Autorsko pravo u pravnom prometu

Uvod
Tema mog seminarskog rada je autorsko pravo u pravnom prometu, što na prvi pogled djeluje veoma zanimljivo i interesantno. To je jedna od tema koje se danas jako često mogu čuti u medijima, na tv-u, u novinama, na internetu itd. U ovom mom seminarskom radu ja ću vam prije svega objasniti šta su to autorska prava, šta ona zapravo predstavljaju, kako je tekao njihov razvoj u naročito u BiH, zatim šta je to autorsko djelo, kakvo ono može biti i naravno sam bit teme a to je autorsko pravo u pravnom prometu i njegov značaj za očuvanje autorskog djela u BiH. Tema je kao što sam već naglasio jako primamnjiva i zanimljiva naročito meni i potrudit ću se da vam je prezentujem u ovom svom seminarskom radu onako kako bi to svaki normalan čovjek koji se ne bavi pravom mogao da shvati te da mu neke stvari mogu biti jasnije da ne bi danas-sutra došao u situaciju da povrijedi nečija autorska prava i djela možda čak nesvjesno. Čovjek ni sam ponekad nije svjestan koliko često ljudi zapravo krše autorska prava i nemaju nikakve moralne principe na tu temu.

1. Pojam autorskog prava
Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaratelji (autori) književnih, znanstvenih i umjetničkih djela ( autorska djela ), a koje im daje isključivo pravo korištenja ili odobravanja drugima korištenja svog djela, a uključuje i sustav zaštite tih prava.
Pod autorskim pravom može se podrazumjevati objektivno autorsko pravo i subjektivno autorskopravo.
• Objektivno autorsko pravo- predstavlja skup pravnih normi kojima se regulišu društveni odnosi ipojave u vezi sa stvaranjem i korištenjem autorskih djela iz oblasti književnosti, nauke iumjetnosti. Osnovni zadatak objektivnog autorskog prava je pružanje pravne zaštite autoru, kaointelektualnom tvorcu i njegovom djelu.
• Subjektivno autorsko pravo- predstavlja pravo autora na djelo koje je stvorio. Sastoji se od dvijegrupe ovlaštenja: moralnih i imovinskih. Moralna imaju za cilj da pruže pravnu zaštitu autorovojličnosti, njegovom imenu i ugledu, te djelu. Imovinska ovlaštenja obezbjeđuju autoru pravoiskorištavanja i raspolaganja djelom kao i pravo da ostvaruje naknadu od lica kojima je ustupio iskorištavanje svog djela.
Autorsko pravo je relativno mlada pravna disciplina, formirana u XIX veku. Autorsko pravo nastoji da pomiri dva podjednako važna, a ponekad i suprotstavljena interesa-potrebu autora da bude pravno zaštićen, sa jedne strane, i kulturni i naučni napredak društva, sa druge strane. U anglosaksonskom pravu na početku je za označavanje ove pravne discipline korišćen termin copyright koji prije svega asocira na pravo na štampanje tj.umnožavanje primjeraka nekog autorskog dela. Od donošenja Zakona o autorskom pravu iz 1911. godine, ovim terminom obuhvaćena su sva ovlašćenja zakonom priznata autoru u slučaju povrede nekog od njegovih prava.Ova grana prava reguliše prava stvaraoca književnih, naučnih i umetničkih djela. Štite se tako književna djela, govorna djela, muzička i pozorišna djela, djela likovnih umetnosti, kimenatografska djela i djela primenjenih umetnosti. Veliki broj i nacionalnih zakona sadrži odredbe o srodnim pravima tj. pravima interpretatora, proizvođača fonograma, videograma, emisija i baza podataka.