UNIVERZITET U ZENICI
Ekonomski fakultet
MEĐUNARODNA EKONOMIJA
Pripremio: Prof. dr Kadrija Hodžić
0
I
UVOD: CILJ I SADRŽAJ MEĐUNARODNE EKONOMIJE KAO NAUČNE
DISIPLINE
Cilj predmeta
Izučavanjem ovog predmeta studenti stiču znanje o međunarodnoj
trgovini, međunarodnim finansijama i makroekonomiji otvorene privrede.
Studenti u tom kontekstu spoznaju: razloge koji dovode do vanjske
trgovine, koristi od vanjske trgovine; razloge i efekte ograničenja vanjske
trgovine, značaj vanjske trgovine u ekonomiji zemlje i njezin uticaj na
makroekonomske indikatore, efekte i proces liberalizacije vanjske
trgovine, važnost i funkcioniranje međunarodnih integracija, kretanje
izvoza i uvoza roba, usluga i kapitala (bilans plaćanja), formiranje i
promjene deviznog tečaja, funkcioniranje međunarodnih finansijskih
institucija.
Na ovaj način studenti će bolje razumjeti kretanja u svjetskoj privredi kao i
mogućnosti uključivanja pojedinačnih, pogotovo malih, zemalja u svjetske
ekonomske tokove.
Studenti će biti sposobni da razumijevaju i prate savremena kretanja u
ekonomskom okruženju kao i njihov uticaj na ekonomiju pojedinačnih
zemalja.
Sadržaj predmeta
:
Međunarodna ekonomija kao ekonomska disciplina.
Teorije međunarodne trgovine.
Instrumenti vanjskotrgovinske politike – vrste protekcionizma (carine,
1
razmjene) a monetarna određivanju
deviznog tečaja
između
valuta
i
mehanizmima kojima se postiže ravnoteža
platnog bilansa
.
1
Oksfordska definicija:
Međunarodnu ekonomiju čine dijelovi
ekonomije koji se tiču odnosa između različitih
država
. To uključuje
razmjenu dobara i usluga, kretanje faktora, kretanje
kapitala
,
transfer tehnologije, devizni tečaj i rezerve. Izučava državne politike,
regionalne institucije i međunarodno pregovaranje.
2
Od definicija autora s prostora Zapadnog Balkana vrijedi spomenuti
onu koju daje prof.. Ljubomir Baban (Međunarodna ekonomija, 1998.):
Međunarodna ekonomija „jest naučna disciplina koja se bavi
proučavanjem zakonitosti u međunarodnoj razmjeni proizvoda,
odnosno roba. Pod robom podrazumijevamo proizvode, usluge, rad,
kapital
,
novac
,
devize
,
informacije
,
tehnologiju
.“ Međunarodna
ekonomija proučava teorije razmjene,
platni bilan
s,
trgovinski
bilan
s, međunarodne finansije, tipologiju, morfologiju i strukturu
svjetskog tržišta
,
međunarodne integracije
...
2. OTVORENA I ZATVORENA EKONOMIJA
Ekonomsko jedinstvo svijeta (označeno i kao
ekonomska
globalizacija
) iskazuje se kao proces pretvaranja zasebnih nacionalnih
ekonomija u integriranu svjetsku ekonomiju, a ispoljava se kao proces
rasta međunarodnih tokova roba, usluga kapitala, ljudi i tehnologije.
Štaviše, međunarodna trgovina, čiji je rast nakon Drugog svjetskog rata
premašio rast svjetske proizvodnje, danas postaje nužnost bez koje se ne
može prosperirati u budućnosti. Naime, međunarodna trgovina
omogućava specijalizaciju proizvodnje, što je u funkciji rasta ekonomske
efikasnosti i rasta ukupne potrošnje svake zemlje. Specijalizirajući se u
svojim sektorima najveće relativne produktivnosti, svaka zemlja može
trošiti više nego bi sama mogla proizvesti.
Zemlje sa razvijenom vanjskom trgovinom imaju tzv.
otvorenu
ekonomiju
, koja omogućava da se svaka zemlja specijalizira (i time poveća
svoju produktivnost) za onu proizvodnju za koju ima najpovoljnije uslove.
U savremenosti nijedna nacionalna ekonomija nije zatvorena (ekonomija
1
D. Pearce, J. Cairns and all. (the editors), MacMilan Dictionary of Modern Economic 4 ed,
2003.
2
The Oxford English Dictionary Online (OED Online)
3
koja ne sarađuje sa drugima ekonomijama je
zatvorena ekonomija
),
budući da nacionalne ekonomije uspostavljaju odnose sa drugim
ekonomijama širom svijeta.
Dakle,
otvorena ekonomija
je ona koja slobodno uspostavlja odnose
sa drugim ekonomijama širom svijeta, dok je suprotna koncepcija -
zatvorena ekonomija
ona koja ne sarađuje sa drugim ekonomijama u
svijetu.
3
Vanjska trgovina je među najvažnijim polugama ekonomskog
rasta, što će u krajnjem ishodu povećati životni standard
stanovništva u
tim zemljama. Ne učestvovati u međunarodnoj razmjeni znači biti osuđen
na izolaciju, ekonomsku stagnaciju i siromaštvo. Zapravo, nijedna zemlja,
čak i one ekonomski najrazvijenije, ne može biti dovoljna sama sebi i
zatvorena (
autarkična
).
Osnovne tokove dobara u međunarodnoj ekonomiji čine: izvoz, uvoz
i neto izvoz. Dok
izvoz
predstavlja dobra i usluge koje se proizvode u
zemlji, a prodaju drugim zemljama,
uvoz
čine ona dobra i usluge koje se
proizvode u inostranstvu, a prodaju u zemlji. Razlika između vrijednosti
izvoza i vrijednosti uvoza je
neto izvoz
(ili
trgovinski bilans
).
Ako neka zemlja više izvozi, nego što uvozi (izvoz je veći od uvoza),
tada je
neto izvoz
pozitivan i zemlja ostvaruje
trgovinski suficit
(ili
pozitivni trgovinski bilans). Kada zemlja ima višak uvoza u odnosu na
izvoz (izvoz je manji od uvoza) ona ostvaruje
trgovinski
deficit
(negativni
trgovinski bilans). Ako su, pak, izvoz i uvoz jednaki zemlja ima
uravnoteženi trgovinski bilans
.
ZATVORENA EKONOMIJA
U ovoj ekonomijini input je jednak
dohotku tj. sve što se proizvede u
privredi neke zemlje uravnoteženo
je sa dohotkom te zemlje, jer
rezidenti date države ne mogu da
kupe output druge države, niti da
svoj output plasiraju na inostrano
tržište.
Nacionalni dohodak se raspodjeljuju
na domaću privatnu i javnu
potrošnju i investicije.
OTVORENA EKONOMIJA
Otvara mogućnosti međunarodne
trgovine i dohodak u njoj jednak je
privatnoj i javnoj proizvodnji,
investicijama i trgovinskom bilansu
koji predstavlja odnos uvoza i
izvoza. U otvorenoj ekonomiji mogu
da se pojave suficit, deficit i
ravnoteža međunarodnih tokova
roba i kapitala.
Tu postoje 2 izvora dobara
(dohodak i uvoz) i 4 upotrebe
3
U povijesti ekonomske misli ove dvije koncepcije su bile dugo sukobljene, pri čemu su
zagovornici otvorene privrede bili A. Smit, D. Rikardo i J.S Mil, a zagovornici zatvorene
privrede A. Hamilton i F. List.
4
U većini zemalja međunarodna trgovina stvara značajan dio GDP-a. Iako se
međunarodna trgovina obavljala tokom dobrog dijela historije
čovječanstva (npr.
put svile
), ona je tokom posljednjih nekoliko stoljeća
dobila na ekonomskom, društvenom i političkom značaju. Rast obima
međunarodne trgovine je osnov procesa
globalizacije
.
Međunarodna trgovina je također i grana
ekonomije
, i, zajedno sa
međunarodnim finansijama
, čini širu disciplinu poznatu kao
međunarodni ekonomski odnosi
.
Razlikujemo sljedeće karakteristične
oblike međunarodnih ekonomskih
odnosa
:
1)
Vanjska trgovina
je najstariji, najmasovniji oblik ekonomske
saradnje sa inostranstvom. Obuhvata: a) „vidljivi“ili robni promet (uvoz i
izvoz roba) i b) „nevidljivi“ ili nerobni promet (uvoz i izvoz usluga – npr.
turističke usluge);
2)
Međunarodni finansijski odnosi
obuhvaćaju: a) naplate i
plaćanja po osnovu robnog ili uslužnog prometa sa inostranstvom i b)
međunarodno finansiranje;
3)
Međunarodni monetarni odnosi
obuhvaćaju probleme novca u
međunarodnom prometu, i to: a) devizni tečaj, b) devizni sistem, c) carinski
sistem, d) pitanje međunarodne likvidnosti;
4)
Međunarodno kretanje radne snage
obuhvata međunarodne
emigracije, odnosno imigracije radne snage:
5)
Međunarodni turizam
obuhvata ekonomske pojave zasnovane
na turističkim potrebama ljudi da putuju i borave izvan granica svoje
zemlje;
6)
Međunarodna ekonomska pomoć
, odnosno transfer kapitala ili
robe bez neposredne nadoknade.
4.
ZAŠTO JE VAŽNA MEĐUNARODNA EKONOMIJA (RAZLOZI ZA
MEĐUNARODNI RAZMJENU)
Državama je isplatno sudjelovati u međunarodnoj trgovini iz
slijedećih razloga:
1) Raznolikost prirodnih izvora.
Jedan od razloga za uspostavljanje
međunarodne trgovine jeste to što različite države imaju različite izvore
prirodnih bogatstava. Npr. neke države imaju velike površine plodne
zemlje, druge raspolažu sa izdašnim rudnim bogatstvima i sl.
6
