Odlomak

Dioba Jakšića

Pesma Dioba Jakšića pripada krugu pokosovskih pesama. Pesme pokosovskog ciklusa opevaju poslednje trenutke naše samostalnosti i posle Kosovskog boja, poslednje otpore turskim silnicima koje su pružali srpski despoti i banovi, knezovi i vojvode iz moćnih feudalnih porodica poput Jakšića, Brankovića, Crnojevića. Najčešće su to pesme pune stradanja i poraza, ličnih i opštih tragedija – istinska slika vremena i događaja koje su opevale. U pokosovskim pesmama se najviše izdvajaju pojedinačne pesme, ali dok u prvima dominiraju velike moralne drame, druge se odlikuju naglašenim emocionalnim odnosom prema događajima i likovima. Među pokosovskim pesmama lepotom privlači nekoliko baladičnih pesma u kojima se sukobi, čak i kad imaju šire, kolektivne razmere, uvek rešavaju na ličnom i porodičnom planu. Jedna od najlepših je pesma Dioba Jakšića
Pesma Dioba Jakšića nastala za je vreme velikih previranja. To je epska pesma izuzetnih etičkih vrednosti koja govori o iskušenjima koja vrebaju kada se pohlepa izdigne iznad moralnog i ljudskog. Dioba Jakšića je kratka, lirski intonirana pesma koja osim imena nema ničeg istorijskog. To je ustvari porodična drama u kojoj strast na smrt zavađene braće biva pobeđena plemenitošću žene jednog od njih. Ova pesma je u vezi Jakšićima koji su prema istoriji potomci Jakše, vojvode Đurđa Brankovića. Braća Stefan i Mitar prelaze u Ugarsku da bi se borili protiv Turaka.
Jakšići su junaci narodnih pesama starijih vremena. Za njih su najčešće vezivane teme o bratskim i porodičnim odnosima sa baladičnom notom (deoba, iskušavanje ljuba).
Predmet ovog rada u nastavku biće analiza pesme Dioba Jakšića ali sa posebnim osvrtom na motive zavade braće i bratoubistva u pesmi.

 

 

 

 

Analiza pesme Dioba Jakšića

Pesma Dioba Jakšića predstavlja najstariji zapis koji postoji na srpskohrvatskom jeziku, u usmenoj književnosti. Reč je o pesmi koja pripada jednom konkretnom krugu pesama (pesme o deobi braće) koje se odlikuju izraženim tzv. invarijantnim jedinicama, zajedničkim jezgrom, kao i nizom određenih komponenti i konkretnim odnosima između junaka u pesmi. To ujedno predstavlja prvu specifičnu karakteristiku ove pesme.
Dioba Jakšića poseduje snažan stvaralački impuls, poseduje drugačiju stilizaciju, umetnički kvalitet i postignuta je njena celokupna poetizacija. Odnosi scena u pesmi su u odmerenoj i fantastičnoj razmeri, što je omogućilo da pojave i bića mogu da govore, učestvuju, čude se.
U oživljavanju pejzaža, prisutne su i suprotnosti ali i nežne i tihe dimenzije kako u duhovnoj tako i u materijalnoj zoni. Upotreba znakova je veoma izražena i prisutna. Primera radi:

  • utva zlatokrila koja je nedodirljiva,
  • utva se brani,
  • dvoboj ptica koji se ne završava smrću već teškom ranom,
  • zlatasta ptica primorava lovca da zapliva u jezero i sl.

U celoj pesmi se oseća nastojanje samog autora da spoji mitsko i ljudsko, u čemu je i uspeo. Ovakav izbor autora nije bio slučajan već u neku ruku nužan. Prosto samo ovako nešto je autor i mogao da realizuje u pesmi, s obzirom da je reč o starijoj građi.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Skripte

Komentari