Penzijski fondovi
Ekonomski fakultet Univerzitet u Beogradu
PENZIJSKI FONDOVI
- seminarski rad –
Kandidat:
Mentor:
Milanka Milovanović 309/12
dr Irena Jaković
SADRŽAJ:

2
KRATKA ISTORIJA
Prvi pojedinačni slučajevi odobravanja penzija u Srbiji potiču iz prve polovine XIX
veka. U drugoj polovini XIX veka uvode se penzije za pojedine kategorije zaposlenih
(uglavnom za činovnike). Prvi opšti zakon o penzijskom osiguranju radnika u Kraljevini
Jugoslaviji stupio je na snagu 1937. godine.
Problemi u javnom penzijskom fondu javljaju se sredinom 80-tih godina XX veka, kada se
pojavljuje značajniji deficit. U prvoj polovini 90-tih godina XX veka problemi u
penzijskom fondu se dramatično pojačavaju:
•
U periodu 1989-1994. godine BDP je opao za oko 2/3 (sankcije, raspad SFRJ,
hiperinflacija);
•
povećava se otvorena i prikrivena nezaposlenost i opadaju realne zarade;
•
nekim preduzećima i granama se umanjuju stope doprinosa;
•
broj penzionera raste usled prevremenog penzionisanja.
Mere Vlade : stopa doprinosa se povećava na 32%, ali i dalje ostaje visok deficit. Visok
deficit se pokriva primarnom emisijom, što povratno ubrzava hiperinflaciju i obezvređuje
penzije.
Avramovićevim programom zaustavlja se hiperinflacija:
–
prihodi od doprinosa realno rastu (inverzni Olivera- Tanci efekat), a time i penzije
–
obustavlja se finansiranje penzija iz primarne emisije
–
problem u penzijskom fondu postaju vidljivi.
U period 1994-1998. godine prihodi od doprinosa i penzija realno rastu usled ukidanja
sankcija i zaustavljanja hiperinflacije.
Mere Vlade: deficit se pokriva transferima iz budžeta, uredbama se nezakonito smanjuju
penzije, pojavljuju se kašnjenja u isplati penzija.
NATO bombardovanje tokom 1999. godine obara privrednu aktivnost za oko 18% što
smanjuje prihode od doprinosa, a time i penzije.
Odnos broja zaposlenih i penzionera tokom prethodnih decenija je značajno opao usled:
nepovoljnih demografskih trendova, opadanja zaposlenosti, niske starosne granice za
odlazak u penziju, raširene prakse prevremenog penzionisanja i izdašne politike
odobravanja beneficiranog radnog staža.
3
U period 2001-2014. godine realizovano je više faza penzijskih reformi (2001, 2003, 2005,
2008-2009, 2014. ). Prvi talas refomi (2001-2003.) dovodi do unapređenja pravičnosti
sistema i smanjenja mogućnosti za zloupotrebe, dok reforme iz 2005. i 2014. imaju
dugoročne bitne efekte na poboljšanje finansijskih performansi penzijskog sistema. Mere
donete 2008. i 2009. godine su imale izrazito negativne finansijske efekte, koje je Vlada
dodatnim merama ( u 2009., 2010. i 2014.) pokušala da delimično neutrališe. Reforme
sprovedene od 2001. do 2005, kao i reforme sprovedene 2014. godine usmerene su na
poboljšanje dugoročne održivosti penzijskog sistema.
Vlada je zamrzla penzije u 2009. i 2010 godini, a u 2014. godini je (od novembra) za 22%
smanjila iznose penzija iznad 25.000 dinara mesečno. Uštede koje su ostvarene po ovom
osnovu su i dalje manje od povećanja izadataka za penzije sprovedenog 2008. i 2009.
godine. Izdaci na penzije u Srbiji (kao % BDP) su i dalje među najvišima u Evropi i za
preko 5 pp BDP-a veće u odnosu na prosek zemalja Centralne i Istočne Evrope.
PENZIJSKI FONDOVI
Penzija
je periodična isplata koja treba da obezbedi prihod u starosti i/ili da održi
prihod korisnika nakon penzionisanja. Cilj penzijskog sistema je ujednačavanje potrošnje i
smanjenje siromaštva. Ovo podrazumeva održavanje životnog standard na nivou pre
penzionisanja.
Razvoj tržišta kapitala u tržišnim ekonomijama značajno je uslovljen pojavom i razvojem
novih tipova finansijskih posredinka, penzijskih fondova i investicionih kompanija na
finansijskom tržištu. Rast kapitala ovih finansijskih institucija rezultat je promene
preferencija građana, (ulaganje njihove štednje), i rezultirao je značajnim pozitivnim
efektima na razvoj privrede i finansijskog sistema. Finansijski sistemi razvijenih tržišnih
ekonomija poprimili su institucionalne dimenzije, koje karakteriše postojanje bogate
strukture finansijskih posrednika. Ovi posrednici obezbeđuju efikasnu distribuciju
finansijskih resursa i imovine društva, takođe doprinose kako pospešivanju rasta štednje,
investicija i nacionalnog dohotka takođe doprinose i prestruktuiranju privrede i stabilizaciji
privrede i tržišta .
Sa stanovišta pojedinca, obezbeđenje prihoda u starosti zahteva mehanizam za osiguranje
od dugovečnosti i ujednačavanje potrošnje. Pojedinac se prilikom štednje suočava sa
brojnim neizvesnostima. Samostalna štednja dovodi do rizika, da ce ušteđevina nadživeti
pojedinca i da je neće potrošiti tokom svog životnog veka, stoga je potrebno udruživanje
rizika.
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti