Odlomak

EKONOMSKI PROTEKCIONIZAM
CARINE I KVOTE

1.UVOD

Carina predstavlja obavezu uvoznika-izvoznika da, u momentu kada roba prelazi nacionalnu granicu, plati propisanu sumu novca u korist države. Carina predstavlja vrstu posrednog poreza koji se naplaćuje kada roba prelazi carinsku liniju. Cilj carine nije da poveća državni prihod, već zaštita domaće proizvodnje, naročito one koja tek počinje da se razvija.
Carine predstvljaju stabilan i dugoročan instrument regulisanja spoljne trgovine i zaštite domaćeg tržišta. U većini zemalja carinska tarifa se propisuje zakonom. Carinska tarifa ne može da se menja od slučaja do slučaja i prema trenutnoj potrebi kao drugi instrumenti spoljnotrgovinske politike.
Osnovna podela carina, po kriterijumu kretanja robe u odnosu na nacionalno tržište, je na uvozne, izvozne i tranzitne carine.
Podela carina prema cilju primene je na zaštitne, fiskalne, prohibativne i retorzivne. Takođe, carine mogu biti autonomne i ugovorne (konvencionalne).
Carinskim zakonom uredjuju se carinsko područje, carinski pogranični pojas, carinski
prelaz, carinska roba, carinski nadzor i kontrola, carinske povlastice, carinska vrednost, carinski postupak koji se primenjuje na uvoz robe u Republiku Srbiju, izvoz robe iz Srbije i tranzit robe preko njene teritorije, prava i obaveze lica koja učestvuju u carinskom postupku, kao i prava i obaveze carinskog organa u carinskom postupku. Ovim zakonom utvrdjuje se nadležnost Uprave carina i drugih organa za sprovodjenje odredaba ovog zakona, kao i drugih zakona čije je sprovodjenje povereno Upravi carina, odnosno drugim organima.Ovaj zakon primenjuje se na celom carinskom području Srbije.

2.POJAM CARINE

Carina predstavlja dažbinu koja se naplaćuje, najčešće, na uvoznu robu u vidu novčanog iznosa, a po utvrdjenim carinskim stopama u Carinskoj tarifi, bilo u cilju zaštite domaće privrede, fiskalnih, socijalnih i drugih razloga. Kod nekih zemalja postoji i carina na robu koja sa izvozi iz zemlje, npr. u Indiji na žitarice u cilju prehranjivanja domaćeg stanovništva. Primarna uloga carina je zaštita domaće proizvodnje, a sekundarna uloga fiskalni efekat koji ona ispoljava pri punjenju budžeta odredjene države.
Carinski sistem predstavlja sredjenu celinu instituta i pravnih propisa (autonomnih i medjunarodnih) koji se primenjuju na odredjenoj carinskoj teritoriji. Ti instituti su : carinska roba, carinski nadzor, carinsko poručje, linija, obaveza, obveznik, oslobodjenja od plaćanja carine i dr.
Carinski suverenitet je pravo odredjene države da primenjuje odredjeni sistem carina i carinske zaštite.
Carina i carinski sistem svake zemlje su značajni regulatori uvoza, a time i zaštite domaće proizvodnje.
Ne može se trgovati bez dovoljnog poznavanja osnovnih instituta i instrumenata carinskog sitema svoje zemlje i zemlje potencijalnog partnera.
Mada države svoje carinske sisteme uredjuju autonomno, snagom svog carinskog suvereniteta, oni ipak uglavnom nisu potpuno autonomni, već su prožeti nizom medjunarodnih propisa, što je korisno, jer unificiranje nekih rešenja u carinskim sistemima više država dovodi do efikasnijeg i bržeg sprovodjenja carinskog postupka.
Carinske politike svih zemalja u svetu danas su obeležene značajnom ulogom Svetske trgovinske organizacije (STO) u njihovom oblikovanju, bilo da je reč o zemljama koje su već članice ove organizacije ili to tek treba da postanu. Osnovni pravac u formulisanju carinskih politika, generalno posmatrano, je pravac reduciranja carina, s ciljem olakšavanja i podsticanja međunarodne trgovinske razmene. U tom cilju, još od 1947. godine, kada je potpisan Opšti sporazum o carinama i trgovini (GATT – General Agreement on Tariffs and Trade), u okviru brojnih multilateralnih rundi pregovora o trgovini, donose se odluke o uklanjanju prepreka međunarodnoj trgovini, s posebnim akcentom na smanjenje carina. Kao posledica, prosečna carinska stopa na industrijske proizvode koja je neposredno po završetku Drugog svetskog rata iznosila oko 40%, na kraju Tokijske runde pregovora 1979. godine je bila na nivou od 6% da bi nakon pune primene svih odluka usvojenih u okviru Urugvajske runde pregovora (što se očekuje u 2005. godini) trebalo da iznosi oko 4%. Udeo uvoza u razvijene zemlje na koje se primenjuju stope carina iznad 15%, će ovim smanjenjem opasti sa 7% na 5%. Međutim, čak i posle napretka u oblasti smanjenja carina učinjenog u okviru Urugvajske runde pregovora, ove mere i dalje značajno utiču na izvoz zemalja u razvoju (ZUR), naročito onaj usmeren u razvijene industrijske zemlje, i to preko distorzija koje vrše carinske strukture razvijenih zemalja. Carinske strukture razvijenih zemalja i dalje predstavljaju značajnu prepreku za izvoz industrijskih i poljoprivrednih proizvoda ZUR na tržište razvijenih zemalja. Probleme stvaraju carinski vrhovi, carinska eskalacija, prividno niske carine i izražena carinska disperzija.

3.PODELA CARINA

Carine danas možemo podeliti prema raznim kriterijumima, najuobičajenija podela je na:
Carine prema pravcu kretanja robe;
Carine prema načinu obračunavanja i naplate;
Carine prema karakteru trgovačkih odnosa sa inostranstvom;
Carine prema visini opterećenja proizvoda iz određenog područja ili destinacije;
Carine prema njihovoj osnovnoj ekonomskoj funkciji.

No votes yet.
Please wait…

Prijavi se

Detalji dokumenta

Više u Pravo

Više u Seminarski radovi

Više u Skripte

Komentari