Odlomak

UVOD

Predmet analize u ovom radu su značajna pitanja koja se odnose na kompleksne teorije međunarodne trgovine, naglašavajući da je jedna od razlika između spoljne i unutrašnje trgovine i postojanje različitih valuta.

Kada je riječ o unutrašnjoj trgovini sve transakcije se obračunavaju i plaćaju u domaćoj valuti, dok se u spoljnoj trgovini sva plaćanja obračunavaju i plaćaju u različitim svjetskim valutama. To znači da se u međunarodnoj trgovini trguje ne samo robom i uslugama već i stranim sredstvima plaćanja – stranim valutama, a vrijednost uvoza ili izvoza izražena u domaćoj valuti ne zavisi samo od cijena robe ili usluga već od kursne vrijednosti deviza u kojima je plaćen uvoz ili izvoz.

Međunarodna trgovina je trgovina između rezidenata dvije ili više zemalja sa različitim nacionalnim sistemima i valutama te se zato, u međunarodnoj trgovini redovno javlja problem pretvaranja jedne nacionalne valute u drugu. Taj se odnos naziva intervalutnim kursom. Kako roba i usluga mora imati cijenu izraženu u domaćoj valuti, cijenu strane valute izraženu u domaćoj valuti nazivamo deviznim kursom. Postavlja se pitanje ko i na koji način utvrđuje cijenu?

U odgovoru na ovo pitanje treba naglasiti da onog momenta kada se valuta jedne zemlje pojavi kao roba na deviznom tržištu druge zemlje, njena cijena se formira na osnovu ponude i tražnje. To je najčešći slučaj kada su u pitanju konvertibilne valute, mada se i ovdje država pojavljuje u ulozi interventnog faktora sa ciljem da čuva i štiti stabilnost deviznog kursa, devizne rezerve i likvidnosti po pitanju spoljnih plaćanja.

Mjesto na kojem se vrši kupovina i prodaja deviza nazivamo deviznim tržištem. Ukoliko se prodaja i kupovina deviza obavlja na tačno određenim mjestima, u tačno određeno vrijeme i po tačno utvrđenim pravilima onda je riječ o organizovanom deviznom tržištu, tj. deviznoj berzi. Međutim, najveći broj deviznih transakcija se obavlja van organizovanog deviznog tržišta i to: u odnosima između banaka i njihovih mušterija koji su de facto i krajnji kupci, odnosno prodavaoci deviza; u odnosima banaka sa svojim filijalama u inostranstvu; u odnosima među poslovnim bankama u zemlji; te u odnosima između centralnih banaka svijeta. Ovim transakcijama treba svakako dodati i kupovine i prodaje deviza koje se ostvare na tzv. crnim tržištima – crnim berzama.

Glavni učesnici na deviznim tržištima su nesumnjivo poslovne banke sa preko 85% obima deviznih transakcija. Banke odlučuju da kupuju ili zbog toga što procjenjuju da će kurs te valute rasti ili pak što smatraju da će tim plasmanima ostvariti više kamate, veću sigurnost ulaganja i sl. Nasuprot kupovinama stoje prodaje valuta koje se vrše kada banke procjenjuju da im određene valute nisu u datom momentu i u datim količinama potrebne ili pak misle da će kurs tih valuta padati.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Ekonomija

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari