MATURSKI RAD IZ BIOLOGIJE
Tema: Ribe/Pises
Mentor: Učenik:
Travnik, april 2019
2
2 DISANJE RIBA
Disajni organ kod riba su škrge. Škrge su često presvučene sa jednom veoma
tankom i providnom kožom, i u njihovoj unutrašnjosti su spojene sa posebnim
venama ili praznim dijelovima tijela, gdje cirkuliraju krv. Oni leže na različitim
mjestima u tijelu nekih životinja: kod crva i rakova na ekstremitetima, kod nekih
vrsta školjki i morskih puževa u dijelovima usta, a kod riba u dijelu prednjeg
želudca. Često leže škrge na tim mjestima, mogu biti uvučene u kožu, mogu biti
ispod krečnjačkih dijelova ili na škržnom poklopcu. Škrge imaju različite oblike;
mogu izgledati kao češalj, list ili drvoliko, pa čak žbunjoliko, zato da bi voda mogla
ući i da bi škrge mogle prenijeti kisik. Kod riba, škrge su često u rozim i crvenim
nijansama. To je nastalo zbog toga što su vene i arterije nalaze ispod već pomenute
kožice. Škrge često pronalazimo kod riba i drugih životinja koji su se prilagodili
životu u vodi (osim kitova, koji su naravno, sisavci), ali i kod nekih kopnenih
životinja, kao kod nekih vrsta kopnenih puževa (izuzetci su puževi koji dišu na
pluća), kod školjki i drugih mekušaca, kod nekih vrsta morskih glista, kod rakova,
naravno kod riba i kod larvi vodozemaca.Životinje koje dišu na škrge, kada dođu na
kopnene prostore, njihovi škržni listovi se brzo osuše, jer se nisu prilagodili na suhim
prostorima, no mogu i ugušiti se u vodi, kada udišu druge gasove, koji su otrovni za
njih, kao i kada istroše kisik. Neke vrste riba i rakova su preko svojih posebnih
evolucioniranja svoje škrge dobro razvile, pa mogu na kopno ostati duže vrijeme.
Neke vrste, ipak, mogu čuvati količinu vode i iz nje "vaditi" kisik, i tako ostati duže
vrijeme na kopno. Škrge su organi koji su evolucijom potekli od traheja.
3 GRAĐA RIBE
Veći broj riba ima tijelo vretenastog oblika koji olakšava njihovo kretanje, te
daje vodi najmanje otpora. Zato se većina riba koje dobro plivaju, po obliku
približavaju idealnoj formi vretena. Ali, ako je plivanje za pojedinu vrstu bez
značaja, kao što je to slučaj kod riba koje žive pri dnu, tijelo tada postaje sve više
spljošteno, a kad se ribe kreću između stijena ili kroz guste spletove biljaka i hmulja
onda oblik njihovog tijela postaje crvolik. Pored toga imamo i čitav niz neobičnih
oblika kod riba, kao što je slučaj sa ribom „morski konjic“ koji uspravno pliva kroz
vodu ili oblik „loptaste ribe“ koja zaista liči na loptu. Posmatrajući živa bića,
možemo lahko zaključiti da postoji tijesna povezanost između oblika tijela i sredine
3
u kojoj životinja živi. Mogli bismo kao opšte pravilo, samo sa malim izuzecima,
navesti da velike ribe žive u vodama koje imaju, široko i veliko prostranstvo a da
male vrste žive u manjim vodama i potocima. Ribe koje love plijen u blizini površine
vode imaju, redovno, spljoštena leđa, a kod pojedinih su grudna peraja tako jako
razvijena da pod naročitim okolnostima omogućuju i kratak let iznad površine vode.
Kod ovih riba je i gubica tako udešena da na lagan način hvataju insekte i druge
životinje sa površine vode. Većina riba živi u srednjoj zoni vode. Kad posmatramo
slatkovodne ribe, onda vidimo da imaju idealne oblike tijela. Vrstama koje žive u
toku vodene struje, tijelo je većinom vretenasto ili liči na torpedo, peraja nikad nisu
pretjerano razvijena i na tijelu ne postoji ništa što bi davalo otpor vodi. Kao primjer
za ove ribe mogli bismo uzeti pastrmku (Salmo trutta L.). Ribe koje žive u mirnim
slobodnim vodama redovno su izdužene više nego što su široke. Pojedina peraja su
im često suviše jako razvijena. Kod riba koje ne žive u slobodnoj vodi, nego između
vodenih biljaka tijelo je većinom deblje i bočno spljošteno. Ovaj oblik je najčešće
među slatkovodnim vrstama. Ribe koje žive u blizini vodenog dna imaju više ili
manje ravnu trbušnu liniju, usta su im više povučena na donju stranu a kod nekih
vrsta su izdužena u surlicu, a oko njih se ponekad nalaze i brkovi. Kao najpoznatiji
primjeri ovih riba su Cyprinidae. Kod riba koje leže na dnu, trbušna strana tijela je
pločasta ili je tijelo od gore nadole spljošteno a trbušna i grudna peraja služe ponekad
za puzanje. Međutim, one ribe koje žive na samom dnu, imaju oblik crva a peraja su
im različito preobražena. Stanovnici bara i močvara, koji nemaju dovoljno slobodne
vode za disanje, imaju razne pomoćne organe koji im služe za uzimanje vazduha.
Ima nekoliko vrsta koje mogu povremeno da izađu na kopno. A poneke vrste, koje
žive u barama i močvarama, mogu za vrijeme suše da prespavaju ljetnji san. Ribe
koje žive u pećinama imaju zakržljale oči, kod nekih su potpuno iščezle a kod
mnogih je nestao i pigment iz ćelija kože. Mnoge dubinske vrste posjeduju svijetleće
organe uz pomoć kojih privlače plijen. Na tijelu razlikujemo glavu, trup i rep. Na
glavi se nalaze parni nosni otvori i velike oči bez očnih kapaka. Sa strane glave su
veliki škržni poklopci ispod kojih su škrge. Neke vrste (grabljivice) u usnoj šupljini
imaju zube. Od početka trupa do repa proteže se bočna linija. Na granici trupnog i
repnog dijela tijela nalazi se analni otvor, a iza njega na mokracno-spolnoj kvržici
najprije je spolni, a zatim mokraćni otvor. Ribe imaju parna i neparna peraja. Parna
peraja postavljena su usporedno s tijelom. Parna peraja su prsna i trbušna. Trbušna
peraja nisu fiksirana za osni skelet, pa mogu biti smještena na različitim dijelovima
