1
Sadržaj
Uvod
.................................................................................................................................................... 2
1. Određenje pojma pravosnažnost presude ................................................................................ 3
2. Procesna (formalna) pravosnažnost ......................................................................................... 6
3. Materijalna pravosnažnost ....................................................................................................... 9
1.1. Res iudicata .................................................................................................................... 10
1.2. Dejstvo presuđene stvari ................................................................................................. 11
4. Granice pravosnažnosti ......................................................................................................... 11
1.1. Objektivne granice pravosnažnosti ................................................................................. 11
1.2. Subjektivne granice pravosnažnosti ............................................................................... 12
1.3. Vremenske granice pravosnažnosti ................................................................................ 13
5. Posljedice pravosnažnosti ..................................................................................................... 13
Zaključak
......................................................................................................................................... 14
Literatura
......................................................................................................................................... 15
2
Uvod
Kada se među strankama javi sporni pravni odnos, on se reguliše kroz sudski postupak donošenjem
presude. Pravni poredak je regulator društvenih odnosa, a svoju ulogu obavlja posredstvom sudske
funkcije. Donesene presude u postupcima predstavljaju zakon za stranke. Njima se opredmećuje
sadržaj sudske funkcije konkretizacijom opće pravne norme na pojedinačne situacije u društvenim
odnosima (rješavanje spora između subjekata određenog odnosa). Okončavanje spornih pravnih
odnosa među strankama u društvenim odnosima na nesumnjiv i konačan način znači postojanje
pravne sigurnosti.
Efekat koji presuda proizvodi kod stranaka je sljedeći. Stranka koje je obavezana presudom mora biti
svjesna da će odlukom predviđenu obavezu morati ispuniti pod prijetnjom prinudnog izvršenja ili
dobrovoljno. Stranka koja je uspjela u sporu mora znati da ima državu iza sebe, odnosno da će joj
država pomoći da ostvari svoje pravo. Presuda mora imati sigurnost, izvjesnost u njenu promjenljivost
i autoritet kako bi se mogla tretirati pravosnažnom. Donesena sudska odluka ima pravni autoritet, te
objavljivanjem vezuje sud, a od momenta dostavljanja strankama djeluje i prema njima. Naravno, u
ovom slučaju se još uvijek radi o prvostepenoj presudi koja nije pravosnažna. U daljem postupku
dolazi do povećanja pravne snage sudske odluke, odnosno presude, jer okončavanjem postupka po
pravnim lijekovima, redovnim i vanrednim, sudska odluka dobiva snagu pravosnažnosti i izvršnosti te
apsolutne neopozivosti (više nema mogućnosti njene izmjene).
1
Potrebno je naglasiti da vezanost suda (svojom) presudom nije isto što i pravosnažnost, o čemu će biti
pisano u prvom dijelu rada. Glavni dio rada će se odnositi na formalnu i materijalnu pravosnažnost. O
predmetu u kome je pravnosnažno odlučeno ne može ponovo da se raspravlja u parnici u kojoj je ta
odluka donesena, niti u nekoj drugoj parnici koja bi se pokrenula po istom pitanju, odnosno radi se o
res iudicata što je tema četvrtog dijela rada. U posljednjem dijelu bit će dat osvrt na granice
pravosnažnosti (objektivne i subjektivne).
1
„Pravosnažnost sudske odluke“, CHRIS, preuzeto sa:
http://chris-network.org/2007/01/pravosnaznost-sudske-odluke/
,
dana 06.11.2017.
4
– sud je vezan presudom koju je izrekao (ne može je izmijeniti ni opozvati od trenutka kada je
objavljena ili otpravljena iz suda);
– vezanost suda svojom presudom znači kraj jedne instance u parnici. Pravo žalbe omogućava
nezadovoljnoj stranci da uloži pravni lijek i otvori postupak pred sudom više instance, koji
može potvrditi, preinačiti ili ukinuti presudu suda niže instance te pravnu stvar vratiti na
ponovno raspravljanje i odlučivanje;
– kada prođe rok (a stranke ne ulože pravni lijek, ili povuku uloženi ili je po uloženom pravnom
lijeku donijeta odluka u posljednjoj instanci) donesena presuda se više ne može pobijati
redovnim pravnim lijekovima i ona postaje pravosnažna, a dotle sporna stvar postaje
presuđena stvar koja vezuje sve sudove u zemlji (osim krivičnih), pa se o zahtjevu o kojem je
pravosnažno odlučeno ne može pokrenuti nova parnica, odnosno takva tužba će biti odbačena;
– vezanost suda za pravosnažnu presudu znači kraj parnice sa završavanjem spora između
stranaka koje su također vezane presudom pa u budućnosti moraju svoje ponašanje prilagoditi
obavezama iz presude;
– dejstvo pravosnažnosti podrazumijeva vezanost sudova za sadržaj presude (u kasnijim
parnicama je sadržaj presude mjerodavan). To znači da kasniji sud ima obavezu da raniju
pravosnažnu presudu primi takvu kakva je u slučaju kada je pokrenuta nova parnica o istom
spornom predmetu između istih stranaka i u slučaju kada odluka u novoj parnici zavisi od
rješenja jednog pravnog pitanja koje je pravosnažno riješeno ranijom presudom;
– vezanost suda ranijom pravosnažnom presudom u istoj stvari ima za cilj sprečavanje kolizije
presuda do koje bi zasigurno dolazilo kad bi se o istoj pravnoj stvari moglo ponovo da se
raspravlja i odlučuje (
ne aliter modus litium multiplicatus summam et inexplicabliem faciat
difficultatem, maxime si diversae pronunciarentur
).
3
Postupak za rješavanje spora u jednom građanskopravnom odnosu treba rezultirati odlukom koja će
odgovarati stvarnom i pravnom stanju spornog odnosa, ali i odlukom koja će unijeti potpunu
izvjesnost u do tada sporni pravni odnos, te koja će biti definitivna. Dejstvo pravosnažnosti ne nastupa
samim donošenjem prvostepene presude u postupku koji dozvoljava pobijanje presude. Pobijanje
presude redovnim pravnim lijekom znači da je sud koji ju je donio ne može opozvati, ukinuti ili
preinačiti, odnosno vezan je svojom presudom. Takav slučaj nije sa višim sudom koji nije vezan
presudom nižeg suda. Sud kao cjelina će biti vezan presudom, odnosno odlukom suda posljednje
instance koja stupa u pravnu snagu, to jest postaje pravosnažna. Dakle, u određenom momentu u
razvoju parnice presuda postaje neizmjenjiva u instancionom postupku, uz rizik da možda ne bude
3
Marković M., „Pravosnažnost“, preuzeto sa:
http://www.prafak.ni.ac.rs/files/zbornik/sadrzaj/zbornici/z17/01z17.pdf
,
06.11.2017.
5
apsolutno ispravna, a to znači da vezuje stranke i sud jer je pravosnažna, a ne nužno zato što je
ispravna. Ustanova pravosnažnosti je nastala kao rezultat potrebe za definitivnim pravnim
situacijama, pa se mogućnost preispitivanja sudskih odluka sadržinski i vremenski ograničila.
Presudom sudija formuliše „volju zakona“ u konkretnom slučaju, pa se o istoj pravnoj stvari između
istih stranaka ne može voditi nova parnica (
ne bis in idem
, ne može se ponovo raspravljati i odlučivati
o istom). Razlozi za ovakvo ograničenje su jednostavni, a prvenstveno radi izbjegavanja
neracionalnog opterećivanja suda i rušenja ugleda pravosuđa protivrječnim presudama o istom
pitanju.
4
Dodatni razlozi protiv pokretanja parnice poslije pravosnažne odluke se ogledaju u očuvanju
općeg interesa (pravovremeno uspostavljanje i održavanje pravnog mira i sigurnosti pravnih odnosa),
a i interesa pobjedničke strane.
Pravosnažna presuda proizvodi niz posljedica koje određuju njenu pravnu snagu (zakonska snaga
presude ili pravosnažnost), a s obzirom na vrstu posljedica koje proizvodi, može se pisati o formalnoj
(procesnoj) pravosnažnosti i materijalnoj pravosnažnosti.
Slika 1. Oblici pravosnažnosti
2. Procesna (formalna) pravosnažnost
Presuda koja se više ne može pobijati redovnim pravnim lijekovima stiče formalnu (procesnu)
pravosnažnost. To ne znači da se presuda ne može uopće pobijati, već samo da se ne može pobijati
4
Marković M., „Pravosnažnost“, preuzeto sa:
http://www.prafak.ni.ac.rs/files/zbornik/sadrzaj/zbornici/z17/01z17.pdf
,
06.11.2017.
Pravosnažnost
Procesna/formalna
Jedinstvena
Podijeljena
Materijalna
