Berze i berzansko poslovanje

Berze i berzansko poslovanje

UVOD:

Prije nego što kažemo nešto uopšteno o berzi i dešavanjima na njoj neophodno je definisati pojam berze prema Zakonu. Naime, prema našem zakonodavstvu, berza se definiše kao pravno lice koje ima dozvolu za rad komisije za hartije od vrijednosti i koje obavlja poslove organizovanja trgovine hartijama od vrijednosti i finansijskim derivatima, kao i druge poslove u skladu sa Zakonom o tržištu hartija od vrijednosti i drugih finansijskih instrumenata.
Osvrčući se na historijski početak nastanka berze možemo reći da je berzu predstavljala samo nekoličina trgovaca koaj je činila prvi krug berze. Za sve ostale učesnike koji sun a neki način željeli da trguju, pristup je bio otežan, zbog niza uslova koje je trebalo ispuniti. Tako da je trgovina mogla da se obavi samo posredstvom članova kruga berze. Na taj način nastao je pojam berzanskog mjesta, koje ukoliko neko želi da posluje na berzi treba da zakupi na godišnjem nivou, naravno, opet uz ispunjenje određenih uslova, s jedne strane, kao i prihvatanje strogih pravila trgovanja, s druge strane. Samo ovlašteni učesnici imaju pravo pristupa Sali za trgovanje – berzanskom parketu. U Sali za trgovanje dolazi do susreta ponude i tražnje i po toj osnovi se zaključuju poslovni ugovori.
Na parketu se nalazi više pultova koji predstavljaju mjesta za trgovinu, čime se olakšava process trgovanja i izbjegavaju gužve posebno na robnim berzama. Pored posebnog odvajanja mjesta trgovine na nekim robnim berzama odvaja se i vrijeme trgovine za različite vrste roba. Tako, na primjer, na Budimpeštanskoj terminskoj robnoj berzi trguje se žitaricama, devizama i mesom, pri čemu svaki pojedinačan predmet trgovanja ima tačno određeno vrijeme u toku radnog vremena kada se kupuje i prodaje.
Berza je takva institucija kod koje je funkcija trgovca – posrednika odvojena i stavljena iznad statusa osnivača – vlasnika.  Kod većine berzi u svijetu posrednici, odnosno članovi berze su istovremeno i vlasnici, osnivači berze. U slučajevima drugačije organizacije može doći i uglavnom dolazi do sukoba interesa. Naime, članu berze je glavni cilj ostvarenje dobiti, a uslov za to je dobra i efikasna organizacija berze što se postiže reinvestiranjem (dobiti berze) u samu berzu. Nasuprot tome, cilj vlasnika (osnivača berze) je što veća dividenda pri čemu se podrazumijeva minimalan nivo reinvestiranja, odnosno onaj nivo koji je dovoljan da se berza održi u životu.
Ovakav sukob je nemoguće trajno riješiti, jedini način je spajanje ove dvije funkcije u jedno.
Predmet trgovine mora biti standardizovan, što je kod novca i hartija od vrijednosti već u potpunosti ustaljeno i usvojeno, dok je kod robe situacija nešto drugačija. Naime, finalnim proizvodima se zbog njihove raznolikosti ne može ni trgovati na razvijenim berzama, dok su standardizaciji podložne sirovine i proizvodi prvog stepena obrade.
Što se tiče učesnika berze, to mogu biti isključivo ovlaštena lica – berzanski posrednici. Prema načinu trgovanja razlikuju se dvije vrste berzanskih posrednika: broker ii dileri. Brokeri trguju na berzi u tuđe ime i za tuđi račun uz naplačivanje provizije za obavljene poslove. Dileri obavljaju posredničke poslove u svoje ime i za svoj račun, a zaradu ostvaruju na osnovu razlike u cijeni.
Trgovina na verzi može se obavljati promptno i terminski.
Promptni poslovi su oni kod kojih se plaćanje i isporuka kupljenog berzanskog materijala vrši odmah ili neposredno poslije zaključenog posla.
Kod terminskih poslova, izvršavanje se ne obavlja odmah poslije zaključenja, već se plaćanje i isporuka kupljenog berzanskog materijala obavlja nakon proteka izvjesnog vremena od momenta zaključenja ugovora na berzi.