Autorsko pravo je pravo koje uživaju stvaratelji (autori) književnih, znanstvenih i
umjetničkih djela ( autorska djela ), a koje im daje isključivo pravo korištenja ili
odobravanja drugima korištenja svog djela, a uključuje i sustav zaštite tih prava.

Pod autorskim pravom može se podrazumjevati objektivno autorsko pravo i subjektivno
autorskopravo.
  •   Objektivno   autorsko   pravo-   predstavlja   skup   pravnih   normi   kojima   se   regulišu
društveni odnosi ipojave u vezi sa stvaranjem i korištenjem autorskih djela iz oblasti
književnosti,   nauke   iumjetnosti.   Osnovni   zadatak   objektivnog   autorskog   prava   je
pružanje pravne zaštite autoru, kaointelektualnom tvorcu i njegovom djelu.
• Subjektivno autorsko pravo- predstavlja pravo autora na djelo koje je stvorio. Sastoji se
od dvijegrupe ovlaštenja: moralnih i imovinskih. Moralna imaju za cilj da pruže pravnu
zaštitu   autorovojličnosti,   njegovom   imenu   i   ugledu,   te   djelu.   Imovinska   ovlaštenja
obezbjeđuju autoru pravoiskorištavanja i raspolaganja djelom kao i pravo da ostvaruje
naknadu od lica kojima je ustupio iskorištavanje svog djela.
Autorsko pravo je relativno mlada pravna disciplina, formirana u XIX veku. Autorsko
pravo nastoji da pomiri dva podjednako važna, a ponekad i suprotstavljena interesa-
potrebu autora da bude pravno zaštićen, sa jedne strane, i kulturni i naučni napredak
društva, sa druge strane. U anglosaksonskom pravu na početku je za označavanje ove
pravne   discipline   korišćen   termin   copyright   koji   prije   svega   asocira   na   pravo   na
štampanje   tj.umnožavanje   primjeraka   nekog   autorskog   dela.   Od   donošenja   Zakona   o
autorskom   pravu   iz   1911.   godine,   ovim   terminom   obuhvaćena   su   sva   ovlašćenja
zakonom priznata autoru u slučaju povrede nekog od njegovih prava.Ova grana prava
reguliše prava stvaraoca književnih, naučnih i umetničkih djela. Štite se tako književna
djela,   govorna   djela,   muzička   i   pozorišna   djela,   djela   likovnih   umetnosti,
kimenatografska djela i djela primenjenih umetnosti. Veliki broj i nacionalnih zakona
sadrži odredbe o srodnim pravima tj. pravima interpretatora, proizvođača fonograma,
videograma, emisija i baza podataka.

2. Autorsko pravo i Srodna prava

Autorsko pravo se razlikuje od ličnih prava po tome što se autorsko djelo može odvojiti
od autora, dok je za lična dobra karakteristična neodvojivost od ličnosti, pa je tako kod
ličnih dobara nosilac uvijek fizičko lice, dok je kod autorskog djela to najčešće pravno
lice. Lično pravo gasi se smrću svog titulara, dok su ličnopravna autorska ovlašćenja
vječna. Ove dvije kategorije prava imaju sličnost prije svega u tome što je intelektualno
stvaralaštvo neodvojivo povezano sa fizičkom ličnošću autora, te obje imaju za cilj
zaštitu idealnih odnosno moralnih prava fizičke ličnosti. Monopolostički karakter prava
intelektualne svojine ukazuje i na sličnost i sa stvarnim, imovinskim pravom i ova prava
su prenosiva i nasljediva i svojim titularima pružaju apsolutno pravo korišćenja i
raspolaganja. Međutim pravo intelektualne svojine razlikuje se od stvarnog prava jer štiti
ličnopravna ovlašćenja. Kod autorskog prava objekt zaštite je uvijek duhovna tvorevina a

http://hr.wikipedia.org/wiki/Autorsko_pravo