Odlomak

UVOD

Zakonom o računovodstvu i reviziji član 1.(Službeni glasnik RS“, br. 46/2006,111/2009 i 99/2011)definisana je obaveza izrade godišnjih finansijskih izveštaja. Finansijski izveštaji predstavljaju najvažnije pismene oblike finansijskog izveštavanja. (izrađuju se u skladu sa MRSFI ). Osnovni finansijski izveštaji su:

I. Bilans stanja
II. Bilans uspeha
III. Izveštaj o promenama na kapitalu
IV. Izveštaj o novčanim tokovima
V. Napomene uz finansijske izveštaje

Pored zakonske obaveze podnošenja finansijskih izveštaja zbog transparentnosti poslovanja svakog privrednog subjekta postoji jedan možda manje uočljiv ali veoma bitan razlog sastavljanja finansijskih izveštaja. Naime svaki od gore navedenih izveštaja u posebnom segmentu prati poslovanje privrednog subjeta. Analizom i uvidom u njihov sadržaj i strukturu mogu sa dobiti veoma značajni podaci u prvom redu za menadžment samog privrednog subjekta pa potom i za zainteresovane stejkholdere . Posmatrani kao jedna celina ovi finansijski izveštaji daju kompletnu sliku poslovanja privrednog subjakta na kratak rok (godišnje – bilans uspeha) i na dugi rok ( od njegovog osnivanja – bilans stanja, izveštaj o promenama na kapitalu, izveštaj o novčanim tokovima). Ova „slika poslovanja“ privrednog subjekta je od neprocenjive važnosti za donošenje poslovnih odluka i formiranje poslovne politike privrednog subjekta, pogotovo u surovim i turbulentnim uslovima tržišne ekonomije zemalja u tranziciji čiji smo nesporno sastavni deo kada se posmatra privreda Srbije sa makroekonomskog aspekta.
Shodno prethodnom može se reći da je finansijska analiza predstavlja tumačenje finansijskih izveštaja s ciljem da se oceni proteklo, tekuće i buduće finansijsko stanje, odrede nivoi rizika u kojima preduzeće posluje kao i mogući pravci razvoja.

 

 

 

 

FINANSIJSKI IZVEŠTAJI I NJIHOVA ANALIZA

Analiza finansijskih izveštaja može sa aspekta predmeta analize biti Analiza bilansa stanja, analiza bilansa uspeha, analiza izveštaja o novčanim tokovima. Ona takođe može sa aspekta strukture biti i vetikalna, horizontalna, trend i racio analiza. Nakon kratkog uvida u same izveštaje osvrnućemo se na svaku od njih.

 

 

 

 

BILANS USPEHA
Bilans uspeha predstavlja finansijski izveštaj koji prati godišnje poslovanje privrednog subjekta. Sastavni deo ovog izveštaja su ostvareni prihodi i rashodi u posmatranoj godini po strukturi. Na kraju poslovne godine pozicije prihoda i rashoda se zaključuju u vidu ostvarenog poslovnog rezultata prenose se u bilans stanja privrednog subjekta. Drugim rečima na početku poslovne godine pozicije prihoda i rashoda nemaju početnog stanja već su vrednosti salda ovih računa jednake nuli. Iz ovog razloga bilans uspeha je izveštaj koji prati poslovanje u određenom vremenskom intervalu (tromesečno, polugodišnje ili za godinu dana) izveštaj koji se predaje nadležnoj instituciji – APR je godišnji. Ovaj izveštaj prikazuje ostvatrne prihode i rashode po strukturi ( na nivou grupe – dvocifreni računi kontnog okvira) . U strukturi bilansa uočavaju se dve velike celine i to su:

I. Prihodi, rashodi i rezultat iz redovnog poslovanja – u okviru ovih pozicija evidentirani su poslovni, finansijski i ostali prihodi i rashodi
II. Vandredni prihodi i rashodi irezultat po osnovu vanrednih stavki

Kao što je već pomenuto analiza bilansa uspeha može biti horizontalna i vertikalna. Horizontalnaanaliza bilansa uspeha podrazumeva upoređivanje i analizu pozicija ovog izveštaja za prethodnu i tekuću godinu, odstupanja pojedinih katehorija, razloge rasta/ pada i sl. Promene ovih pozicija mogu se analizirati u apsolutnim iznosima kao i u procentima. Daleko dublje i kvalitetnije podatke dobijamo analizom u relativnim veličinama – procentima.Ukoliko bi se analizirao period od min. 5 godina i prognozirala kretanja u budućnosti horizontalna analiza bi prerasla u trend analizu.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari