1

FAKULTET ZA POSLOVNE STUDIJE I PRAVO

                                   BEOGRAD

                                SEMINARSKI RAD

                                  Upravno i prekršajno pravo

           ,,Pokretanje,tok i završetak prvostepenog upravnog postupka”

MENTOR                                                               STUDENT

Prof. Dragan Golijan 

  

                                       Pale,jun,2016. godine

2

   SADRŽAJ……………………………………………………………..2

1.UVOD ...................................................................................................3

2.POKRETANJE PRVOSTEPENOG UPRAVNOG POSTUPKA ……4

2.1. POSTUPAK DO DONOŠENJA RJEŠENJA ……………………...5

2.1.1.Skraćeni postupak …………………………………………………………………..

6

2.2.Usmena rasprava ………………………………………………………………

7

3.DOKAZIVANJE U PRVOSTEPENOM UPRAVNOM POSTUPKU.8

3.1.Isprave I uvjerenja

 ……………………………………………………..9

3.2.Svjedoci

 ……………………………………………………………..10

3.3.Izjava stranaka ………………………………………………………………

11

3.4.Vještaci I tumači …………………………………………………………….

11

3.5. Uviđaj ………………………………………………………………………

12

3.6.Obezbjeđivanje dokaza …………………………………………………….

14

4.RJEŠENJE U PRVOSTEPENO UPRAVNOM POSTUPKU ……..14

4.1.Oblik I sastavni dijelovi rješenj

 ………………………………………..14

4.2.Vrste rješenja ………………………………………………………………..

15

4.3. Rok za izdavanje rješenja…………………………………………………...

16

4.4.Ispravljanje grešaka …………………………………………………………

17

5.ZAKLJUČAK

LITERATURA……..………………………………………………..18

background image

4

2. POKRETANJE PRVOSTEPENOG UPRAVNOG POSTUPKA

Tri elementa čine potpun odgovor na pitanje o pokretanju postupka: ko pokreće postupak,na čiju 

se inicijativu postupak pokreće I kako se pokreće.

Upravni postupak se uvijek pokreće na inicijativu nadležnog organa,odnosno imaoca javnog 

ovlašćenja,što znači da postupak ne može bilo ko drugi pokrenuti.Zato se kaže da pokretanje 

postupka u punoj mjeri karakteriše načelo oficijelnosti.

Inicijativa za pokretanje postupka može poticati od samog organa koji će pokrenuti I voditi 

postupak od stranke.U prvom slučaju imamo postupak koji se pokreće po službenoj dužnosti, a u 

drugom postupak koji se pokreće povodom zahtjeva stranke.

Pokretanje postupka po službenoj dužnosti jeste parvo I dužnost organa uprave I postoji u dva 

različita slučaja:

1. Kada je to određeno zakonom ili drugim propisom

2. Kada utvrdi ili sazna da postupak,s obzirom na postojeće činjenično stanje,treba pokrenuti radi 

zaštite javnog interesa.

U prvom slučaju,zakon je precizirao situacije u kojima se mora pokrenuti upravni postupak po 

službenoj dužnosti I uprava se tada,po automatizmu stavlja u pokret.U drugom slučaju uprava 

pokreće postupak na osnovu procjene da je to potrebno činiti radi zaštite javnog interesa.Tu 

procjenu ona vrši na temelju saznanja određenog činjeničnog stanja ,koje iskazuje potrebu za 

njenom akcijom.Saznanje može biti rezultat njenog uvida ili da je poteklo iz obavještenja koja su 

joj dali građani I organizacije,odnosno iz upozorenja od strane drugih državnih organa.

Postupak koji se pokreće po službenoj dužnosti ima za cilj da utvrdi neku obavezu strankama ili 

da im ukine ili umanji neko parvo,a rjeđe se vodi u interesu stranke.

_______________________________________

1

Bogoljub Milosavljević,

Upravno parvo

,J.P. Službeni glasnik,Beograd 2008. Str 265.

5

Povodom zahtjeva stranke pokreće se postupak ustvarima u kojima je to predviđeno zakonom  ili 

kada to iz same prirode stvari proizilazi.Zahtjev stranke je tada neophodan I bez njega se 

postupak ne može pokrenuti,a void se s ciljem priznanja nekog prava,ukidanja ili umanjenja neke 

njene oaveze.Ako povodom zahtjeva stranke organ nadje da nema uslova za pokretanje 

postupka,donijeće zaključak o odbacivanju zahtjeva na koji se može izjaviti posebna žalba.

Postupak se pokreće neformalno I smatra se pokrenutim čim organ preduzme ma koju od radnji s 

ciljem vodjenja postupka.Posebnim propisima može biti predviđeno da se postupak pokreće na 

formalan način I tada se donosi zaključak o pokretanju postupka.Poseban način pokretanja 

postupka predstavlja slučaj kada se postupak pokreće prema većem broju nepoznatih ili 

unaprijed neodredivih lica,a radi se o bitno istom zahtjevu prema svima njima.Tada se postupak 

pokreće putem javnog saopštavanja.Za pokretanje postupka vezana je I mogućnost spajanja više 

upravnih stvari u jedan postupak,koja služi ekonomičnosti postupka.U tako spojenim stvarima 

svaka stranka ima parvo da istupa samostalno odnosno da preduzima procesne radnje,da stavlja 

prijedloge I slično.

2.1.Postupak do donošenja rješenja

Pošto je postupak pokrenut u njemu se preduzimaju radnje usmjerene ka pripremanju podloge za 

donošenje rješenja.Tu podlogu čini činjenično stanje koje će zatim biti podvedeno pod 

materijalni propis da bi se formulisalo pojedinačno pravno pravilo ponašanja u 

rješenju.Činjenično stanje nije ništa drugo no skup svih pravno relevantnih obilježja jednog 

slučaja.Put do utvrdjivanja činjeničnog stanja može se odvijati na dva načina : kao skraćeni 

postupak I kao poseban ispitni postupak. U posebnom ispitnom postupku izvode se dokazi radi 

utvrđivanja činjeničnog stanja I održava se usmena rasprava.U ovoj fazi postupka može se naići 

na prethodno pitanje koje treba raspraviti prije donošenja rješenja.Iz cjeline koju čini ova faza 

postupka izdvojeno je u posebo pitanje dokazivanje,pa se ovdje obrađuju skraćeni 

postupak,obilježja posebnog ispitnog postupka,usmena rasprava I prethodno pitanje.

background image

Želiš da pročitaš svih 19 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti