Egzogena geomorfologija

Egzogena geomorfologija

GEOMORFOLOŠKI AGENSI
Erozija je uništavanje već postojećih reljefnih oblika. Akumulacija je taloženje materijala koji je pokrenut erozijom. Monogenetski reljefni oblici su oni oblici kod kojih morfološkoj evoluciji ne postoje faze u razvoju; primjer: riječne doline koje nemaju terase. Kod poligenetskih i polifaznih oblika postoje faze u razvoju; primjer: riječne doline sa riječnim terasama koje su nastale kombinacijom usjecanja i bočne erozije.
AGENSI:
1. fizičko razoravanje stijena,
2. hemijsko raspadanje stijena,
3. abrazija,
4. fluvijalni procesi (kod riječnih tokova),
5. kraški procesi ili korozija,
6. proces nivacije,
7. glacijalni ili lednički procesi (rad leda ili egzaracija),
8. eolski procesi (deflacija ili korazija),
9. denudacija (ogoličavanje) – padinski proces › strmi dijelovi kopna,
10. fizičko i hemijsko razoravanje i raspadanje (proces nivacije, proces denudacije, proces erozije tla).

Deflacija je odnošenje materijala vjetrom. Korazija je nagrizanje stijena od strane vjetra koji nosi čestice.
Modifikatori svih procesa na površini su klasični (geološka građa, klima, vegetacija i sl.). Polimorfija je morfološka raznovrsnost istorodnih oblika, npr. riječne terase u rastresitim i kompaktnim slojevima.
Nivoi erozije
1. evstatički nivo ili svjestska erozivna baza tj. Apsolutna donja baza za eroziju na kopnu (nivo svjetskog okeana);
2. lokalni nivo, lokalna donja erozivna baza (npr. ušće pritoke u glavnu rijeku)
EROZIJA TLA

Erozija tla je geomorfološki proces ubrzanog spiranja i odnošenja rastresitog zemljišta i
stijena djelovanjem kišnice te bujica vodenih tokova.

Oblici erozije tla:
1. brazde – najsitniji oblici erozije tla i u obliku izduženih žljebova nastali oticanjem
kišnice, široki su do nekoliko cm, a duboki do 15 cm;
2. vododerine – veće erozivne brazde usječene od vrha do dna padine, širine 1-2 metra,
dubine nekoliko metara;
3. jaruge – najveći oblik reljefa erozije tla, podsječaju na uske doline planinskih potoka i
mnogo su dublje nego što su šire.

Faktori koji utiču na eroziju:
1. vegetacija – naročito šumska koja je stabilizator u rastresitim područjima;
2. litološki sastav – stijene koje su otporne i neotporne na eroziju;
3. pluviometrijski režim – nagla oscilacija vodostaja, proticaja..;
Zemljane piramide – specifičan, bizaran oblik erozije tla nastao spiranjemu kojem otporni
stjenoviti blokovi štite zemljište ispod sebe, npr Đavolja varoš (Leskovac – Srbija), Miljevina
(Foča).
PROCESI I OBLICI RAZORAVANJA I RASPADANJA STIJENA
Definicija: Procesi razoravanja i raspadanja stijena su procesi u kojima se kompaktne stijene razbijaju u drobinu, pijesak i prašinu, a zatim na padinama taj materijal pod uticajem gravitacije i pod djelovanjem kišnice se urušava i dolazi do spiranja tog materijala u podnožje.
Aplanacija je uravnavanje i snižavanje zemljine površine i ona predstavlja krajnji cilj vanjskih sila. Glavna vanjska sila je sunce i njegova toplota a najvažniji geomorfološki agens je voda. Tektonski pokreti: boranje, rasjedanje, vuklanizam i seizmizam.
Denudacija je proces ogoličavanja reljefa,a osnovni agens ovog procesa je spiranje pod djelovanjem kišnice, odnosno pljuskova.
Tri genetska tipa razoravanja i raspadanja stijena su:
1. fizičko razoravanje
2. hemijsko raspadanje
3. organogeno ili biogeno razoravanje
Fizičko razoravanje
Fizičko razoravanje (najvažnije) je proces usitnjavanja stijena, a prvenstveno zavisi od klime. Fizičko razoravanje može biti:
Temperaturno razoravanje se bazira na dnevnim oscilacijama temperature (zagrijavanje – dan, hlađenje – noć). Naročito je izraženo u prostorima temperaturnih kolebanja.Temperaturno kolebanje može biti dnevno i sezonsko. Razoravanje je jače na površini, a slabije je u unutrašnjosti (stjenski kompleksi). Koeficijent širenja stijene utiče na razoravanje. Krečnjak ima izrazit koeficijent širenja, sklon je pucanju kao i hemijskom djelovanju vode. Također, na razoravanje utiče i boja stijena. Tamnije stijene su više izložene razoravanju, svijetlije slabije (odbijaju svjetlost).
Faktori koji utiču na razoravanje:
– insolacija, odnosno omjer primljene i emitovane Sunčeve toplotne energije, a intenzitet insolacije zavisi od upadnog ugla Sunčevih zraka (najintenzivnije pod uglom od 90°);
– geografska širina, najintenzivnija je na nižim geografskim širinama (sunčevi zraci padaju pod većim uglom);
– ekspozicija terena, izloženost Sunčevim zrakama (prisojne prema jugu).
Mrazno razoravanje je najjači faktor fizičkog razoravanja stijena, a bazirano je na zamrzavanju i odmrzavanju vode u pukotinama. Najintenzivnije će biti na -22°C kad led vrši i najveći pritisak na stijene, 2100 atmosfera (konstantno mržnjenje). Najvažniji faktor kod mržnjenja je poroznost stijena.