Seminarski rad 

Eksplotacija nafte, gasa i uglja,  i uticaj na životnu sredinu

Uvod 

Naftna industrija je grana industrije koja se bavi istraživanjem, eksploatacijom, 

preradom i rafinisanjem nafte i njenih derivata, kao i prirodnog gasa.

Najveća nalazišta nafte i prirodnog gasa nalaze se na Arabijskom poluostrvu, u 

Severnom moru i Meksičkom zalivu. U Srbiji se nalazišta nafte i gasa koncentrisana pretežno
u Vojvodini u Banatu u trouglu između gradova Zrenjanin — Kikinda — Vršac.

Industrija nafte i gasa ulazi u novu eru u pogledu prirode i raznovrsnosti izvora i 

uslova eksploatacije, transporta i snabdevanja. Naftna industrija usmerava sve više svojih 
prihoda, više nego ikada ranije, u cilju nalaženja novih energetskih izvora. Sa dodatnim 
naglaskom na vađenje nafte i gasa iz nekonvencionalnih izvora i na razvoj naftnih zamena iz 
uglja i uljnih škriljaca, cela industrija nafte i gasa de se verovatno promeniti.

Posle uglja, nafte i gasa, kada je reč ugljovodonici iz škriljaca ili drugačije rečeno

gasni i uljni škriljci u svetu, ali i u Srbiji, postaju novi veliki energetski adut. Za njih se,
doduše, zna već stotinu godina, ali zbog nekada veoma jeftine nafte, gotovo da ih niko nije
koristio.  Ali  sa sadašnjim naglim razvojem tehnologije za  njihovo  korišćenje,  a  posebno
veoma izraženim rastom cene nafte i gasa i težnja za energetskom nezavisnošću podstakle su
mnoge   države   na   razmišljanja   o   dobijanju   nafte   iz   uljnih   škriljaca.   Oni   kao   sirovina   za
proizvodnju   nafte,   gasa,   ali   i   toplotne   i   električne   energije   –   postaju   veoma   ozbiljan
konkurent

Industrijska revolucija, koja je počela u Britaniji u 18. veku, a kasnije se proširila po

kontinentalnoj   Evropi   i   Severnoj  Americi,[   bazirana   je   na   osnovu   dostupnosti   uglja   za
pokretanje parnih motora. Međunarodna trgovina se brzo proširila kada ugaljem pokretane
parne mašine su izgrađene za parne lokomotive i parobroda

Kod proizvodnje primarne energije najznačajniji uticaji nastaju pri proizvodnji uglja,

uljnih škriljaca i nuklearnih sirovina, dok je znatno manji uticaj proizvodnje nafte i prirodnog
gasa  Znatno veći uticaj na životnu sredinu ima proizvodnja sekundarne energije.

background image

Potrošnja nafte u svetu

Potrošnja   nafte   rasla   je   uvođenjem   novih   trošila,   razvojem   hemijske   industrije   i

petrohemijske industrije. Ekstremni rast potrošnje bio je u razdoblju 1960 - 1980. g. kada se
proizvodnja utrostručila. To je posledica snažnog rasta automobilske industrije, petrohemijske
industrije te supstitucija nafte umesto uglja kao gorivo.

Uvođenjem mera racionalnog korišćenja energije, koje je počelo nakon 1973. godine,

prvi rezultati su bili vidljivi početkom 80-tih godina prošlog veka. Uvođenjem konverzijskih
procesa u tehnologiju prerade nafte omogućilo je dobijanje visokovrednih proizvoda na štetu
ulja za loženje, a time i smanjenju potrebu za naftom.

Početkom 21 veka štednja energije je i povećanje energetske efikasnosti ima će veliku

ulogu a dalji rast potrošnje nafte ovisi će isključivo o brzini supstitucije nafte sa alternativnim
izvorima energije. 

U vedini industrijskih zemalja, sada, zadovoljavanje energetskih potreba, zavisi od

uvoznog gasa i nafte i konvencionalnih domadih rezervi. Verovatno je da de se tokom sledede
decenije u cilju zadovoljavanja energetskih potreba, povedati raznovrsnost i kompleksnost
naftne industrije.

Potreba industrije za tradicionalnim fosilnim gorivima (nafta i gas dobijeni biološkom

razgradnjom   i   mineralizacije   tokom   geološkog   vremenskog   perioda)   proširide   se   i   na
interakciju sa geotermalnim izvorima, sintetičkim gorivima (in situ dobijanje goriva iz peska
impregniranog bitumenom i teške nafte), kao i na različite oblike očuvanja energije (kao što
je npr. obrada otpadnih ulja), i poljoprivredu (nafta i gas iz biomase).

Alternativni izvori dobijanja nafte i gasa nebitni za redosled postupaka u naftnoj i

gasnoj privredi

1 Uvoz prirodnog gasa

2 Uvoz LNG

3 Uvoz sirove nafte

4 Uvoz naftnih derivata

5 Likvefakcija tečnog prirodnog gasa iz gasa

6 Dobijanje tečnih goriva iz uglja

7 Dobijanje gasa iz uglja

8 Gas iz metanola, nafta, itd (SNG)

9 Gas iz uljnih škriljaca

10 Nafta iz uljnih škriljaca

11 Gas iz čvrstog organskog otpada i biomase

12 Oil iz biomase

13 Otpadna ulja Reciklaža

14 Gasohol

Karakter industrije nafte i gasa, kako u sadašnjosti i u buducnosti, i različiti aspekti

vezani za ovu industrijsku granu obrađeni su samo u smislu njenog potencijalnog uticaja na
zdravlje   i   životnu   sredinu.Promenjivi   karakter   ove   industrijske   stvara   potencijal   za   nove
uticaje na zdravlje ljudi i životnu sredinu potrebno je ukratko se upoznati i sa promenama
koje su moguće u perspektivi.

background image

Ova   faza   preliminarnih   operacija   uključuje   korišdenje   raznih   vrsta   oprema   za

raščišdavanje i za bušenje zemljišta koja u velikoj meri može da modifikuje vegetaciju i
površinsko zemljište oblasti na koju se delovalo. Pored toga, na okruženje može uticati i
buka,   prašina   i   emisije   nastale   sagorevanjima   u   opremi.   Možda   do   najvede   potencijalne
opasnosti u vezi sa pripremom sajta vezana za inicijalnu proceduru bušenja.

Do "eksplozija" (Britt i dr. 1976), ili nekontrolisanog protoka sirove nafte i povezanih

komponenti, može da dođe kada se probije neka od formacija nafte ili gasa. Erupcija može
širiti velike količine sirove nafte koja sadrži mnoge organske materije koje su potencijalno
toksične i nisu razgradive, i koje guše vegetaciju, uništavaju životinjska staništa, i mogu da
prekriju mesta na kojima se nalaze radnici.

Pored direktnog zagađenja zemljišta i vode, vatra povezana sa takvim erupcijama

izaziva   i   oslobađanje   gasovitih   i   čvrstih   čestica   koje   zagađuju   vazduh   (na   primer,
ugljovodonici, azotnih oksida, sumpor-oksidi, i ugljen monoksid). Oni mogu da predstavljaju
dodatne bezbednosne rizike (Britt et al. 1976). Za sprečavanje erupcije se koriste posebne
tečnosti za bušenje (isplačni fluidi) i mehanički ventili. 

Dodatna opasnost u vezi sa bušenjem je sleganje zemljišta, koje se se može dogoditi

slučajno kod normalnog bušenja nafte i istražne procedure.

Primarna proizvodnja

Primarnom proizvodnjom se naziva eksploatacija nafte kod koje se za pokretanje i

kretanje nafte od rezervoara do zemljine površine koristi energija prirodnih gasova i vode.
Nakon istražnih i test procedura, koje ukazuju na postojanje rezervoara nafte, slededi korak je
primarna proizvodnja - bušenje, koja zahteva upotrebu bušenje opreme i složenih hemijskih
tečnosti.

Savremeni metodi u primarnoj proizvodnji, pre svega koriste rotaciono bušenje. U

ovom obliku ekstrakcije, rotirajude dleto, povezano sa različitim šupljim cevima koje se
naziva kolona bušedih alata "The Drill string " usitnjava i buši svoj put kroz slojeve zemljišta
i stena. Bušede dleto i niz povezanih cevnih alata nalaze se u bušadim cevima.

Isplaka

Rupa   (ili   kanal)   koja   je   napravljena   rotacionom   bušilicom   konstantno   drži   puna

hemijskom tečnošdu koja se naziva "isplaka - drilling mud", koja se sastoji od mešavine
gline, vode i raznih hemijskih jedinjenja. Ponekad se koristi komprimovani vazduh umesto
isplake. Isplaka se pumpa, dole, u bušotinu kroz šuplje kolone bušedih alata i nakon toga
recirkuliše, nazad, između kolone bušedih alata i cevi velikog prečnika koju čine zaštitne cevi
(casing string) koje su umetnute u kanal bušotine (the borehole).

Tretiranje isplake

Na površini se reznice i ostaci bušenja odvajaju od isplake. Ovo se obavlja upotrebom

vibracijskih sita (Shakers), odvajača peska (desander) i odvajača mulja (desilter). (Wilkins

Želiš da pročitaš svih 34 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti