Ekonomski principi reprodukcije: produktivnost, rentabilnost, ekonomičnost
UNIVERZITET U TRAVNIKU
FAKULTET ZA MENADŽMENT I POSLOVNU EKONOMIJU
POSLOVNA EKONOMIJA
EKONOMSKI PRINCIPI REPRODUKCIJE:
PRODUKTIVNOST, RENTABILNOST,
EKONOMIČNOST
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA EKONOMIKA PREDUZEĆA
Kandidat
Mentor
Suzana Kadić 2445/15-XVIII
Doc. dr. Sadik Bahtić
Amar Kadić 2281/15-XVIII
Travnik, decembar, 2015.
Seminarski rad: Ekonomski principi reprodukcije: produktivnost, rentabilnost, ekonomičnost – Suzana
i Amar Kadić
1

Seminarski rad: Ekonomski principi reprodukcije: produktivnost, rentabilnost, ekonomičnost – Suzana
i Amar Kadić
3
1. PRODUKTIVNOST
Preduzeće kao ekonomsko pravni subjekt teži da ostvari što uspješnije poslovanje. Pri
tome preduzeće postavlja svoje poslovne ciljeve a zatim preko utvrđene poslovne strategije
koristi raspoložive materijalne i ljudske resurse i principe poslovanja. Svi istovremeno
predstavljaju mjeru uspješnosti preduzeća.
Produktivnost je princip ekonomije koji zahtijeva ostvarivanje što većeg obima
proizvodnje, a sa što manje utrošenog živog i ljudskog rada. Najznačajniji faktor proizvodnje
je ljudski rad, jer se samo njime posredno ili neposredno povećava količina proizvoda.
Slika br.1.
Ekonomski principi poslovanja
Produktivnost rada je veoma značajan pokazatelj uspješnosti poslovanja nekog
preduzeća i kao takav je predmet konstantnog praćenja i pronalaženja načina za
unapređivanje. Produktivnost definišemo kao kvantitativni izraz između obima proizvodnje,
usluga ili prometa i količine utrošene radne snage, što bismo mogli prikazati općom
formulom:
P = Q/L = q
(P=produktivnost rada; Q=obim proizvodnje; L=broj zaposlenih ;)
Seminarski rad: Ekonomski principi reprodukcije: produktivnost, rentabilnost, ekonomičnost – Suzana
i Amar Kadić
4
Osim toga, produktivnost možemo predstaviti i inverzno, tj. izračunavajući koliko je
utrošeno rada za proizvodnju jednog proizvoda:
P = L/Q = t
Ova definicija produktivnosti je izvedena iz osnovnog ekonomskog principa: ostvariti
maksimalni rezultat sa minimalnim ulaganjima, koji je moguće postići na dva načina:
povećanjem ukupne mase proizvoda ili
povećanjem radnog učinka.
1.1.
Faktori produktivnosti
U faktore produktivnosti spadaju sve one činjenice koje na bilo koji način mogu
da utiču na radni učinak, tj. na odnos između ostvarenog rezultata proizvodnje i utroška radne
snage u proizvodnji.
Proizvodnju obavlja čovjek određenim sredstvima za proizvodnju, koja su tehnička
kategorija. Pri tome, čovek je društvena jedinka, a sam proces proizvodnje obavlja se u
određenoj društvenoj sredini. Iz ovoga proizilazi da se faktori koji uslovljavaju produktivnost
mogu grupisati u dvije osnovne kategorije i to:
objektivne faktore
subjektivne faktore.
Objektivni faktori su oni faktori na koje preduzeće ne može da utiče i da ih mijenja u toku
procesa poslovanja. To su:
tehnički faktori
društveni faktori.
Živković, dr Momčilo, Ekonomika poslovanja, Megatrend, Beograd, 2006, - str. 90.
Stojiljković, dr Dragoljub, Teorija reprodukcije, Prosveta, Niš, 1991, str. 77.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.
Slični dokumenti