DEMOKRATIJA (USTAVNA DEMOKRATIJA)

Ideja, pojam i praksa demokratije se javlja i razvija u antičkoj Grčkoj, kao koncept vlasti suprostavljen antidemokratskim vladama aristokratije, oligarhije, monarhije i tiranije. Koncept demokratije podrazumjeva upravljanje građanja državom. Naime, sam pojam demokratija etimološki dolazi od dvije riječi : demos (narod) i kratein (vladati) što bukvalno prevedeno označava vladavinu naroda.
Robert dal je uočio da je demokratija inovacija po istorijskom značaju vrijedna kao pronalazak točka i otkriće Novog svijeta.1 Isti autor je uočio ideje koje bitno determinišu savremenu ustavnu demokratiju. Riječ je o istorijskim pretpostavkama koje imaju teorijsko važenje :
a) grčka demokratija
b) rimska republikanska tradicija
c) ideje i ustanove predstavničke vladavine i
d) koncept političke jednakosti
Proces razvoja i implementacije koncepta demokratije u antičkoj državi tekao je kroz nekoliko vijekova. Prvi značajniji korak na tom planu jeste zabrana monarhije 683.g.p.n.e., a veliki zakonodavac Solon (640.g.p.n.e. – 560.g.p.n.e.) reformisao je pravni sistem uvođenjem porodičnog i krivičnog prava.
Demokratija se u atinskom polisu ostvarivala na izvoran način neposrednim glasanjem odraslih slobodnih ljudi. Kritičari atinske demokratije naglašavaju da žene, robovi i stranci nisu imali pravo glasa. Tako je prema prema nekim procjenama pravo glasa imalo je samo oko 16% ukupnog stanovništva. Nešto drugačije je iskustvo Sparte, gdje se na temelju Likurgovih zakona pod nazivom „Velika retra“ uvodi jednakost građana pred zakonom, pri čemu žene imaju gotovo ista prava kao muškarci.