Proizvodnja biljaka u zaštićenom prostoru
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nojo 03. april 2013. Prijavi dokument
Dioba Jakšića
Pesma Dioba Jakšića pripada krugu pokosovskih pesama. Pesme pokosovskog ciklusa opevaju poslednje trenutke naše samostalnosti i posle Kosovskog boja, poslednje otpore turskim silnicima koje su pružali srpski despoti i banovi, knezovi i vojvode iz moćnih feudalnih porodica poput Jakšića, Brankovića, Crnojevića. Najčešće su to pesme pune stradanja i poraza, ličnih i opštih tragedija – istinska slika vremena i događaja koje su opevale. U pokosovskim pesmama se najviše izdvajaju pojedinačne pesme, ali dok u prvima dominiraju velike moralne drame, druge se odlikuju naglašenim emocionalnim odnosom prema događajima i likovima. Među pokosovskim pesmama lepotom privlači nekoliko baladičnih pesma u kojima se sukobi, čak i kad imaju šire, kolektivne razmere, uvek rešavaju na ličnom i porodičnom planu. Jedna od najlepših je pesma Dioba Jakšića
Pesma Dioba Jakšića nastala za je vreme velikih previranja. To je epska pesma izuzetnih etičkih vrednosti koja govori o iskušenjima koja vrebaju kada se pohlepa izdigne iznad moralnog i ljudskog. Dioba Jakšića je kratka, lirski intonirana pesma koja osim imena nema ničeg istorijskog. To je ustvari porodična drama u kojoj strast na smrt zavađene braće biva pobeđena plemenitošću žene jednog od njih. Ova pesma je u vezi Jakšićima koji su prema istoriji potomci Jakše, vojvode Đurđa Brankovića. Braća Stefan i Mitar prelaze u Ugarsku da bi se borili protiv Turaka.
Jakšići su junaci narodnih pesama starijih vremena. Za njih su najčešće vezivane teme o bratskim i porodičnim odnosima sa baladičnom notom (deoba, iskušavanje ljuba).
Predmet ovog rada u nastavku biće analiza pesme Dioba Jakšića ali sa posebnim osvrtom na motive zavade braće i bratoubistva u pesmi.
Analiza pesme Dioba Jakšića
Pesma Dioba Jakšića predstavlja najstariji zapis koji postoji na srpskohrvatskom jeziku, u usmenoj književnosti. Reč je o pesmi koja pripada jednom konkretnom krugu pesama (pesme o deobi braće) koje se odlikuju izraženim tzv. invarijantnim jedinicama, zajedničkim jezgrom, kao i nizom određenih komponenti i konkretnim odnosima između junaka u pesmi. To ujedno predstavlja prvu specifičnu karakteristiku ove pesme.
Dioba Jakšića poseduje snažan stvaralački impuls, poseduje drugačiju stilizaciju, umetnički kvalitet i postignuta je njena celokupna poetizacija. Odnosi scena u pesmi su u odmerenoj i fantastičnoj razmeri, što je omogućilo da pojave i bića mogu da govore, učestvuju, čude se.
U oživljavanju pejzaža, prisutne su i suprotnosti ali i nežne i tihe dimenzije kako u duhovnoj tako i u materijalnoj zoni. Upotreba znakova je veoma izražena i prisutna. Primera radi:
U celoj pesmi se oseća nastojanje samog autora da spoji mitsko i ljudsko, u čemu je i uspeo. Ovakav izbor autora nije bio slučajan već u neku ruku nužan. Prosto samo ovako nešto je autor i mogao da realizuje u pesmi, s obzirom da je reč o starijoj građi.
Objavio DJOKO MEKLAUD 27. mart 2024.
Objavio nejra.16 27. mart 2024.
Objavio bojana.petr 27. mart 2024.
Komentari
You must be logged in to post a comment.