INTERNACIONALNI UNIVERZITET U TRAVNIKU       

Akademska2011/2012.

EKOLOŠKI FAKULTET
ZAŠTITA ŽIVOTNE SREDINE

SEMINARSKI  RAD

 

EKOSISTEM

 Student :                                                                        Predmetni nastavnici: 
Vedrana Golijanin                                              Van. prof.  Krsto   Mijanović 
                                                                                    Ass. Nedžada Tolja

                                Travnik, decembar, 2011. godine

background image

Glavni dijelovi ekosistema su:

producenti (zelene biljke)

konzumenti (herbivore i karnivore)

reducenti (bakterije i gljive), te

abiotičke komponente (koje se sastoje od izumrle organske materije nutrijenata u tlu i 

vodi). 

Ulazni   dijelovi   ekosistema   su   solarna   energija,   voda,   kisik,   ugljen   dioksid,   azot   i   drugi 
elementi i jedinjenja. Izlazi dijelovi ekosistema su voda, kisik, ugljen dioksid, ostaci hrane i 
toplota oslobođanja pri ćelijskom disanju.
Glavna pokretačka sila ekosistema je sunčeva energija. Između nežive i žive komponente 
ekosistema   neprikladno   se   obavlja   razmjena   materija   i   energije.Odnosi   između   sastavnih 
dijelova ekosistema biocenoze i biotopa, mogu biti okarakterisani kao:

akcije - koje predstavljaju utjecaj biotopopa (nežive komponente) na žive organizme 
koji ga naseljavaju;

reakcije - utjecaji živih organizama na biotop ili odgovor na akcije;

koakcije   -   uzajamni   utjecaji   između   samih   organizama,   kojim   pripadaju   odnosi 
ishrane, kao i čitav niz konkurentskih odnosa. 

         Slika 1. Ekosistem

3. GRUPISANJE  I  RASPORED  EKOSISTEMA

Ekosisteme  možemo  grupisati na  različite  načine,  uzimajući  u  obzir  specifičnosti koje ih 
karakterišu. Različiti ekosistemi u jednoj klimatskoj zoni, grupišu se u veće cjeline- biome ili 
velike  zajednice.  Ekosistemi  u  biomu  su  povezani  složenijim odnosima  akcije,  reakcije  i 
koakcije, kao i lancima ishrane. 
Biomi se grupišu u tri osnovne

 

oblasti života: 

1. mora i okeana,
2. kopnenih vode i 

4

3. suhozemna oblast.
Ovakvu globalnu klasifikaciju možemo dalje rasčlaniti uzimajući u obzir geografski položaj, 
klimu, tlo, dubinu mora i okeana, rijeka, uvjete života, raznolikost u sastavu živog svijeta, 
kako u horizontalnom, tako i u vertikalnom smjeru.

3.1. Oblast mora i okeana

Okeani   i   mora   čine   oko   dvije   trećine   zemljine   površine,   međusobno   su   povezani,   čineći 
jedinstvenu cjelinu (Svjetsko more). Odlikuju se salinitetom vode, u kojoj preovladavaju soli 
natrija i magnezija. Svjetlost i temperatura su osnovni ekološki faktori koji utječu na raspored 
biljnog i životinjskog svijeta u ovim sredinama. Slijedeća karakteristika morske vode je stalno 
kretanje, pojava plime i oseke, morske struje, što sve doprinosi razmjeni vodenih masa i 
doprinosi obnovi utrošenih hranjivih soli u površinskim slojevima i obnovi kisika u dubini. 
Rasprostranjenost živog svijeta mora i okeana ima zonalni karakter na koji utječu svjetlost i 
temperatura. U okeanu razlikuju se dvije zone: slobodna voda ili pelagijalna zona i morsko 
dno ili bentalna zona. Dio morskog dna koji se spušta do obale do dubine od 200 m, zajedno 
sa masom vode čini neritičnu zonu.

Slika 2.Zone u moru

Živi svijet mora i okeana - razlikuje se od živog svijeta kopna. U vegetaciji mora glavni 
producenti su makrofitske alge i fitoplankton (zelene i silikatne alge, bičari). U morima žive i 
neke vrste cvjetnica. Najčešća je  morska trava, rasprostranjena u plitkim vodama sjevernog 
Atlantika. Primarne konzumente čine zooplanktonski organizmi u čiji sastav ulaze protozoe, 
kopepode, meduze i neke polihete. Od bentonskih konzumenata javljaju se: rakovi, puževi, 
školjke bodljokošci i spužve, te nektonske ribe i glavonošci. Najvažniji nektonski konzumenti 
su veliki broj vrsta riba, vrste većih rakova, sisari (kitovi i foke), morske ptice koje plivaju i  
dr.   Živi   svijet   okeanskog   područja   ima   neke   posebne   karakteristike.   Planktonske   vrste 
naseljavaju eufotičnu, osvjetljenu zonu, ali sa manjim brojem vrsta od neritičke zone. Glavni 
producenti su bičari, silikantne i zelene alge. Glavonošci i ribe najznačajniji su stanovnici ove 
zone. Organska materija potiče od tijela izumrlih organizama koji polako tonu na dno.
Posebnu grupu organizama čine organizmi morskog tla. Većina ih pripada vagilnim oblicima, 
slobodno se kreću na površini podloge, dok manji broj je pričvršćen za morsko dno i pripada 

5

Želiš da pročitaš svih 15 strana?

Prijavi se i preuzmi ceo dokument.

Ovaj materijal je namenjen za učenje i pripremu, ne za predaju.

Slični dokumenti