Nasledno pravo
PRAVILA NASLJEDNOG PRAVA
Zakonsko nasljeđivanje, kao i testamentalno, zasnivaju se na volji ostavitelja, s tim da
se kod testamentalnog nasljeđivanja postupa po njegovoj izričitoj volji, dok se kod zakonskog
nasljeđivanja ta volja pretpostavlja.
Pravila o zakonskom nasljeđivanju su dispozitivne prirode, ali samo u tom smislu da
ostavitelj može testamentom odrediti posve drugi način nasljeđivanja (izuzev kada je u
pitanju nužno nasljedstvo).
Zakonske nasljedne redove određuju činjenice krvnog srodstva ostavitelja i osoba koje
dolaze u obzir da ga naslijede, bračna veza ostavitelja, te odnos usvajanja sa ostaviteljem.
Testament je jači pravni osnov pozivanja na naslijeđe u odnosu na zakon.
ZAKONSKI NASLJEDNICI
Zakonski nasljedni redovi uređeni su na osnovu parentelarno-linearnog sistema.
I. nasljedni red
Zakonski nasljednici I nasljednog reda su djeca ostavioca i njegov bračni drug
(pod
djecom se smatraju i vanbračna i usvojena djeca).
Oni nasljeđuju na jednake dijelove.
Dio zaostavštine koji bi pripao ranije umrlom djetetu, da je nadživilo ostavioca,
nasljeđuju njegova djeca (unučad ostavioca), na jednake djelove, a ako je neko od unučadi
umrlo prije ostavioca, dio koji bi njemu pripao da je bio živ u trenutku smrti ostavioca,
naljeđuju njegova djeca
(
tzv
pravo predstavljanja)
.
Npr.
postoji otac koji ima 3 djece i bračnog duga. Prije oca umre njegovo jedno
dijete, koji ima svoju djecu. Smisao odredbe je taj da ako prije ostaviočeve smrti umre
njegovo djete, tada naljeđuju njegova djeca (princip reprezentacije).
Pravo nasljedjivanja na osnovu zakona izmedju bračnih drugova prestaje razvodom braka ili poništenjem braka.
Bračni drug nema pravo na nasljedje:
(1) ako je ostavilac bio podnio tužbu za razvod braka, a poslije smrti ostaviočeve se utvdi da je tužba bila osnovana,
(2) ako njegov brak sa ostaviocem bude oglašen za nepostojeći, ili bude poništen, poslije smrti ostaviočeve,
(3) ako je njegova zajednica života sa ostaviocem bila trajno prestala njegovom krivicom ili u sporazumu sa ostaviocem.
II nasljedni red
Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio potomke (
djecu, unučad, praunučad
)
nasljeđuje njegov bračni drug i to 1/2, (
koji u toj varijanti prelazi iz I u II nasljedni red
)
i
roditelji ½, na jednake djelove (dakle svaki 1/4).
Ako iza umrlog nije ostao bračni drug, zaostavštinu u cjelosti nasljeđuju roditelji.
Ako je jedan od roditelja umro prije ostavioca, dio zaostavštine koji bi mu pripao
nasljeđuju njegova djeca, a to su u stvari braća i sestre ostavioca.
III nasljedni red
Zaostavštinu umrloga koji nije ostavio ni potomke ni roditelje, niti su oni ostavili
nekog potomka, niti bračnog partnera, nasljeđuju njegovi djedovi i nane.
Utvrdjivanje vrijednosti zaostavštine
Vrijednost zaostavštine na osnovu koje se izračunava nužni dio utvrdjuje se na sljedeći način:
- prvo se popisuje i procijenjuju sva dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti, računajući tu i sve ono čime je raspolagao
testamentom, kao i sva njegova potraživanja, pa i ona koja ima prema nekom nasljedniku, osim potraživanja koja su
očigledno nenaplativa;
- od utvrdjene vrijednosti dobra koja je ostavilac imao u trenutku smrti odbijaju se troškovi sahrane ostavioca, iznos
troškova popisa i procjene zaostavštine i iznos dugova ostavioca;
- dobijenom ostatku dodaje se vrijednost svih poklona koje je ostavilac učinio ma na koji način nekom zakonskom
nasljedniku, pa i poklona učinjenih nasljednicima koji se odriču nasljeđa, kao i onih poklona za koje je ostavilac naredio da
se ne uračunavaju nasljedniku u njegov nasljedni dio, kao i poklona za koje je ostavilac u posljednjoj godini svog života
učinio drugim licima koja nisu zakonski nasljednici, osim manjih uobičajenih poklona.

Ugovor o doživotnom izdržavanju nikada ne podliježe reduciranju radi nužnog
djela, jer je to dvostrano obvezujući ugovor.
ISKLJUČENJE NUŽNIH NASLJEDNIKA IZ NASLJEDSTVA
Ostavilac može isključiti iz nužnog dijela nasljednika:
a)
ako se povredom zakonske ili moralne obaveze teže ogriješio prema ostaviocu
(
npr.
otac bez ikakvih sredstava za život živi u kući sa sinom, a sin ne pomaže ocu, već o
njemu brine i hrani ga komšiluk).
b)
ako je sa umišljajem učinio teže krivično djelo prema njemu, njegovom bračnom
partneru ili djetetu.
Isključenje iz nužnog dijela
u testamentu mora biti izraženo samo na nesumnjiv
način, a korisno je da se navede i razlog (osnov) za isključenje
.
U slučaju spora ostavinski postupak se prekida i učesnik čije je pravo manje
vjerovatno se upućuje na parnicu.
POSLJEDICE ISKLJUČENJA IZ NUŽNOG DJELA
Isključenjem nasljednik gubi nasljedna prava u obimu u kojem je isključen, a pravo
ostalih lica koja mogu nasljediti ostavioca određuje se kao da je isključeni umro prije
ostavioca.
IZDVAJANJE U KORIST POTOMAKA KOJI SU PRIVREĐIVALI SA OSTAVIOCEM
Potomci ostavioca koji su živjeli u zajedničkom domaćinstvu sa ostaviocem i svojim
radom doprinosili u sticanju imovine u domaćinstvu, imaju pravo da u ostavinskom
postupku traže da se iz ostavinske mase izdvoji dio koji odgovara veličini njihovog
doprinosa.
Ovaj zahtjev ima stvarnopravni karakter i može se postavljati i po okončanju
ostavinskog postupka.
URAČUNAVANJE POKLONA U NASLJEDNI DIO
U nasljedni dio nasljednika uračunavaju se pokloni ukoliko ostavilac izričito nije
naglasio da se pokloni ne uračunavaju u nasljedni dio.
Ovo se ne odnosi na nužne nasljednike.
NASLJEĐIVANJE NA OSNOVU TESTAMENTA
Testament može sačiniti svako
lice sposobno za rasuđivanje koje je navršilo 16
godina.
Testament je ništav:
Ništav je testament
a)
ako je zavještalac bio nesposoban za rasudjivanje, nije imao 16 godina,
b)
ako je zavještalac bio natjeran prijetnjom, ili prinudom da ga sačini,
c)
ako je zavještalac bio prevaren ili što se nalazio u zabludi.
Prijetnja, prinuda ili prevara povlači ništavnost testamenta i kad potiče od trećeg lica.
Raspolaganja testamentom su ništavna i kad postoji zabluda o činjenicama koje su pobudile zavještioca da učini ta
raspolaganja.
Ako su samo neke odredbe testamenta unesene u testament pod prijetnjom ili prinudom, usljed prevare, ili u zabludi,
ništave su samo te odredbe.
Tužbom se može zahtjevati poništaj testamenta u roku od
1 godine
od dana saznanja za
postojanje uzroka ništavosti,
a najdalje za 10 godina
.
Poništenje testamenta prema nesavjesnom licu može se tražiti za
20 godina
od proglašenja testamenta.
OBLICI TESTAMENTA
Svojeručni testament
Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti