PRAVILA NASLJEDNOG PRAVA

Zakonsko nasljeđivanje, kao i testamentalno, zasnivaju se na volji ostavitelja, s tim da 

se kod testamentalnog nasljeđivanja postupa po njegovoj izričitoj volji, dok se kod zakonskog 
nasljeđivanja ta volja pretpostavlja.

Pravila o zakonskom nasljeđivanju su dispozitivne prirode, ali samo u tom smislu da 

ostavitelj   može   testamentom   odrediti   posve   drugi   način   nasljeđivanja   (izuzev   kada   je   u 
pitanju nužno nasljedstvo).

Zakonske nasljedne redove određuju činjenice krvnog srodstva ostavitelja i osoba koje 

dolaze u obzir da ga naslijede, bračna veza ostavitelja, te odnos usvajanja sa ostaviteljem.

Testament je jači pravni osnov pozivanja na naslijeđe u odnosu na zakon. 

 

            

 

    

ZAKONSKI NASLJEDNICI

Zakonski nasljedni redovi uređeni su na osnovu parentelarno-linearnog sistema.

I. nasljedni red

Zakonski nasljednici I nasljednog reda su djeca ostavioca i njegov bračni drug

 

(pod 

djecom se smatraju i vanbračna i usvojena djeca). 

Oni nasljeđuju na jednake dijelove. 

Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu, da je nadživilo ostavioca, 

nasljeđuju njegova djeca (unučad ostavioca), na jednake djelove, a ako je neko od unučadi 
umrlo prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao  da  je bio živ u trenutku smrti ostavioca, 
naljeđuju njegova djeca

 

 

 

  

(

  

tzv

   

 pravo predstavljanja)

 

 

  

Npr.

 

   postoji otac koji   ima 3 djece i bračnog duga.   Prije oca umre njegovo jedno

 

  

dijete, koji ima svoju djecu. Smisao odredbe je taj da ako prije ostaviočeve smrti umre 
njegovo djete, tada naljeđuju njegova djeca (princip reprezentacije). 

Pravo nasljedjivanja na osnovu zakona izmedju bračnih drugova prestaje razvodom braka ili poništenjem braka. 

Bračni drug nema pravo na nasljedje: 

(1) ako je ostavilac bio podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostaviočeve se utvdi da je tužba bila osnovana, 

(2) ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći, ili bude poništen, poslije smrti ostaviočeve, 

(3) ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem.

II nasljedni red

Zaostavštinu   umrloga   koji   nije   ostavio   potomke  (

  

djecu,   unučad,   praunučad

 

 

)

  

 

nasljeđuje njegov bračni drug i to 1/2,  (

  

koji u toj varijanti prelazi iz I u II nasljedni red

 

 

)

  

  i 

roditelji ½, na jednake djelove (dakle svaki 1/4). 

Ako iza umrlog nije ostao bračni drug, zaostavštinu u cjelosti nasljeđuju roditelji. 

Ako je jedan od roditelja umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao 

nasljeđuju njegova djeca, a to su u stvari braća i sestre ostavioca. 

III nasljedni red

Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su oni ostavili 

nekog potomka, niti bračnog partnera, nasljeđuju njegovi djedovi i nane.

Utvrdjivanje vrijednosti zaostavštine 

Vrijednost zaostavštine na osnovu koje se izračunava nužni dio utvrdjuje se na sljedeći način: 

- prvo se popisuje i procijenjuju sva dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao  
testamentom, kao i sva njegova potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su 
očigledno nenaplativa; 

- od utvrdjene vrijednosti dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi sahrane ostavioca, iznos 
troškova popisa i procjene zaostavštine i iznos dugova ostavioca; 

-   dobijenom   ostatku   dodaje   se   vrijednost   svih   poklona   koje   je   ostavilac   učinio   ma   na   koji   način   nekom   zakonskom 
nasljedniku, pa i poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljeđa, kao i onih poklona za koje je ostavilac naredio da 
se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i poklona za koje je ostavilac u posljednjoj godini svog života 
učinio drugim licima koja nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih poklona. 

background image

Ugovor   o   doživotnom   izdržavanju   nikada   ne   podliježe   reduciranju   radi   nužnog 

djela, jer je to dvostrano obvezujući ugovor.

ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA IZ NASLJEDSTVA

Ostavilac može isključiti iz nužnog dijela nasljednika:

a)

ako se povredom zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu

 

 

 

(

  npr.

    

otac bez ikakvih sredstava za život živi u kući sa sinom, a sin ne pomaže ocu, već o 
njemu brine i hrani ga komšiluk).

b)

ako je sa umišljajem učinio teže krivično djelo prema njemu, njegovom bračnom

 

  

partneru ili djetetu.

 

Isključenje iz nužnog dijela

 

 

 

  u testamentu mora biti izraženo samo na nesumnjiv

 

  

način, a korisno je da se navede i razlog (osnov) za isključenje

 

 

.

  

U   slučaju   spora   ostavinski   postupak   se   prekida   i   učesnik   čije   je   pravo   manje 

vjerovatno se upućuje na parnicu. 

POSLJEDICE ISKLJUČENJA IZ NUŽNOG DJELA

Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u obimu u kojem je isključen, a pravo 

ostalih   lica   koja   mogu   nasljediti   ostavioca   određuje   se   kao   da   je   isključeni   umro   prije 
ostavioca.

IZDVAJANJE U KORIST POTOMAKA KOJI SU PRIVREĐIVALI SA OSTAVIOCEM

Potomci ostavioca koji su živjeli u zajedničkom domaćinstvu sa ostaviocem i svojim 

radom   doprinosili   u   sticanju   imovine   u   domaćinstvu,   imaju   pravo   da   u   ostavinskom 
postupku   traže   da   se   iz   ostavinske   mase   izdvoji   dio   koji   odgovara   veličini   njihovog 
doprinosa.

Ovaj   zahtjev   ima   stvarnopravni   karakter   i   može   se   postavljati   i   po   okončanju 

ostavinskog postupka.

URAČUNAVANJE POKLONA U NASLJEDNI DIO

             

U nasljedni dio nasljednika uračunavaju se pokloni ukoliko ostavilac izričito nije 

naglasio da se pokloni ne uračunavaju u nasljedni dio. 

Ovo se ne odnosi  na nužne nasljednike.

NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU TESTAMENTA

Testament može sačiniti svako

 

 

 

  lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo 16

 

  

godina. 

Testament je ništav:

Ništav je testament 

a)

ako je zavještalac bio nesposoban za rasudjivanje, nije imao 16 godina, 

b)

ako je zavještalac bio natjeran prijetnjom, ili prinudom da ga sačini,

c)

ako je zavještalac bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. 

Prijetnja, prinuda ili prevara povlači ništavnost testamenta i kad potiče od trećeg lica. 

Raspolaganja testamentom su ništavna i kad postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile zavještioca da učini ta 
raspolaganja. 

Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prijetnjom ili prinudom, usljed prevare, ili u zabludi, 
ništave su samo te odredbe.

Tužbom se može zahtjevati poništaj testamenta u roku od  

 

 

1 godine

 

   od dana saznanja za

 

  

postojanje uzroka ništavosti, 

 

 

a najdalje za 10 godina

 

 .   

Poništenje testamenta prema nesavjesnom licu može se tražiti za 

20 godina

 od proglašenja testamenta.

OBLICI TESTAMENTA

Svojeručni testament

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti