Aspekti međunarodnog osiguranja vozila i robe

1.    Uvod
Osiguranje je ugovor između osiguranika i osiguravajućeg društva. ugovor o osiguranju je ugovor između osiguranika i osiguravajućeg društva uz ugovorenu naknadu (premiju). Ugovorom se obvezuje osiguranje da sukladno na načelima uzajamnosti i solidarnosti, osiguravatelj u slučaju da se desi događaj koji predstavlja osigurani slučaj, isplati osiguraniku ili nekoj trećoj osobi ugovorenu financijski iznos.
Transportno osiguranje predstavlja osnovnu granu osiguranja iz koje su se razvili ostali vidovi osiguranja. Pod transportnim osiguranjem se podrazumeva osiguranje stvari koje se prevoze, osiguranje stvari u skladištu dok pripremljene za prevoz čekaju na utovar/istovar, osiguranje stvari u skladištu po završenom prevozu dok čekaju dalju otpremu (osiguranje karga) , osiguranje prevoznih sredstava (osim kopnenih) kojima se prevoze stvari i putnici, ili služe kao tehnička sredstva ili sredstva za obavljanje radova (osiguranje kaska – rečnog, pomorskog i avio) i osiguranje odgovornosti vozara ili brodara za preuzetu robu na prevoz.
Osnovno osiguranje vozila obezbjeđuje osiguraniku pokriće za potraživanja od povrijeđenih strana za ličnu povredu i medicinske troškove. Ovo, skupa sa obaveznim pokrićem za putnike i imovinu pored puta, je propisani zakonski minimum. Osiguranje vozila pokriva rizik guitka ili oštećenja samog vozila, međutim, ne i teret koji ono prevozi. Teret se pokriva osiguravajućompolisom robe u tranzitukoja obezbjeđuje pokriće od rizika gubitka ili oštećenja tereta. Potrebno je obavjestiti odgovarajuću kompaniju ukoliko se prevozi izuzetno vrijedan ili osjetljiv teret.
Kroz rad je detaljnije opisano transportno osiguranje i odnosi između osiguravača, osiguranika i ugovarača, te obaveze u slučaju situacija koje nisu predviđene i definisane ugovorom.

2.  Aspekti međunarodnog osiguranja vozila i robe
Osiguranje je institucija koja nadoknađuje štete nastale u društvu, u njegovoj privredi ili kod ljudi, usljed dejstva rušilačkih sila ili nesrećnih slučajeva.
Osiguranje, u suštini, predstavlja udruživanje svih onih koji su izloženi istoj opasnosti s ciljem da zajednički podnesuu štetu koja će zadesiti samo neke od njih. Osnova osiguranja leži u načelu uzajamnosti i solidarnosti. Preko osiguranja izjednačavaju se rizici na prihvatljivom (lako podnošljivom) mnogo nižem nivou. Atomiziranje rizika, njegovo raspoređivanje na mnoštvo osiguranika, te njihovom niveliranju na bitno nižem nivou je tehnička suština osiguranja.

 
2.1.  Opšte osiguranje
U osiguranju važe posebni principi, drugačiji od drugih. Osiguranje ima svoju posebnu metodologiju, a njeni bitni elementi su:

•    Rizik
•    Premija osiguranja
•    Naknada iz osiguranja (odšteta).

Rizik podrazumijeva nastupanje jednog od ekonomsk štetnih događaja. Rizik je događaj (npr. požar, poplava, sudar, udar itd.) koji dovodi do primjene obaveze osiguravača (organizacije osiguranja) da izvrši isplatu, tj. Naknadu nastale štete pokrivene uslovima osiguranja. Uobičajeno je da se rizikom naziva i predmet osiguranja. Vrste rizika u osiguranju su brojne.
Premija osiguranja jeste cijena rizika koja u sebi sadrži cijenu koštanja osiguranja tj. cijenu usluga uvećanu za određeni iznos akumilacije (rezerve sigurnosti). Premija- cijena osiguranja ne može biti pogođena između kupca i prodavca prilikom prodaje, odnosno kupovine osiguravajuće usluge, iz prostog razloga što su premije osiguranja utvrđene tarifom premija.
Kada je u pitanju podjela ili klasifikacije osiguranja moguće je izvršiti mnogobrojne kako podjele tako i klasifikacije, jer osiguranje ima vrlo širok domen, a sa druge strane podjele su posljedica same prirode osiguranja.
Najčešći kriterijumi po kojima se mogu izvršiti klasifikacije osiguranja su:

•    Prema mjestu rizika
•    Prema predmetu koji se osigurava
•    Prema metodu sprovođenja osiguranja