Agrohemija – Plodnost (produktivnost) tla

Agrohemija – Plodnost (produktivnost) tla

Uvod

Tlo je vrlo složen sustav građen iz krute, tekuće, plinovite i žive faze. Neprestano se mijenja u prirodnim ciklusima održavajući povoljnu strukturu i oslobađajući hranjive elemente neophodne za život biljaka i mikroorganizama u tlu. Kruta faza sastavljena je iz mineralnog i organskog dijela, podjednake važnosti za biljke. Mineralnu frakciju tla čine primarni minerali (~80% krute faze tla), slabo podložni raspadanju i zanemarljive sposobnosti zadržavanja hraniva i vode oko korijena te sekundarni ili glineni minerali (~20%) koji zajedno sa humusom (~2%) čine organomineralni kompleks, aktivni i najvažniji dio tla. Električni naboj česticama gline omogućuje zadržavanje hraniva i vode, ali i međusobno povezivanje uz tvorbu prostornih struktura (agregata) izuzetno velike adsorpcijske površine (1 m2 površine tla s 20% gline do dubine od 20 cm ima površinu >25 km2) i značaja za plodnost tla. Električno polje koloidnih čestica tla omogućuje vezivanje drugih nabijenih čestica (iona i molekula) pa one sprečavaju ispiranje hraniva iz zone korijenskog sustava i zadržavaju vodu neophodnu biljkama i mikroorganizmima.

Nastanak gline je izrazito spor proces (~10 kg gline/ha/god.) pa mjezini gubici (npr. erozijom) mogu biti znatno viši. Omjer pojedinih frakcija tla kreće se u određenim granicama u kojima tlo predstavlja povoljan supstrat biljne ishrane. Taj gornji, rastresiti dio Zemljine kore, koji je nastao raspadanjem litosfere pod utjecajem klimatskih činitelja i djelovanjem živih organizama, transformiran  je u prirodno biljno stanište, supstrat iz koga biljke korijenovim sustavom usvajaju vodu, kisik i sve neophodne mineralne tvari za svoj rast i razvitak.

Plodnost (produktivnost) označava sposobnost tla da biljkama osigura hraniva i vodu. Plodna tla su neutralne (ili blizu neutralne) reakcije, bogata hranivima koje biljke mogu usvojiti, dobrih fizikalno-kemijskih svojstava i ne sadrže štetne tvari. Otuda plodnost tla ovisi o tipu tla, teksturi, vodnom i toplotnom režimu, bioraspoloživost  hraniva,  sadržaju  humusa,  biogenosti  (mikrobiološko  svojstvo)  i primjeni   agrotehnike   (obrada,   gnojidba,  mogućnost   odvodnje  viška   vode  i/ili navodnjavanja i dr.).

    PROCJENA PLODNOSTI ( PRODUKTIVNOSTI) TLA

Izraz plodnost tla označava njegovu sposobnost osiguranja potrebne hrane biljkama u dovoljnoj količini i pogodnim omjerima te je efektivna plodnost biljnog staništa vrlo složeno svojstvo tla. Najlakše se može definirati preko količine organske tvari koju biljke mogu sintetizirati na nekom prirodnom ili djelimično uređenom staništu tijekom vegetacijskog razdoblja (dio godine kada je rast biljaka moguć). Sve češće se naglašava da takvi poljoprivredni proizvodni biosustav, pored toga što podržava biljnu i animalnu produkciju, mora održavati ili povećavati kakvoću vode i zraka i potpomagati zdravlje i stanovanje ljudi pa je zdravlje tla sinonim za plodnost. Razumljivo je da količina nastale organske tvari neposredno ovisi o biološkim, klimatskim i zemljišnim činiteljima pa se plodnost tla, iako je to njegovo najvažnije svojstvo, ne može apsolutno utvrditi (kao niti zdravlje čovjeka). Stoga  uobičajen sustav klasifikacije pogodnosti tala (bonitet) uspijeva samo generalno odrediti plodnost tla, a točnija kvantifikacija pogodnosti podrazumjeva puno širi pristup od samo agronomskog te uporabu ključnih indikatora pogodnosti (atributa) biološko- ekološkog, sociološko-ekonomskog i tehničko-tehnološkog karaktera. Temeljni problem dobre procjene produktivnosti zemljišta je kako iskazati kakvoću tla uvažavajući i njegove nedostatke. Stoga je ključni atribut potreba biljne vrste (usjeva) i njeni minimalni zahtjevi (svjetlost i toplina, voda, hraniva i dr.), zatim potrebna razina tehnologije koja ne ugrožavaju mogućnost korištenja tla, poseice kad su moguća dodatna ulaganja. Nadalje, i drugi činitelji mogu biti vrlo značajni, npr. visoka tržišna cijena, otkup proizvoda, mogućnost skladištenja i dr.. Stoga kakvoća tla i zahtjevi za njegovim korištenjem moraju biti mjerljivi što nije uvijek lako niti posve točno.