet godina predstavljaju reprezentaciju nečega. U toj dobi
djeca najavljuju temu crteža prije nego što se upuste u crtanje. Crtež postaje prepoznatljiv, kao i
upotreba različitih oblika unutar istog crteža, te se javljaju detalji. U ovom stadiju djeca počinju
koristiti sheme za crtanje različitih likova; određeni oblik služi im za prezentaciju različitih tema
te počinju koristiti određene oblike za crtanje tačno određenih tema. Poznato je da crtež čovjeka
u tom razdoblju sadrži krug sa detaljima koji prikazuju elemente lica i noge, rjeđe ruke. Taj oblik
ljudske figure naziva se punoglavcem, a stadij shematskim zbog spomenute upotrebe shema
(Thomas i Silk, 1990). Dječije oslanjanje na usvojene sheme vidljivo je posebno u crtanju
nepoznatih tema; u tim situacijama ona često kao početan oblik koriste shemu uobičajenu za
poznate teme, koju onda dodatno oblikuju. Crteži životinja, npr., otkrivaju postojanje shema ili
4
specifičnih obilježja korištenih u crtanju ljudske figure, dok crteži čovjeka ne sadrže specifična
obilježja korištena u crtežu životinja (Thomas i Silk, 1986).
U slijedećem stadiju, koji traje od pete do osme godine života, javlja se realizam u dječijim
crtežima. Luquet (1933) ga naziva "intelektualnim realizmom" (prema Thomas i Silk, 1990) jer
djeca crtaju postojeće elemente koji nisu vidljivi i postojeće elemente koje je nemoguće vidjeti
zbog ugla prikazivanja, kao što su rendgenske zrake, fetus u majčinom stomaku ili obje noge
jahača prikazanog iz profila. Međusobni odnosi likova i elemenata bolje oponašaju njihove
stvarne odnose, te se javljaju i ostali dijelovi ljudske figure.
Od osme godine do adolescencije traje stadij "vizuelnog realizma" po Luquetu (1933, prema
Thomas i Silk, 1990). Javljaju se trodimenzionalni crteži te se nastavlja tendencija što tačnijeg
prikaza realnih odnosa i veličina. U ovom stadiju interindividualne razlike u crtežima sve su
manje. Neki autori smatraju da su crteži djece u ovoj dobi manje pogodni za izražavanje emocija
zbog rastućeg vizuelnog realizma, a drugi dodaju da školovanje kojem su podvrgnuta djeca u
ovoj dobi snažno utječe na uniformnost crteža, oduzimajući im tako vlastitu, kreativnu kvalitetu
u korist konvencija.
Važno je naglasiti da su dobne granice navedenih faza fleksibilne; njihov početak i kraj nije
fiksno određen te se elementi iz jedne faze mogu prenositi u drugu.
2. PROCES IZRADE CRTEŽA
Mnogi autori primijetili su da analiza gotovog crteža nije dovoljna za dijagnostičke, terapijske ili
istraživačke svrhe, između ostalog i zato što je proces izrade crteža složen. Brojni faktori prisutni
u procesu izrade crteža utječu na njegov završni oblik. Jedan od njih je način kompozicije crteža;
česta je izrada crteža od nekoliko jednostavnih oblika jer jedan oblik može predstavljati različite
stvari.
U crtežu koji se sastoji od više povezanih ili nepovezanih dijelova važan faktor procesa izrade je
planiranje. Planiranje se sastoji od tri koraka; prvi je redoslijed crtanja sastavnih dijelova. Drugi
je korak pozicioniranje prvog lika; potrebno je sačuvati prostor za elemente koji će uslijediti.
Napokon, sve dijelove koji će uslijediti potrebno je rasporediti na odgovarajući način kako bi
činili cjelinu s prethodno nacrtanim dijelovima. Važnu odluku koju djeca moraju donijeti u
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti