Odlomak

Adolf Hitler

“Politika je rezultat hladnog proračuna i može imati razoran uticaj” Adolf Hitler, nemački diktator, naumio je sa izuzetnom odlučnošću, po cenumiliona života, da svojoj zemlji nametne ideal “jedno carstvo, jedan vođa”. Adolf Hitler (1889 – 1945) je stvaranjem Nacističke partije 1921. godine doveo fašizam do ekstrema. Stekao je apsolutnu vlast u Nemačkoj, izazvao Drugi svetski rat invazijom na Poljsku 1939. godine i osvojio veći deo Evrope pre nego je izvršio samoubistvo u ruševinama Berlina aprila 1945. godine. Hitler je, baš kao i sovjetski vođa Vladimir Ilič Lenjim, imao snažnu želju za moći, vodeo brigu o detaljima, pokazivao odbojnost prema luksuzu i nečovečnost proisteklu iz potpune ubeđenosti u svoju istorijsku misiju. Za razliku od Lenjina, njegovi revolucionarni principi su se bazirali na rasi, ne na staležu, a objekti njegove mržnje bili su Jevreji, Sloveni i Romi.
Hronologija:

  • 1701. – Osnivanje Pruskog kraljevstva
  • 1848. – Revolucija u Beču i Berlinu
  • 1856. – Sedmogodišnji rat
  • 1862.- Bizmarkov dolazak na vlast u Prusiji
  • 1870. – Francusko – nemački rat
  • 1871. – Ujedinjenje Nemačke
  • 1889. – Rođen je Adolh Hitler
  • 1900. – Upisuje se u školu u Lincu
  • 1907. – Nije položio prijemni ispit na univerzitetu/seli se u Beč
  • 1913. – Seli se u Minhen
  • 1914. – Izbija Prvi svetski rat
  • 1918. – Versajski mir/Nemačka je poražena
  • 1919. – Osnivanje Nemačke radničke partije
  • 1920. – Nemačka radnička partija postaje poznata kao Nacistička partija
  • 1921. – Osnivanje odreda SA
  • 1922. – Musolini formira novu vladu
  • 1923. – Hitler organizuje pobunu manjih razmera u Minhenu
  • 1924. – Diktira knjigu “Moja borba”
  • 1933. – Hitler postaje kancelar
  • 1934. – Postaje firer i obezbjeđuje sebi potpunu kontrolu nad Nemačkom
  • 1935. – Stupanje na snagu Nirnberških zakona
  • 1938. – Nemačka pripaja Austriju
  • 1939. – Izbija Drugi svetski rat
  • 1940. – Pad Pariza/Savezništvo između Nemačke, Japana i Italije
  • 1944. – Desant u Normandiji/Oslobađanje Pariza
  • 1945. – Ženi se Evom Braun/Hitler i Eva izvršili samoubistvo
  • 1945. – Atomske bombe bačene na Hirošimu i Nagasaki
  • 1955. – Zapadna Nemačka ponovo dobija suverenitet
  • 1961. – Počinje izgradnja Berlinskog zida
  • 1973. – Zapadna Nemačka postaje članica UNO
  • 1989. – Kraj Hladnog rata/Pad Berlinskog zida

Kao gubitnička strana u Prvom svetskom ratu, Nemačka je morala da plati ogromnu ratnu štetu. Njena privreda je posustala pod pritiskom nezaposlenosti i galopirajuće inflacije, a društveni život je bio uzdrman do tada neviđenim nemirima. U srcima mnogih Nemaca je počeo da se taloži bes, usmeren kako prema državama koje su pobedile u ratu. tako i prema Jevrejima, koji su većinom uspeli da sačuvaju svu svoju imovinu. Ovo su istorijski uslovi u kojima se pojavila jedna politička frakcija, a koju će predvoditi jedna pogubno harizmatična ličnost – Adolf Hitler. Nacija je polagala nade u njega i postavila ga na čelo zemlje, gde se on ubrzo potom stavio u ulogu diktatora i doveo Nemačku u bezizlaznu situaciju. Hteo je da stvori “idealnu državu”, zbog čega je izazvao Drugi svetski rat i holokaust. Na stranicama istorije je ostao zabeležen kao oličenje samog đavola. Stoga se uvek postavljalo pitanje, ko je on i kakav je bio njegov život.

 

 

 

Prepreke i opravdanja

Edvard Huma, profesor u srednjoj školi u Lincu, u Austriji, bio je duboko zabrinut za jednog od svojih učenika. Iako nije bilo sporno da je obdaren, njegove predrasude su išle tako daleko da su ugušile njegovu želju za učenjem. Kao govornik bez premca, tvrdio je da “ne vidi razlog zašto treba da uči strane jezike da bi postao umetnik”. Dok je živeo u provinciji, bio je odličan učenik u osnovnoj školi, ali se, po prelasku u grad, susreo sa prvim preprekama. Njegov otac, Alojz, koji je bio carinik, želeo je da sin krene njegovim stopama i pokušao je šamarima da ga
ubedi da se okane umetnosti. U takvim okolnostima, njegov sin se trudio namerno da dobija loše ocjene, što je bila prepreka za eventualno zaposlenje u javnom sektoru. To bi izazvalo takav gnev kod oca, da bi ga često znao šutirati nogom, ali obuven i u čizmama. Adolf je bio žrtva porodičnog nasilja i na taj način spoznao da su nasilje i zastrašivanje veoma efikasno sredstvo za kontrolisanje ljudi. Trideset godina kasnije, njegovo ime je zabeleženo u istorijskim analima kao ime jednog od najsurovijih diktatora koje je čovečanstvo ikada upoznalo.
U šta je verovalo dete koje je oklevaloOvom nasilničkom odnosu oca prema sinu ubrzo je došao kraj. Kada je Adolf pohađao drugu godinu srednje škole, njegovog oca je iznenada zatekla neobjašnjiva smrt – srušio se u baru dok je pio piće. Svi pokušaji reanimacije su ostali bez uspeha Alojzova treća žena, Klara, domaćica, bila je mlađa od njega dvadeset tri godine. Pored toga što je trpela njegove psihičke neuravnoteženosti, bila je žrtva i njegovog stalnog fizičkog zlostavljanja. Međutim, fizičko zlostavljanje se nastavilo i posle Alojzove smrti, samo što je
ovog puta zlostavljač postao njen sin, Adolf, koji je preuzeo ulogu svog oca. Na poslednjoj godini srednje škole, Adolf je odlučio da više neće da žrtvuje svoju slobodu zarad nauke, tako
da se ispisao iz škole. Preselio se kod majke i živeo vrlo udobno, bez ikakvih nepredviđenih događaja. Novac koji je dobio prodajom očeve kuće nakon njegove smrti je bio dovoljan da pokrije troškove ležernog životnog stila ovog mladića. Zbog slijepe poslušnosti svoje majke i imovine koju je naslijedeo od oca, Adolf je odrastao zaštićen i potpuno van dodira sa realnošću, navikavši se da dobija sve što bi poželeo. Profesor Edvard Huma ga opisuje kao opsednutog predrasudama, koje su se kod njega nakupile tokom detinjstva. Svaki put kada bi
kupio srećku, očekivao bi dobitak, a kada do toga ne bi došlo, dobijao je prave napade besa. Čak i kada bi se osvrnuo na realnost, nastavio bi da veruje da polaže pravo na dobitak na lutriji svaki put kada bi igrao. Nakon dve godine koje je proveo kod majke, živeći hedonistički i na visokoj nozi, odlučio je da ode u Beč, austrijsku prestonicu, da bi tamo ostvario svoje životne ambicije. Na Akademiji lepih umetnosti u Beču, jednoj veoma uglednoj instituciji, polagao je prijemni ispit. Uopšte se nije brinuo za rezultat tog ispita, jer je u srednjoj školi bio odličan učenik, a, osim toga, imao je umetničkog dara. Kada su izašli rezultati prijemnog ispita, i kada je saznao da nije primljen, pocrvenio je od besa i počeo da se trese, odmah napustivši zgradu Akademije. U to vijeme je Adolf Hitler imao punih osamnaest godina.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ostalo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari