Zar ne možemo u ovim siromasima da prepoznamo Vladimira i Estragona,Poca,Likija, Krapa,Vini,sebe?Zar ne možemo da osetimo taj njihov razdor u grudima i da vidimo tu tamu njihove noći i oko nas?Zar ne osetimo i sami nekada usamljenost i nemoć koju tako teško pobedimo,od koje nekada i sami klonemo i za trenutak se zapitamo da li ovaj naš život ima smisla?

Prijavi se